Kako preživjeti dvoboj ako nemaš pojma o pucanju? Mark Twain je znao kako!

Fotografija: YouTube screenshot

Ako je ijedan pisac svojim djelima uljepšao brojna djetinjstva, onda je to Mark Twain (1835. – 1910.). Tko od nas nije, barem u mašti, proživljavao pustolovine s njegova dva najpoznatija lika, Tomom Sawyerom i Huckleberryjem Finnom? Pravim imenom Samuel Langhorne Clemens, i sam je skakao iz avanture u avanturu. Donosimo zanimljivosti iz života najduhovitijega američkog književnika!

1. Twainov život na osebujan je način povezan s putanjom jednoga svemirskog tijela. Pisac je rođen 30. studenog 1835. godine, pri pojavljivanju Halleyevog kometa u blizini Zemlje, a umro je 21. travnja 1910., pri prvom sljedećem dolasku tog kometa.

2. Počeo je pušiti kao osmogodišnjak i nije prestao do kraja života. U prosjeku bi “zdimio” četrdesetak cigareta dnevno, a taj broj znao se i udvostručiti kad je radio na nekom važnom romanu. Njegova sirota supruga Olivia, kojoj se ova navika gadila, svako malo je morala gasiti požare u bračnoj ložnici, budući da bi njena gora polovica redovito zaspala s čikom u zubima.

3. Formalno školovanje prekinuo je kao dvanaestogodišnjak, a znanje je nakon toga stjecao uglavnom u tiskarama i novinskim redakcijama. Prije nego što je 1865. stekao literarnu slavu humoreskom “Slavna skočižaba iz Calaveraskog okruga”, obavljao je niz zahtjevnih, slabo plaćenih poslova – bio je, primjerice, tiskarski šegrt, putujući tiskarski slagar i pomoćnik riječnoga pilota na Mississippiju. Pseudonim pod kojim ga danas znamo uspomena je na potonje zanimanje – mark twain je pilotska oznaka za dvanaest stopa dubine!

4. Mnogi to ne znaju, no bio je blizak prijatelj Nikole Tesle. Književnik je često posjećivao znanstvenikov laboratorij, a nakon što mu je Tesla demonstrirao rad mehaničkog oscilatora za proizvodnju izmjenične struje, autor “Kraljevića i prosjaka” čak mu je ponudio svoje usluge – pokusnog kunića!


5. Kolegijalnost mu nije bila jača srana, a s osobitim žarom znao je “oplesti” po liku i djelima Jane Austen. “Knjižnica koja nema niti jednu knjigu Jane Austen dobra je knjižnica, makar ne sadržavala nijednu drugu knjigu”, riječi su kojima je “počastio” autoricu “Ponosa i predrasuda”.

6. Godine 1864., dok je radio kao novinar u Nevadi, žestoko se posvađao s Jamesom Lairdom, izdavačem konkurentskog časopisa. Uvrede su, poput rafalne paljbe, pljuštale s obje strane: spominjale su se supruge, fizički izgled, inteligencija, pa i higijenske navike… No, kad je Twain optužio Lairda da nema namjeru uplatiti dio prihoda u dobrotvorne svrhe, kao što je bio javno obećao, ovaj se smrtno uvrijedio te je izazvao Twaina na dvoboj. Piscu je pero bilo jače od mača, pardon, pištolja pa je smišljao načine kako da izbjegne pogibelj a da ne ispadne kukavica. Naposljetku je odlučio pribjeći lukavstvu. Na dogovorenome mjestu se pojavio sat vremena ranije, u pratnji sekundanta Stevea Gillisa. Mladića, vrsnog strijelca, nagovorio je da upuca nekog vrapčića. Kad je Laird stigao na poprište, Gillis mu je pokazao truplo malene ptičice, te napomenuo kako ju je Twain ustrijelio iz prvog pokušaja, s udaljenosti od petnaest metara. Prestravljen, Laird je predložio Twainu da odustanu od dvoboja a ovaj je, praveći se da razmišlja a zapravo likujući u sebi, naposljetku pristao te protivniku pružio ruku. “Ne odobravam dvoboje”, našalio se kasnije na račun pogibeljne sitiacije. “Čovjeka koji bi me izazvao na isti nježno bih uzeo za ruku te ga, onako pun praštanja, odveo na neko mirno, osamljeno mjesto. Ondje bih ga, dakako, ubio!”.

7. Novinari su ga jednom pitali što misli o ratovanju, navodeći ga na to da održi kakvu pacifističku govoranciju. Umjesto toga, pisac je, aludirajući na činjenicu da Amerikanci u pravilu vrlo loše stoje s poznavanjem zemalja koje nisu Amerika, odgvovorio: “Bog je stvorio rat kako bi Amerikanci konačno naučili zemljopis”.

8. Zadnjih deset godina života, paralelno je radio na na tri rukopisa radnjom smještena u tri različita ambijenta, no s istim glavnim protagonistom – Sotonom! Prva verzija rukopisa, naslovljena “Tajanstveni stranac”, tiskana je 1916. godine, nakon autorove smrti. Više od pola stoljeća kasnije, na policama knjižara pojavila se duža i provokativnija verzija pod naslovom “Broj 44, tajanstveni stranac”. Nečastivi, koji se predstavlja kao “Broj 44, nova serija 864.962”, u posljednjem poglavlju se razračunava i s ljudima i s Bogom.

Piše: Lucija Kapural

Komentari