Kako transfuzijom izliječiti ludost?

Jeste li čuli za Jean-Baptiste Denysa? Znate li kada je  izvedena prva transfuzija krvi? Zanimaju li vas odgovori na ova pitanja, kao i na pitanje zašto je slavni liječnik Luja XIV. prekinuo sa svojim eksperimentiranjem vezanim uz transfuziju krvi, pročitajte članak koji smo za vas danas pripremili.

Liječnik bez diplome

Denys je živio u u drugoj polovici 17. i početkom 18. stoljeća u Parizu. Prema njegovoj tvrdnji studirao je medicinu u Montpellieru, ali u arhivu fakulteta nisu potvrđeni njegovi navodi. Neovisno je li doista završio medicinu ili nije, bio je genijalac koji je prvi u svijetu izveo, recimo, uspješnu transfuziju krvi, ali do te “uspješne” transfuzije prošao je dug i trnovit put eksperimentiranja. Počeo je eksperimentirati sa životinjama kao pokusnim kunićima pri čemu je jedna životinja bila donor, a druga primatelj, nakon te početne faze prešao je na ispitivanje prijenosa krvi sa životinje na čovjeka.

U središtu pozornosti


U središte pozornosti došao je kada je uspješno izveo prvu transplantaciju krvi, a koja se dogodila 15. lipnja 1667. godine. U konkretnom slučaju izvršio je transfuziju ovčje krvi jednom tinejdžeru. U tom postupku nije mladom pacijentu dao veću količinu krvi, a zbog čega nije došlo do alergije koja bi, kako je iskustveno već naučio, obično izazvala smrt u pacijenata.

Ludi sobar kao pokusni kunić

Kasnije se odlučio isprobati transfuziju krvi na lokalnom pariškom luđaku, nekadašnjem sobaru, koji je počeo ljude plašiti svojim ponašanjem. Antoine Mauroy zapravo nije imao izbora i morao sudjelovati u eksperimentu kao “zamorac”. U tu svrhu su ga na silu vezali, a sve je to djelovalo prilično groteskno. Denys je vjerovao da će svježa krv nadjačati njegovo ludilo, a pri tome je posegnuo za krvlju teleta.

Zašto baš krvlju teleta?

Eksperimentator je smatrao da je bolje izvršiti transfuziju krvi od nevine i čiste životinje u odnosu na prljave ljudi koji nisu ni nevini ni čisti. Sam Antoine je bio bradati prljavac u dronjcima. Transfuzija je dva puta provedena uspješno, no nakon druge transfuzije Antoine je počeo osjećati posljedice nekompatibilnosti dobivene krvi s njegovom krvlju, koje su se očitovale u vrućini i znojenju. Nakon što je odbio treću dozu transfuzije vrlo brzo je umro. Eksperiment je doživio fijasko, a naš je, moguće samo prozvani, liječnik završio u zatvoru.

Protivnici uspjeli u svom naumu

Suparnički liječnici su organizirali trovanje Antoinea te su nagovorili njegovu ženu da optuži Denysa za ubojstvo. Iako je nakon toga Denys uhićen, poslije provedene temeljitije istrage je oslobođen. Kako tijelo preminuloga na sebi nije imalo pokazatelja da je umro od neuspješne transfuzije započela je temeljitija istraga, koja je pokazala da je pacijent umro od arsena. Bio je to način da ga se diskreditira i da se zaustave pokusi s transfuzijom. Međutim, Denys je oslobođen. Za ubojstvo supruga optužena je njegova žena, koja ga je navodno otrovala, no prema svemu sudeći pravi su ubojice suparnička liječnička grupa, koja je ostala nekažnjena. Denys se nakon toga više nije bavio transfuzijom jer je na kraju sud njenu primjenu zabranio, a on se odlučio baviti drugim područjima znanosti i umjetnosti dok je medicinu ostavio iza sebe. Što bi se reklo protivnici su uspjeli u svom naumu.

Razvoj medicine zaustavljen u tom pravcu

Za razliku od danas, medicinska praksa transfuzije u 17. st. nije smatrala da se njome treba nadoknaditi izgubljena krv već se njome željelo izliječiti pojedine bolesti poput onih mentalnih. Transfuzija je postala sigurna kada su otkrivene četiri krvne grupe (A, AB, B i O) tijekom 1901. i 1902. godine. Drugi važan faktor u transfuziji je bilo otkriće rezus faktora do kojega je došlo znatno kasnije, 1937. godine dok je prva uspješna transfuzija ljudske krvi sa donora na primatelja izvedena 1908. godine. Da nije bilo prljave konkurencije možda bi suvremena medicina danas bila znato naprednija nego što je to danas.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari