Kako je izgledala renesansna moda?

U odnosu na srednji vijek, uz koji često vežemo epitet “mračni”, renesansa je označila buđenje na svim područjima života. Ovo razdoblje europske kulture označilo je obnavljanje antičkih kulturnih zasada te afirmaciju individualizma ostvarenu u koncepciji svestrana, intelektualno radoznala čovjeka: u petnaestom stoljeću, homo universalis postaje ideal kojem treba stremiti. S humanizmom kao “predigrom”, renesansa je udarila temelje zapadne uljudbe, okrenute ka ovozemaljskom poimanju svijeta. Dosegnuvši vrhunac u Italiji koncem petnaestog stoljeća, renesansa se proširila u Francusku, Poljsku, Madžarsku, Hrvatsku, Španjolsku i Portugal. Iz Francuske je stigla u Nizozemsku i Njemačku te naposljetku u Englesku i skandinavske zemlje; u tim područjima prožimala se s protestantskom reformacijom.

Filozofi poput Marsilija Ficina, Giordana Bruna, Niccola Machiavellija, Tommasa Campanelle, Frane Petrića, Matije Vlačića Ilirika, Thomasa Morea, Michela de Montaignea; književnici poput Jacopa Sannazara, Lodovica Ariosta, Giovannija Boccaccija, Miguela de Cervantesa, Luísa de Camõesa, Marina Držića i Williama Shakespearea; slikari poput Leonarda da Vincija, Rafaela, Michelangela Buonarrotija, Giorgionea, Masaccija, Paola Veronesea, Tintoretta, Jana van Eycka, Hieronymusa Boscha, Pietera Bruegela, Albrechta Dürera, Hansa Holbeina, Jeana Cloueta, Julija Klovića i Andrije Medulića te skladatelji poput Josquina des Présa, Adriana Willaerta i Giovannija Pierluigija da Palestrine samo su neki od velikana koji su obilježili renesansnu kulturu.

U ovom razdoblju, do značajnih pomaka dolazi i na modnom planu. Raskoš talijanske renesansne odjeće označila je prvu polovicu petnaestog stoljeća, dok je drugu polovicu toga vijeka, s katoličkom protureformacijom, obilježio povrtak znatno strožem stilu. Venecijansko slikarstvo, s obiljem portreta, zorno svjedoči o modnim trendovima tog vremena. Gospoda visokog roda nosila su kratke haljetke, otvorene na prsima, a preko njih saie, ogrtač s rukavima. Hlače su raznih boja, a plemenite glave krase malene pustene kape s perjem. Prekid sa srednjovjekovljem još je očitiji u ženskoj odjeći, koja se izrađuje od skupocjenih tkanina te ukrašav zlatnim vezovima i biserima.

Nakon francuske invazije na Italiju, dolazi do prožimanja dviju kultura, koje se očituje i u modi. Muško odijelo i dalje se sastoji od kratkog haljetka, no on sada ima otvorene rukave, dok “muškost” štite nakitnjaci. Dame pak mogu birati između mode à la française, po uzoru na Anu Bretonsku, te mode à l’ italienne. Odjeća na francuski način sastoji se od dugačke košulje od platna iz Bretanje te haljine širokih rukava stegnute pojasom; talijanske oprave su pak znatno šarenije i kićenije, s pompoznim mancheron rukavima i prorezima odijeljenim gajtanima.


Renesansna moda postaje još raskošnija za vladavine Franje I. (1515. – 1547.). Na dvoru mladog kralja, plemići kao da se natječu koji će više nalikovati paunu: nose se zlatna platna, saten, baršun, svileni serž podstavljen krznom risa ili samurovom… Kratki haljetak obogaćen je prorezima u obliku elipsa, hlače sežu do koljena i napuhane su, a pored već spomenutih kapa ukrašenih perjem, nose se beretke te šeširi od lipove kore. Žensku odjeću, podjednako raskošnu, obogaćuju dvije novotarije: vertugade, podsuknja od debela uštirkanog platna ojačana prstenom od vrbova pruta u dnu te basquine, preteča steznika pojačana s mjedi i drvenim pločicama. Oba modna detalja u potpunosti su promijenila žensku figuru. Damska kosa je pak podijeljena na dvije uvijene trake te podignuta u punđu. Jednostavnost frizure razbija coquille, kapica od crvenog baršuna ukrašena biserjem i zlatnim nitima te ferronnière, dragulj pričvršćen na čelu pomoću tanke trake.

S katoličkom protureformacijom, stil na europskim dvorovima postaje znatno stroži i turobniji. Obrisi su ukočeni, a mašta uzmiče pred funkcionalnošću. Muški kratki haljetak više nije dekoltiran, te dobiva visoki ovratnik. Hlače, punjene strunom, zaustavljaju se na polovici bedara. Od izuma stroja za pletenje, počinju se izrađivati od pamuka. Od strogosti nije pošteđena ni ženska odjeća. Vertugade se sada održava pomoću brojnih šipki od kitovih usi, a basquine se pretvara u neku vrstu oklopa koja jedva da dozvoljava kretanje. Brojni zakoni protiv raskoši dodatno utječu na jenjavanje modnog sjaja.

Povratak luksuza označilo je doba Henrika III. (1574. – 1589.). Kralj, koji se okružuje brojnim ljubanicama, potiče kicoško, ne baš muževno odijevanje – dvorski plemići nose nakit i parfeme, nakitnjak nestaje, hlače su sve uže, a fraise, nabran i uštirkan ovratnik, iz ženske mode se seli u mušku. Većina plemića nosi šiljaste brkove i bradu, po uzoru na vladara, te visok stožasti šešir ukrašen perjem. Žene pak nose haljine stegnute u struku, s napuhanim rukavima, a povrh kose, podignute na sljepoočnicama, svoje mjesto nalazi kićena kapica s vezicama.

Piše: Lucija Kapural

Komentari