Čimpanze su vrlo društvene životinje koje žive u velikim zajednicama, a koje mogu brojati i više desetaka članova. Uz to imaju vrlo složene društvene odnose. Danas ćemo ispričati priču o Samiju najpoznatijem majmunu beogradskog zoološkog vrta.
Samijev prvi bijeg
Sami je postao poznat po svojim pokušajima bijega iz malog kaveza u kojem je bio zatočen u beogradskom zoološkom vrtu. Rođen je u zatočeništvu, a čini se da je iz nekog njemačkog zoološkog vrta preko onog osječkog došao u Beograd u siječnju 1988. godine. U tom je trenutku imao, navodno, 12 godina.
Po dolasku je bio smješten u mali kavez, i uz to je bio potpuno sam. Vrlo brzo se odlučio na svoj prvi bijeg, a tko bi mu zamjerio. Zbilo se to 21. veljače 1988. godine u večernjim satima kada je uspio izaći iz kaveza i prošetati se središtem Beograda. Kažu da je prvo došao do kina Balkan gdje su prolaznici ostali u najmanju ruku šokirani. Policija je brzo locirala bjegunca i počela usmjeravati njegovo kretanje prema Kalemegdanu, a potom ga je stjerala u kut na Studentskom trgu. Na mjesto događaja stigao je direktor beogradskog Zoološkog vrta Vuk Bojović. On se kasnije, u svojoj knjizi “Priče iz zoo vrta”, prisjetio tih događaja. Te je večeri Bojovići mirno gledao televiziju kada je primio telefonski poziv iz kojega je saznao da se Sami šeće gradom. Kroz glavu mu je tada proletio niz priča o bjekstvima, a koja obično nisu dobro završila. Prije nego je krenuo po majmuna otišao je do hladnjaka i uzeo sa sobom omiljenu Samijevu hranu glavicu zelene salate i dva svježa jajeta. Uslijedila je mahnita vožnja do središta grada jer je Bojović bio zabrinut da će policija ubiti Samija. Samija je središtem grada pratila policija s puškama, dok se uokolo skupljala znatiželjna publika. Vuk Bojović piše da se dovezao do mjesta gdje je bio Sami i otvorio vrata automobila i pozvao ga po imenu. Sami je reagirao zadovoljno što ga vidi i čuje, što je Bojović kasnije objasnio umorom i pothlađenošću životinje. Nakon toga Bojović mu je prišao i uhvatio ga za ruku i pitao ga: “Što si to učinio Sami? Kakav je to način?” Potom mu je otvorio vrata automobila te su krenuli praćeni policijom prema zoološkom vrtu. Bojović se pri tom nije zaustavljao na semaforima, ni kada je to nalagalo crveno svjetlo jer je znao da čimpanze vole vožnju automobilima, ali ne i zaustavljanja. Nasreću sve je prošlo bez incidenta, a Sami je vraćen u svoj kavez. Bojović ga je potom počastio hranom koju je imao u džepu. Čimpanze mogu biti vrlo opasne zbog svoje izuzetne snaga, pa je Bojović ovim činom vožnje uvelike riskirao svoj život. Policija se kasnije hvalila da je Samija mogla i sama lagano vratiti u zoološki vrt. Bio je to očit pokazatelj da podcjenjuju snagu i narav ovih životinja.
Novi bijeg
No već dva dana kasnije 23. veljače 1988. samo sada u jutarnjim satima Sami je odlučio ponovno napustiti zoološki vrt. Prilikom bijega Sami je zavirio u prostor namijenjen radnicima zoološkog vrta, a kada su ga oni uočili, počeli su iskakati kroz prozore van. Samiju je to očito bilo neobično, pa je odlučio napustiti prostoriju, nakon čega je naletio na sve one koji su od njega ranije pobjegli. Vjerojatno je scena bila krajnje komična kada su se radnici počeli kroz prozore vraćati na mjesto s kojega su pobjegli. Majmun je bio i dalje zbunjen i zaputio se prema središtu grada. Tijekom kretanja kroz grad zadobio je veliku pozornost građana. Za njim su krenuli radnici iz zoološkog vrta koji su s mrežama usmjeravati njegovo kretanje prema dvorištu u Ulici cara Dušana 33. Tu se Sami popeo na jednu voćku, a zatim je očito pomislio da bi bilo pametnije da bude još na višoj poziciji, pa se uzverao na krov garaže.
Podrška Beograđana “bjeguncu”
Beograđani su vjerojatno i sami bili svjesni loših uvjeta u kojima je ova životinja živjela te su mu počeli davati moralnu podršku skandiranjem, pa i na brzinu sklepanim transparentima, koji su glasili: “Ne daj, se Sami!, Sami mi smo s Tobom!, Sami ne silazi!” itd. Opet je na mjesto događaja stigao Vuk Bojović, ali ovaj put nagovaranja nisu pomagala. Čimpanze su ipak prepametne da bi ih se dva puta ‘preveslalo’ na isti način. Ovaj puta je donesena odluka da se čimpanza uspava, ali kako u Beogradu tada nije bilo puške za uspaljivanje čekalo se da ona bude dostavljena iz Osijeka. Sami je nakon uspavljivanja vraćen u beogradski zoološki vrt, a oporavio se već kroz nekoliko dana.
Treći bijeg
Treći Samijev bijeg uglavnom je nepoznat javnosti jer je onemogućen još u zoološkom vrtu. Ovaj pokušaj bijega se dogodio kad je jedan od timaritelja nakon čišćenja Samijeve nastambe ostavio u blizini ključeve njegova kaveza, misleći da ih ovaj neće moći dokučiti, a kamoli upotrijebiti. No, Sami je uspio i dohvatiti ključeve i otključati svoj kavez. Beogradski je zoološki vrt u međuvremenu nabavio pušku za uspavljivanje, pa kako je Sami počeo skakati po drugim kavezima i nije pokazivao namjeru da se vrati u svoju nastambu radnici su ga uspavali, a on se kasnije probudio na mjestu s kojega je pobjegao.
Nakon toga Sami je živio još samo četiri godine, umro 1992. U trenutku smrti imao je 16 godina, što je prerani odlazak za pripadnike ove vrste jer ovi majmuni mogu živjeti i preko trideset godina.
Beograđani su ga nazivali raznim imenima pa je tako prozvan “disidentom, čudakom, idolom”, ali sve to, čini se, Samiju nije poboljšalo kvalitetu života. Pitali smo upravu Zoološkog vrta u Beogradu da li je Sami tijekom života dobio prikladniju nastambu i društvo, ali odgovor nismo dobili. Ukoliko je Sami doista nastavio živjeti u ovakvim uvjetima do svoje smrti možemo si samo zamisliti kako je otužno izgledala njegova svakodnevica.
Nakon smrti je pokopan u blizini današnje nastambe za majmune, a tu mu je kasnije podignut i spomenik, koji slavi ovog najpoznatijeg stanovnika beogradskog zoološkog vrta, no ujedno je i tužan podsjetnik na život ovih životinja u zatočeništvu.
Piše: Sonja Kirchhoffer
