Kakve veze ima napad na Pearl Harbor s najlonskim čarapama?

Obično ne razmišljamo danas o najlonkama i njihova se upotreba uzima “zdravo za gotovo”. Vratimo li se 80-ak godina unatrag, vidjet ćemo da su nekada stvari izgledale potpuno drugačije.

Svjetska izložba 1939. i pojava najlonki

Najlonke su predstavljanje prvi puta na Svjetskoj izložbi u New Yorku 1939. godine. One su bile racionalnija varijanta čarapa u odnosu na one izrađene od svile, zbog krhkosti ovog organskog materijala. Komercijalna proizvodnja i prodaja najlonskih čarapa počinje već iduće godine, i vrlo brzo doseže milijunske brojke. Apsolutno su sve žene željele imati ovaj proizvod.

Najlon zamjenjuje svilu


Svila je dolazila najvećim dijelom iz Japana, međutim nakon što su Japanci napali Pearl Harbor krajem 1941. godine dolazi do prekida gospodarskih, kao i svih drugih veza između zaraćenih strana, što je doprinijelo dodatno popularizaciji najlona. Svila se do komercijalne  pojave najlona koristila ne samo u proizvodnji čarapa već i za proizvodnju raznih stvari poput dijelova vojne odjeće i opreme. Najlon je zbog svog sintetskog karaktera bio za razliku od organskih materijala otporan na različite vremenske uvjete pa i insekte, gljivice i plijesan, pa stoga i pogodniji za primjenu u vojne potrebe. Uz to je bio vodootporan. Upravo je zbog ovih velikih promjena u političko-gospodarskim odnosima najlon zamijenio svilu. Ovo preusmjeravanje najlona u vojne svrhe dovelo je do nestašice ženskih čarapa.

Crno tržište

Kao i u svakom ratu jave se oni koji znaju iskoristiti prilike i raznim makinacijama doći do profita. Tako su se i u ovoj grani industrije pojavili ratni profiteri, koji su dio najlona preusmjerili za izradu ženskih čarapa na crno, te su tako dobro zaradili plasirajući tu robu na crno tržištu. Naravno, zalihe takvih čarapa su bile ograničene zbog čega je većina žena koristila tzv. kozmetičke čarape.

Kozmetičke čarape, a što je to?  

Nakon što su žene počele nositi najlonke više se nisu željele vratiti prvotnim svilenim čarapama. Kako na tržištu je vladala kronična nestašica čarapa posegnule su za tzv. “kozmetičkim čarapama”. Na tržištu se pojavilo više boja za imitaciju čarapa, kao i više varijanti nanošenja boje na noge. Proces bojenja bi završavao nanošenjem crne crte na stranji dio nogu. Ove su čarape donijele u modu preplanuli izgled nogu pri čemu su boje bile prilagođene različitom tenu. Reklamni slogani iz onog vremena pokazuju da su se kozmetičke čarape  promovirale kao one koje izgledaju podjednako dobro baš poput pravih najlonki. Neke žene su se odlučile na još radikalniji korak, pa su za njihovo bojenje koristili umak nastao kuhanjem temeljca od mesa. U svakom slučaju ženski je svijet pokazao snalažljivost u izradi kozmetičkih najlonki, bilo da su dolazile iz njihovih kuhinja ili kozmetičkih salona.

Početak nove proizvodnje nakon japanske predaje 

Krajem rata najlonke su s vratile na police trgovina. Proizvodnja najlonskih čarapa započela je već dva tjedna nakon japanske predaje. Novinari su ovo razdoblje koje je uslijedilo tijekom 1945. i 1946. nazvali najlonskim nemirima jer je potražnja za najlonskim čarapama bila ogromna. Tamo pak gdje je vladala ekonomska kriza ove kozmetičke čarape su se zadržale znatno dulje.

Nasreću danas su najlonke prilično jeftine i gotovo svima dostupne.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari