Kako je izgledao svakodnevni život u antičkom Rimu?

Pri spomenu na drevni Rim, mnogi će pomisliti na velika osvajanja, više ili manje lude careve, možda i na umjetnička postignuća ili pak izume koji su promijenili tijek povijesti. No, kako je izgledao svakodnevni život u antičkom Rimu? Što se nalazilo na stolovima običnog puka? Čime su se igrala djeca? Zavirimo zajedno iza vrata njihovih domova!

Odgovornost, pobožnost i jednostavnost

Pored krvnih srodnika, rimsku obitelj sačinjavali su svi koji su živjeli pod istim krovom i priznavali vlast jednog oca. On, pater familias, imao je praktički neograničenu moć, čak i nad životima ostalih članova obitelji, među koje su se ubrajali i robovi. Položaj roba u siromašnoj obitelji nije se mnogo razlikovao od onog gospodara – obojicu su tištale iste brige. U bogatim kućama, robovi su dobivali obaveze sukladno obrazovanju: oni najobrazovaniji, u pravilu Grci, postajali su bibliotekari, knjigovođe ili odgojitelji djece, dok su oni manje sposobni bili kuhari, poslužitelji, kočijaši… Nakon što bi stari gazda napustio ovaj svijet, njegovo mjesto zauzimao je najstariji sin, dok su ostali sinovi osnivali vlastite obitelji. Jedno od zaduženja glave obitelji bilo je upravljanje vjerskim ritualima, koji su u prvom redu bili okrenuti duhovima predaka. U krugu obitelji, stjecale su se tri osnovne vrline koje su trebale resiti svakoga slobodnog Rimljanina – odgovornost, pobožnost i jednostavnost. Svi članovi obitelji ustajali su rano zorom – muževi, radilo se o patricijima ili skromnim zanatlijama, odlazili su za poslom, dok su žene brinule o kućnim poslovima poput tkanja i izrade odjeće. Predvečer, kad bi minula žega, muškarci su odlazli u šetnju ili terme, dok su žene ostajale kući kako bi pripremile glavni dnevni obrok – večeru. U doba republike, ovakve obitelji bile su stup društvenog poretka. Kasnije, za carstva, obitelji postaju sličnije onima današnjima.

Robe, kako se zove onaj trbonja? Na vrhu mi je jezika!


U svakome rimskom gradu, žarište javnog života bio je trg – forum. Najpoznatiji je, dakako, bio Forum Romanum, trg u samome gradu Rimu. Ravnica ispod Kapitolija već je zarana bila mjesto okupljanja građana. Na ovome živopisnom i bučnom mjestu se trgovalo, sklapalo poslove, recitiralo, sastajalo sa znancima, tračalo, igralo latrunkul (igra slična šahu), kockalo; ovdje su se održavale narodne skupštine, zasjedanja senata, vjerske svečanosti te prve borbe gladijatora. S vremenom, oko trga su počele nicati javne zgrade i hramovi, a konačan oblik dobio je u carsko vrijeme. Zanimljivo, ugledni Rimljani smatrali su dužnošću znati po imenu svakoga koga bi sreli na trgu. Dok je Rim bio malen, to nije predstavljalo osobit problem, no s razvojem grada postalo je nemoguća misija. Držeći do običaja, lokalni moćnici tada su na trg počeli dolaziti u pratnji roba, nomenclatora, čija je dužnost bila došaptavati im imena kojih se nisu mogli sjetiti!

Škola i zabava

Rimski mališani vrijeme su najčešće provodili u igri. Zanimljivo, mnoge igračke bile su vrlo slične onima današnjim: dječaci su se pikulali orasima, dodavali loptom, “borili” drvenim mačevima, okretali zvrkove i “jahali” na štapu kao konju, dok su se djevojčice igrale glinenim lutkama. I jedni i drugi rado su tjerali obruče štapom po uskim rimskim ulicama ili igrali igru sličnu onoj koju danas nazivamo “lovice”. Kad bi mališani navršili sedam godina, počeli su pohađati javnu školu, koju je vodio učitelj (grammaticus). Isprva su učili čitati, pisati i računati, a potom bi svladavali grčki jezik. S petnaest godina, završivši osnovno obrazovanje, dječaci su prelazili u školu retora, gdje su stjecali umijeće govora, nužno za društveno i političko djelovanje. Za djevojčice, formalno obrazovanje tu je završavalo. Valja, međutim, napomenuti da su mnoge Rimljanke stekle visoko obrazovanje u književnosti, filozofiji ili glazbi, od privatnih učitelja.

Tajna je u umaku

Imućni Rimljani dičili su se maštovitom pripremom jela, a njihova specijalnost bili su najraznovrsniji umaci: kao glavni sastojak svakog objeda, gotovo su u potpunosti prikrivali izvorni okus mesa ili ribe. Od mesa, najviše  su cijenili divljač, pečene paune, rode i papige (!), a najskuplji morski plodovi bili su murine i oštrige. Osim vina, koje se uvijek miješalo s vodom (ta samo barbari su ga pili nerazrijeđenog!), na stolovima se redovito nalazilo kozje mlijeko. Sirotinja se hranila nešto drugačije: gusta pšenična kaša i crni kruh jeli su se svakodnevno, a tek s vremena na vrijeme obitelji bi se pogostile s malo slane ribe ili ovčetine. Rimljani nisu poznavali rižu, krumpir, kukuruz, rajčicu, čaj, kavu ni šećer. Umjesto potonjeg, za zaslađivanje su obilno koristili med.

Piše: Lucija Kapural

Komentari