Kakve pobogu, veze imaju današnji Islanđani s Vikinzima i Keltima?

Island slovi kao zemlja vilenjaka, patuljaka i drugih mitskih bića, zemlja u kojoj možete vidjeti polarnu svjetlost i promatrati kitove. Ova se država danas smatra najsigurnijom na svijetu, što ne čudi s obzirom da na cijelom otoku nema više od 400 000 stanovnika. No Island uz sve navedeno ima i skrivenu mračnu povijest, kojom ćemo se danas baviti, bazirajući se na novim znanstvenim otkrićima, pa ukoliko Vam se to čini zanimljivim, pročitajte članak kojega danas donosimo.

Tamo negdje na dalekom sjeveru 

Da bi došli do Islanda moramo otići daleko, daleko  na sjever  Atlantika na područje smješteno između Grenlanda, Norveške i Škotske. Kako je ta otočna zemlja najvećim dijelom neplodna i neobradiva, otok je uglavnom naseljen na obalnom, ponajviše  južnom dijelu.

Genetski kod kao novi povijesni izvor


Analiza suvremenog islandskog genetskog koda pokazala je da moderni Islanđani najmanje 70 posto svog podrijetla vuku iz nordijskih gena. Pokušat ćemo objasniti kako se određuje udio gena u našoj DNA jer je riječ o relativno novom vrlo pouzdanom povijesnom izvoru.  Muškarci imaju X i Y kromosome koji se prenose na djecu, X kromosom na kćeri, Y na sinove. Analiza DNA kromosoma Y pokazala  je da većina Islanđana ima nordijske muške pretke. Kako X kromosom možemo dobiti od očeva i majki on nije pouzdan izvor za proučavanje ženskih predaka. No dobar izvor DNA za ženske pretke je mali stanični “organ”, koji se naziva mitohondrij, a koji nasljedujemo samo od majki, upravo je on pokazao da su majke bile u dvotrećinskom broju keltskog podrijetla, što znači da su suvremeni Islanđani najvećim dijelom miks Nordijaca i doseljenica s područja Škotske, Irske i sjeverozapadnih britanskih otoka.

Seksualne robinje važan plijen vikinških pohoda

Pohodi Vikinga bili su pljačkaški, ali su imali za svrhu i dolaženje do žena. Žene su služile ne samo kao seksualne robinje već su iskorištavane i u proizvodnji tekstila i drugim poslovima. Tradicionalno je tekstil na području Skandinavije bio snažno povezan sa ženama, tako da se lov na robove može povezati i s proizvodnjom robe koja je imala visoku vrijednost.  Vikinzi su se često sa svojih pljačkaških pohoda vraćali sa ženama i djecom, što jasno ukazuje i na postojanje seksualnog ropstva.

Brutalno kažnjavanje robinja

Postoje naznake da su Vikinzi prakticirali poligamiju, što bi u njihovom hijerarhijskom društvu značilo da su niži slojevi društva znatno teže dolazili do žena. Zato su posezali za ropkinjama koje bi višestruko iskorištavali. Ako bi počinile bilo kakav prekršaj protiv svog vlasnika mogle su biti mučene rezanjem udova te ponekada i žigosanjem lica. Život robova je općenito bio strašan, tako kada bi gospodar preminuo često se ubijao i njegov rob, s ciljem da ga služi i s one strane života.

Upravo genetika pruža zanimljivu priču o Vikinzima koji su posezali za keltskim ženama i koji su tako stvorili novu populaciju miješanih obilježja, a koja u sebi sadrži priličnu mračnu podlogu.

Piše: Sonja Kirchhoffer

 

Komentari