Otkako ga je uloga u kultnome kriminalističkom serijalu “Žica” lansirala u zvjezdanu orbitu, kritičari ne štede s hvalospjevima na njegov račun. Dokazao se kao jedan od najsvestranijih glumaca današnjice, podjednako uvjerljiv u ulogama sadističkih psihopata i brižnih očeva, a već neko vrijeme se spekulira bi mogao dobiti i filmsku “dozvolu za ubijanje”: nakon što je Daniel Craig izjavio kako mu je agent njezinog veličanstva dozlogrdioi, spekulira se da će upravo Idris Elba uskočiti na njegovo mjesto te postati prvi crni James Bond u povijesti.
Dječak zvan Idrissa
Idrissa Akuna Elba, jedinac para afričkih imigranata, rođen je 1972. u Londonu. Majka Eva, bankovna službenica podrijetlom iz Gane, i otac Winston, radnik u Fordovoj tvornici koji je mladost proveo u Sierra Leoneu, svojski su se trudili da sinu osiguraju bezbrižno djetinjstvo, što im nije uvijek polazilo za rukom. Život u siromašnoj radničkoj četvrti Hackney postao je još teži nakon što je Eva ostala bez posla, pa je Winston odrađivao dvostruke smjene kako bi sinu osigurao topli obrok svaki dan. “Stanovali smo u stančiću na vrhu nebodera u kojem je vječno bilo zagušljivo, a bojler je bio toliko star da bi već nakon minutu nestalo tople vode. Nismo imali mnogo, ali je to bio dom. Tata mi je često donosio stare volane iz tvornice, a ja bi ih onda držao u krilu, pretvarajući se da sam vozač relija”, prisjeća se.
Premda je imao dobre ocjene te zbog zrelosti i pristojnosti bio omiljen među profesorima, u školu je odlazio s grčem u želucu. Teško je povjerovati, no današnji grmalj od skoro dva metra nekoć je bio kržljavo dijete. “Kao dječak bio sam za glavu niži od vršnjaka i tanak kao glista, a uz to sam patio od astme. Kao takav, bio sam savršena meta za razredne zlostavljače. Osim mog izgleda i otrcane odjeće, nepresušnu inspiraciju pružalo im je moje ime. Na jeziku krio, kojim govore mama i tata, to znači ‘prvorođeni sin’, ali je razrednim kolegama to jednostavno zvučalo kao žensko ime, pa su me nazivali curicom”, priča Elba, koji se kao 11-godišnjak preselio u četvrt Canning Town, gdje je krenuo u novu školu. Kako ga i u novoj sredini ne bi zafrkavali, odlučio je promijeniti ime. Idrissa je postao Idris.
Nažalost, to ga nije zaštitilo od bullyinga, a na uobičajenom repertoaru malih nasilnika našao se novi element: rasističke uvrede. U Canning Townu je, naime, u to vrijeme bilo sjedište ultradesničarskog Nacionalnog fronta, čiji su članovi maštali o bijeloj Velikoj Britaniji. Svoje predrasude prenijeli su na sinove i kćeri, koji su se svojski trudili zagorčati život nejakom crncu. “Kad bih hodao ulicom, dovikivali su mi najgore rasističke psovke, a me barem deset puta su me pretukli. U meni je kuhao bijes”, priznaje.
Kad je, doslovce preko noći, narastao trideset centimetara i razjačao se, akumulirani bijes pronašao je prirodan izlaz kroz šake. “Umjesto da, po običaju, pognem glavu, momka koji me nazvao crnjom raspalio sam šakom u glavu. Slomio sam mu nos, a on je krvario po podu. Bio sam uvjeren da će me izbaciti iz škole, ali se to nije dogodilo. Posramljen, roditeljima je rekao da je pao s bicikla i ozlijedio se, a od tog dana nitko se više nije usuđivao ulaziti u sukobe sa mnom”, ispričao je.
Mladićevo samopouzdanje dodatno se osnažilo kad je kao 14-godišnjak pronašao posao, na koji je jurcao nakon nastave. Mijenjao je automobilske gume, a s ušteđenim novcem si je priuštio polovni automobil. Dakako, kao maloljetnik nije imao vozačku dozvolu, ali ga to nije sprečavalo da se svakodnevno vozi po kvartu u svome neregistriranu metalnom ljubimcu, spuštenih prozora i glazbe pojačane do maksimuma.
Klauniranje u eteru
Negdje u to vrijeme, počeo se zanimati za glumu. Susan McPhee, voditeljica dramske grupe koja je prva uočila njegov talent, pomogla mu je da dobije stipendiju za akademiju National Youth Music Theatre. Svestrani momak istodobno je razvijao talent za glazbu. “Isprva sam pomagao ujaku, koji je radio kao DJ na svadbama, da bih potom nabavio polovnu miksetu i počeo puštati glazbu po londonskim klubovima”, priča Elba, koji je nastupao pod pseudonimom Mr. Kipling, prema istoimenom proizvođaču slatkiša. Nadimak mu je dala jedna od brojnih cura s kojima se viđao, izjavivši da je sladak poput najfinijeg kolača. Kasnije se ipak opredijelio za scensko ime Big Driis The Londoner, pod kojim je objavio nekoliko hvaljenih albuma.
Zahvaljujući klupskim poznanstvima, zaposlio se kao voditelj slušane emisije na piratskoj radijskoj postaji Climax FM. “Puštali smo glazbu alternativnih bendova, pričali proste viceve u eteru, a nakon posla bih se redovito zapio sa šefom”, prisjeća se. Roditelji su bili ljuti kad je s kolegama morao bježati pred policajcima koji su odlučili zatvoriti postaju, a nije ih impresionirao ni Idrisov izbor glume kao druge karijere. “Svaki put kad bih išao na audiciju, mama je prezirno frktala, a tata bi konstatirao kako se nada da ću se uskoro zasititi ‘klauniranja’ i početi raditi s njim u tvornici”, kaže.
Noćna smjena
Nakon niza odbijenica, zaključio je da je otac bio u pravu te, gorko razočaran, doista postao njegov kolega. “U tvornici sam radio godinu dana, pretežno u noćnoj smjeni, i to je bila najgora godina u mome životu. Često bih zaspao na poslu, zbog čega sam se svađao s nadređenima”, prisjeća se. Nakon osobito žučne svađe s nadzornikom, demonstrativno je napustio traku na kojoj je radio, pa je uslijedio momentalni otkaz. Bio je to blagoslov pod krinkom: sljedećeg dana javio mu se producent “Crimewatcha”, dokumentarne emisije koja se bavi rekonstrukcijom stvarnih zločina, te mu ponudio ulogu svjedoka ubojstva. Elba je odradio sjajan posao, pa je angažiran u još nekoliko epizoda, a osobito nadahnuto je portretirao lik piromana odbjeglog iz umobolnice. Pojavio se i u epizodi humorističkog serijala “Pa to je fantastično”, u ulozi muške prostitutke: bio je toliko uvjerljiv da je dobio ponudu za snimanje – pornića! Na žalost žena diljem globusa, ljubazno ju je odbio.
U to vrijeme, nakon brojnih jednonoćnih avantura, zaljubio se u vizažisticu Hanne Norgaard. Vjenčali su se nakon mjesec dana poznanstva i kupili maleni stan, a isprva su živjeli skromno, od love koju je zaradio kao član postave sapunice “Family Affairs”. Stanje na računu se popravilo kad je dobio glavnu ulogu u serijalu “Bromwell” – portretirao je sitnog lopova koji nakon smrti supruge mora skrbiti o kćerkici. Premda je na televiziji dobivao sve više posla, bio je nezadovoljan filmskim ulogama koje su se nudile crnim glumcima u Velikoj Britaniji, pa je odlučio okušati sreću preko bare. Prodao je stan te se sa suprugom, koja mu je pružala svesrdnu podršku u karijeri, preselio u New York.
Bruklinski brijač
Umjesto slave, u novoj domovini ga je dočekalo razočaranje. Nikako nije uspijevao svladati američki naglasak, što je na pune četiri godine stopiralo njegov filmski proboj. Kako se ušteda topila, ponovno je bio prisiljen prihvaćati poslove koje je mrzio. Radio je kao vratar u popularnom komičarskom klubu i izbacivač u diskoteci, a okušao se i u teleprodaji, u čemu je, kako priznaje, uistinu bio loš. Preko poznanika iz Engleske, uspio je dobiti angažman kao DJ u noćnom klubu: kako je zarada bila slaba, kućni budžet je “podebljavao” prodajom marihuane posjetiteljima! Kad ga je gazda otkrio, dobio je otkaz. Hanne, koja je u međuvremenu ostala trudna, sve je teže podnosila život s vječno frustriranim mužem, a do njenih ušiju stizale su i priče o njegovim izvanbračnim izletima. Nakon što ga je izbacila iz kuće, nerijetko bi molio prijatelje da prespava kod njih, a kad nije imao drugog izbora, prenoćio bi u svome polovnom kombiju.
Srećom, ubrzo je pronašao novi posao, u brijačnici u Brooklynu. Upravo ondje, slušajući brbljanje mušterija, uspio je upiti američki izgovor, a novi menedžer osigurao mu je ulogu u predstavi “Troilo i Kresida”, modernoj obradi Shakespeareova komada. Elbi se posrećilo: u publici je sjedila direktorica castinga Alexa Fogel. Oduševljena njegovom izvedbom, pozvala je Elbu na audiciju za serijal koji će ga učiniti planetarno slavnim, “Žicu”. Ulogu Stringera Bella, čelnog čovjeka baltimorske kriminalne organizacije koji prodaji heroina i ubojstvima suparnika pristupa poput pedantna poslovnog čovjeka, dobio je zahvaljujući talentu, ali i maloj laži – producentima je prodao priču da je rođen u Brooklynu!
Dva dana nakon što je saznao da je dobio ulogu, Hanne ga je nazvala i saopćila mu da su joj počeli trudovi. Stigao je u bolnicu na vrijeme da vidi rođenje kćeri Isan, ali se kući nisu vratili kao sretna obitelj. Nakon razvoda, malena je ostala živjeti s majkom u Atlanti, no otac ju je posjećivao kad god bi mu se za to pružila prilika.
Karmički dug
Nakon što je pet godina glumio u serijalu koji je stekao kultni status, bio je spreman na nove izazove. Nažalost, najčešće su mu nudili upravo uloge gangstera. Odbio je desetke scenarija u kojem je njegov lik opisan kao “velik, crn i zastrašujući”, da bi napokon stigla prilika koju je čekao. Uloga u potresnoj ratnoj drami “Ponekad u travnju”, koja govori o genocidu u Ruandi, donijela mu je pohvale kritičara, ali i priliku da posjeti kontinent svojih predaka. “Afrika me oduševila ljepotom, ali i šokirala uvjetima u kojima ljudi žive. S rođakinjom, bolničarkom, planiram ondje otvoriti modernu bolnicu”, izjavio je nakon premijere, na kojoj se pojavio s novom partnericom Sonyom Hamlin.
Ambicioznu odvjetnicu specijaliziranu za imovinsko pravo upoznao je preko zajedničkog poznanika. Fasciniran njenom ljepotom i inteligencijom, nakon tjedan dana pozvao je Sonyu da se useli k njemu, a tijekom boravka u Las Vegasu, kamo su otišli na boksački meč, iznenada ju je zaprosio. Vjenčao ih je lažni Elvis u jednoj od brojnih gradskih kapelica! Po povratku s medenog mjeseca na Jamajci, dočekao ih je val kritika njegovih agenata. “Govorili su mu da je napravio glupost, da će mu brak pokvariti status seks simbola. Osim toga, kao uspješna žena, poznata u odvjetničkim krugovima, nisam se uklapala u njihovu viziju holivudske poslušne trofejne supruge. Bili smo zaljubljeni, ali nas je to malo-pomalo uništilo”, ispričala je Sonya. Nakon tri mjeseca, brak za koji većina Elbinih obožavatelja nije ni znala poništen je.
