Veći dio povijesti, ljudi su živjeli su nomadski, seleći se za krdima životinja koje su im bile izvor hrane, skupljajući plodove i tražeći privremena zakloništa u špiljama. U razdoblju neolitika, oko 10.000 godina prije Krista, život naših predaka dramatično se promijenio. Sa završetkom ledenog doba, klima je postala toplija, a time su stvoreni uvjeti za jedan od najvažnijih događaja svih vremena, otkriće poljoprivrede. Kad je čovjek počeo obrađivati zemlju i pripiromljavati životinje, dolazi do stvaranja stalnih naselja. Jedno od najstarijih bio je znameniti Çatal Hüyük. Smješten na području današnje Turske, 320 kilometara od Ankare, ovaj lokalitet otkriven je 1958. godine, a od tada je neiscrpno vrelo dragocjenih arheoloških otkrića. Zahvaljujući njima, danas možemo poprilično precizno rekonstruirati život u drevnom naselju. Çatal Höyük, slaže se većina stručnjaka, razvio se u sedmom tisućljeću prije Krista a, na svome vrhuncu, bio je dom šest tisuća ljudi. Tamošnje prvotne nastambe, zbijene zemunice, s vremenom su zamijenjene prilično udobnim kućama od opeke. Svi dokazi upućuju na zaključak da je lokalni živalj uživao u brojnim pogodnostima. Prehrana im je bila raznovrsna – u nju su bile uključene razne žitarice, povrće i šumski plodovi. Stočarstvo i lov osiguravali su sve vrste mesa, a ovdje se proizvodilo i alkoholno piće slično pivu. Raznovrsna je bila i djelatnost naselja. Iz obližnjeg vulkana Hasan Daga vadio se opsidijan, eruptivna stijena korisna za izradu brojnih predmeta, od ogledala do oružja. Ti predmeti izvozili su se u udaljene krajeve, baš kao i proizvodi ostalih obrtnika: tkalaca, razača drveta i kamena, lončara te košaraša. Fascinantan je i razvoj religijskih kultova – raspršene među nastambama, ovdje su pronađene malene kuće mrtvih, s bogatim ornamentima u čast pokojnika. Crteži koje su arheolozi analizirali pokazuju da je glavni kult koji se štovao bio onaj božice plodnosti. Zbog svih tih razloga, neki znanstvenici o Çatal Höyüku govore kao o gradu.
Piše: Lucija Kapural
