Kako unovčiti domoljublje? Čini se – vrlo lako!

Dosta vam je krvožednog šefa, zlobnih kolega, plaće s kojom jedva spajate kraj s krajem, prekovremenih provedenih u nekom zagušljivom uredu, dok vani život buja? Vizija penzionerskih dana, koje ćete provesti kopajući po kontejnerima, lebdi vam pred očima kad god zatvorite oči? Voljeli biste biti gospodar svoje sudbine? Živjeti u vili s bazenom i novčanicama pripaljivati cigare? Pa, to možda i nije tako nemoguće kao što zvuči. Ponekad je dovoljno imati dobru ideju, smisliti nešto čega se nitko ranije nije sjetio…. Ponekad su upravo najluđe ideje ono što funkcionira!

Da i domoljublje može biti unosan biznis, svjedoči primjer muškarca po imenu Pat Burke. Kao momak, Pat je napustio rodni Tipperarary, slikoviti ali siromašni gradić u Irskoj, da bi sreću potražio u zemlji mogućnosti, Americi. Uspio je – otvorio je jedan, a potom i niz malih trgovina, oženio se i dobio potomke. Ipak, čežnja za domovinom često ga je tjerala na put u Tipperary. Kad god bi se vraćao u Ameriku, salijetali su ga zemljaci, koji ni u financijskom ni u zdravstvenom pogledu nisu mogli podnijet tako dalek put, i molili ga da im sa sljedećeg posjeta zavičaju donese grumen-dva irske zemlje, kako bi barem na simboličan način mogli ostvariti povezanost s rodnom grudom. Neki su pak tom zemljom posipali grobove pokojnih rođaka, onih koji su bili prisiljeni počivati u tuđini.

Nakon stotinjak zahtjeva tog tipa, u ljeto 2006. godine iznad Burkeove glave upalila se lampica. Znajući da oko četrdeset milijuna Amerikanaca vuče korijene iz Irske, nanjušio je priliku za unosan biznis. Pronašao je partnera, dobrostojećeg zemljaka Alana Jenkinsa, s kojim je osnovao tvrtku te u New York dopremio isporuku irske zemlje u vrijednosti od milijun dolara. Robu su prodavali u vrećicama od 340 grama, po cijeni od osam dolara, a stanje na njihovim bankovnim računima vrtoglavo se povećavalo. “Znali smo da posao ima potencijala za uspjeh, ali ni u najluđim snovima nismo zamišljali da ćemo se tako brzo obogatiti!” priča Burke, koji je patentirao način procesiranja zemlje, tako da prođe stroga pravila uvoza u SAD vezana za bolesti i neautohtone insekte. Diploma iz agronomije pritom mu je itekako koristila!

Ako ste pomislili da se radi o još jednome gramzivom tajkunu, koji je iskoristio tuđe osjećaje da bi ostvario profit, varate se: njegova tvrtka osamdeset posto zarade donira humanitarnim organizacijama u Irskoj i Americi, napose onima posvećenim djeci. Kako Burke kaže, “ako imaš i više nego dovoljno za udoban život, dužnost ti je pomoći onima manje sretnima od tebe”.


Piše: Lucija Kapural

Komentari