Red Britanskog Carstva, viteško odlikovanje koje se dodjeljuje vojnicima i civilima za promicanje znanosti, umjetnosti i kulture te volonterski i humanitani rad, davne 1917. godine je utemeljio britanski kralj Đuro V. Dobitnice ovog ordena stječu naslov “dame”, dok se muški primatelji mogu naokolo hvaliti da su “vitezovi”. Godine 2003. ovo prestižno priznanje ndodijeljeno je Jamieju Oliveru, po mnogima najkreativnijem kuharu današnjice.
Životna priča slavna britanskog chefa svjedoči da za uspjeh u životu nije uvijek potrebna škola. Kao dječak, nerado se družio s knjigom, pa su ocjene u njegovoj đačkoj knjižici nalikovale kolcima u vinogradu. Na svoju sreću, imao je iznimno blage i popustljive roditelje: pisali su mu ispričnice i dopuštali mu da se povazdan mota po zalogajnici “The Cricketers”, koju su vodili. Upravo ondje Jamie će spoznati čime se u životu želi baviti. “Otkad znam za sebe, hrana je središte mog svemira. Dok su moji rođaci i rođakinje bili izuzetno ‘teški’ po pitanju klope, pa bi udarili u deračinu čim bi nanjušili kuhano povrće, ja sam već kao balavac imao razvijeno gurmansko nepce”, prisjeća se.
S obzirom na osrednje akademske domete, sa šesnaest donosi razumnu odluku i napušta školovanje. Neko vrijeme radio je kao perač posuđa u obiteljskom restoranu, da bi se potom upisao u Visoku školu za catering. Snagom sirova talenta zabljesnuo je predavače, pa ga je jedan od njih preporučio na mjesto asistenta čuvena talijanskog chefa Antonia Carluccija. Ondje, u njegovu nevelikom restoranu na londonskoj adresi Neal Street, ispekao je tajne zanata te inventivnim obradama tradicionalnih talijanskih jela zadivio mentora i goste. Sljedeća postaja bio je “The River Café”, šarmantni restorančić u Fulhamu, u kojem je zaposlen kao sous-chef.
Glas o spretnome mladom kuharu brzo se širio, pa je 1999., nakon samo dvije godine staža, dobio emisiju “Goli kuhar” na BBC-ju. “Show je tako nazvan jer sam se specijalizirao za pripremu jednostavnih jela. Ne treba vam hrpa namirnica da biste pripremili ukusno jelo: ‘ogoli recept do kraja’ moj je moto. Nažalost, naziv emisije pobudio je neke neželjene konotacije. I danas čuvam pismo neke bakice, koja je pomalo uvrijeđeno pitala kad ću se napokon skinuti”, svojedobno se našalio.
Što umijećem za štednjakom a što dječačkim šarmom, u kratkom je vremenu osvojio publiku, pa je ozbiljna lova počela kapati na njegov račun. Nije se odmarao na lovorikama. Napisao je nekoliko kuharica, otvorio niz restorana diljem globusa, a potom postao zaštitno lice lanca supermarketa “Sainsbury’s”. Prije tridesetog rođendana, njegovo ime našlo se na “Timesovoj” listi najbogatijih Britanaca, a zapamćen je i po pripremi svečanog ručka za tadašnjeg premijera Tonyja Blaira. To mu, međutim, nije bilo dovoljno.
Kao pobornik svježih, organski uzgojenih namirnica, 2005. godine je krenuo u svojevrstan križarski pohod po osnovnim školama, zgrožen činjenicom da sirotu dječicu šopaju otrovima iz konzervi i vrećica. Njegova emisija “Feed Me Better” (“Nahrani me bolje”) donijela je mnoštvo šokantnih trenutaka, poput onog kad Oliver mališanu pruža domaću jabuku, a ovaj ga zbunjeno pita što je to. “Djeca danas znaju sve o drogama, ali ne razlikuju celer od rajčice. Ako mene pitate, to je porazno”, komentirao je kuhar.
Uz pomoć već spomenutog Tonyja Blaira, s kojim je razvio prijateljski odnos, uspio je transformirati jelovnike u britanskim školskim kuhinjama i educirati tamošnje uslužno osoblje, što mu je donijelo laskavu titulu najutjecajnije javne osobe godine.
Osokoljen uspjehom, kulinarsku revoluciju pet godina kasnije je pokušao pokrenuti i u Sjedinjenim Američkim Državama, no ondje se zabio u zid nerazumijevanja. Projekt ambiciozno nazvan “Food Revolution” (“Revolucija u prehrani”) neslavno je propao: bucmasti američki mališani s vidnim su gađenjem odbijali kušati Oliverove specijalitete, a od brze hrane nisu odustali ni kad im je zorno predočio način njene pripreme. “Baš me briga što je unutra”, odbrusio mu je neki bucmasti dječačić pred kamerama, “dok god je fino za jesti”. Sa suzama u očima, Oliver je bacio ručnik u ring te prepustio njihove arterije kolesterolu.
Piše: Lucija Kapural
