Iako bi većina od nas željela biti slavna, ako ne zbog slave same onda zbog novca i sigurnosti koju on nosi, slava ima i svoju drugu ružnu, i opasnu stranu što pokazuje današnji primjer. Želite li saznati zašto je jedan propali umjetnik Ricardo López odlučio ubiti slavnu pjevačicu kojoj se divio, pročitajte tekst kojeg donosimo u nastavku.
Tko je bio neuspješni atentator?
Ricardo López je rano doselio iz Urugvaja u Sjedinjene Države. Pripadao je obitelji srednje klase, a tijekom svog život bio je introvertiran i nedostajalo mu je samopouzdanje, što je bilo dobrim dijelom posljedica njegove bolesti jer je bolovao od Klinefelterovog sindroma koji daje muškom tijelo ženskasta obilježja poput ginekomastije i drugih tjelesnih manifestacija.
Život ispod svih očekivanja
Zbog svoje anksioznosti rano je napustio školovanje iako je, kažu, bio iznimno bistar. Nakon toga nadao se umjetničkoj karijeri, koja se nikada nije dogodila. Za život je zarađivao radeći na pola radnog vremena u bratovoj deratizacijskoj tvrtki. Bio je to život daleko ispod njegovih očekivanja. Uz to njegova fizička građa nije mu davala puno izbora kada je u pitanju ženski spol, što ga je dodatno unesrećilo. Kako nije mogao podnositi svoju svakodnevicu povlačio se u svijet mašte, u kojem je važnu ulogu dobila Björk, a koja je u to vrijeme postala svjetski popularna pjevačica eklektičnog stila. Njegova fiksacija s Björk započela 1993. godina, a trajala je sve do njegove smrti 1996.
Mržnja prema crnačkoj populaciji
Tvrdio je da njegove fantazije nisu seksualne prirode jer je on nju volio na drugačiji način. U početku njegova fiksacija nije bila opsesija, ali se s vremenom pretvorila u nju. Ricardova obitelj je bila upoznata s tom fiksacijom, a u jednom trenutku mu je brat rekao da si nađe pravu ženu i napusti svoju opsesiju. Sve to nije imalo nikakvog utjecaja na Ricarda. Posjećivao je i psihoterapeuta, koji je znao za Lópezovu opsesiju, no nikada poput članova njegove obitelji nije smatrao da će ta fiksacija dobiti nasilan smjer. Nakon što je López saznao da je pjevačica ušla u vezu s crnačkim glazbenikom Goldiejem njegova je maštarija doživjela opasan zaokret. Tome je kumovala njegova mržnja prema pripadnicima crnačke populacije.
Atentatorova nova opsesija: Kako ubiti Björk?
Ricardo je više godina pisao dnevnik, u kojem je ispisao nešto više od 800 stranica, a pred kraj života počeo je snimati i video uratke. U njima je pričao o svojoj fiksaciji, ali i drugim realnim životnim problemima. No, onda jednog dana stvari su izmakle potpuno kontroli i odlučio si je oduzeti život, ali ujedno oduzeti život i predmetu svoje fiksacije Björk. Prvotno je namjeravao napraviti bombu ispunjenu iglama koje bi sadržavale krv zaraženu virusom HIV-a, što bi imalo trajni učinak na pjevačicino zdravlje. Kada je shvatio da je to teško izvedivo odlučio je pjevačici poslati bombu smještenu unutar knjige. Dana 12. rujna 1996. poslao joj je bombu, a da je imao nešto mozga u glavi pokazuje i način na koji joj je poslao pošiljku. Krivotvorio je podatke pošiljatelja te je kao pošiljatelja naveo pjevačicinu diskografsku kuću, koja joj je tobože slala prijedlog novog projekta. On se nadao da će pjevačica otvoriti knjigu, i da će je ubiti eksplozija bombe punjene sumpornom kiselinom.
Čemu bojenje lica na kraju?
Po povratku iz pošte napravio je svoj zadnji video dnevnik te si je lice obojio u crvenu i zelenu boju, a potom si je presudio pištoljem. Svatko tko je vidio i djelić njegovih video uradaka shvatit će da je riječ o ozbiljno poremećenoj osobi iako se u člancima o njemu o tome ne govori, pa se postavlja pitanje jesu li oni koji su ih pisali ikada pogledali neki od njegovih uradaka. Pitanje je samo je li on od početka bio tako poremćen ili je Lópezovo ludilo nastupilo na kraju njegova života. Četiri dana nakon samoubojstva upravitelj stambene zgrade Van Buren Plaza u Hollywoodu na Floridi prvo je osjetio smrad, a zatim je kao u nekom horor filmu primjetio krv kako se slijeva sa zidova iz stana na katu. Odmah je kontaktirao policiju, koja je u stanu pronašla već poluraspadnuto tijelo. Policija je izvršila pretres i pronašla video uratke, iz kojih je shvatila da je slavna pjevačica u smrtnoj opasnosti. Nasreću policija je uspjela doći do ove pošiljke prije nego je ona iz središnje londonske pošte bila otpremljena na pjevačicinu adresu. Patricia Cornwell, slavna autorica krimića analizirala je slučaj i došla do zanimljivih spoznaja o načinu na koji je razmišljao poremećeni čovjek. Tako je njegovo obojeno lice protumačila kao način da se lakše ubije jer u tom trenutku u njegovom umu to nije bio on već neka nepoznata osoba.
Kada introvert odluči biti ekstrovert
Pjevačica je po primitku upozorenja policije ostala u šoku, ali je poslala cvijeće i saučešće obitelji López. Nakon toga je unajmila osiguranje za svog sina Sindrija. Kasnije je izjavila da je dugo iza toga patila od nesanice. Zanimljivo je da je Björk Gudmundsdottir jedna od nesramežljivih javnih osoba, i začuđujuće je da se pojavila na sceni, na kojoj očito nema tremu, što bi ukazivalo da se više boji života nego pozornice. Njen je glavni razlog ulaska u solo vode u Londonu, prema mišljenju novinara koji su je godinama pratili na sceni, bio eksperimentalan jer je željela kao introvertirana osobnost saznati kako je to biti ekstrovertiran. No, nakon ovoga što joj se dogodilo spakovala je stvari i napustila brže-bolje London. Prva joj je destinacija bila Španjolska, a potom se vratila na rodni Island. Jednom prigodom je izjavila:”Biti slavan je kao osjetiti 9 milijardi volti struje koja prolazi kroz tebe”. Upravo njena sramežljivost i introvertiranost unatoč slavi bili su vjerojatno ona karika koja je presudila u Lópezovu fokusiranju na njenu osobnost, ali i karijeru. U svom je video dnevniku poremećeni muškarac pribilježio da za razliku od drugih ubojica on nije ima lošu obitelj već dapače sigurnu i stabilnu, iako ne i savršenu.
Lópezova bomba nije uspjela ostvariti cilj, ali nije bila ni potpuni neuspjeh jer je njegovo ime sada zauvijek združeno s imenom pjevačice. Patricia Cornwell zaključila je svoje bavljenje slučajeme da smatra da je razlog njegove opsesije ležao u tome što je on zapravo želio biti ona.
Piše: Sonja Kirchhoffer