Utjehu je našao u poslu. U dirljivoj drami “Tatine curice” briljirao je u ulozi siromašnog automehaničara koji se očajnički bori za skrbništvo nad kćerima; u filmu “RocknRolla”, akcijskoj komediji Guya Ritchija, ponovno je portretirao pobočnika kriminalne organizacije; u hororu “28 tjedana poslije” bio je uvjerljiv kao general koji pokušava zaustaviti najezdu zombija, a bio je i jedina svijetla točka trilera “Opsjednuta”, koji su kritičari opisali kao “blijedu kopiju Fatalne privlačnosti”. Premda neoriginalan i predvidiv, film je u prvom tjednu prikazivanja zaradio više od 30 milijuna dolara, možda zbog slavne Beyoncé u ulozi Elbine supruge, a možda zbog doista upečatljive scene u kojoj jadnika siluje opsjednuta kolegica. Sjajan je bio i u sporednoj ulozi u “Američkom gangsteru” velikog Ridleya Scotta, te u hororu “Izgubljena duša”, u kojem je portretirao svećenika u misiji istjerivanja demona iz tijela mlade djevojke. Dotičnu patnicu utjelovila je dražesna Odette Yustman, a kad bi se kamere pogasile, Elba je sa trinaest godina mlađom američkom kolegicom navodno nastavljao vršiti “egzorcizme” u vodoravnom položaju. Na setu se navodno osladio i s dvije statistice te šeficom catering službe!
Cure, najčešće anonimke bujnih poprsja, nastavio je nizati kao na omraženoj pokretnoj traci u tvornici automobila. Nije se mnogo osvrtao na slomljena srca koja je ostavljao iza sebe… A onda je karmički dug stigao na naplatu. Tijekom boravka u Atlanti, gdje je došao u dvotjedni posjet kćeri, navratio je u striptiz klub. Očaran silikonskim atributima jedne od izvođačica, mlađahne Desiree Newberry, naručio je tzv. “privatni ples”. Cura je očito bila dobra u svom poslu: glumac se kući u Miami vratio s novom curom. Desiree ga je pratila i u London, gdje se bio nastanio na nekoliko godina zbog snimanja kriminalističkog serijala “Luther” (za ulogu naslovnog junaka, predanog detektiva odjela za umorstva, dobio je Zlatni globus). Kad je Desiree rodila dječačića Otenga, ponosni Elba čitavu noć je častio prijatelje i suradnike. “Veliko je slavlje kad dobiješ sina”, rekao je novinarima tijekom snimanja serijala. Osmijeh mu je ubrzo iščeznuo s usana.
Kad se s novom obitelji vratio u Miami, počeo je primjećivati da dijete uopće ne sliči na njega. DNK analiza potvrdila je njegove sumnje – draga mu je pokušala podvaliti dijete drugog muškarca! Nakon toga, postala mu je bivša draga.
Tamnoputi Nordijac
Po običaju, slomljeno srce vidao je mahnito radeći. U “Thoru”, akcijskom spektaklu zasnovanom na istoimenu Marvelovom stripu, bio je neočekivan izbor redatelja Kennetha Branagha za ulogu nordijskog božanstva Heimdalla. “Pitao sam Kena ne smatra li da je moja put za nijansu pretamna za jednog Nordijca, na što mi je mrtav-ozbiljan odvratio: ‘Ne pričaj gluposti – toliko si dobar glumac da publika to neće ni primijetiti!’ Koji car!”, priča Elba, koji je uvjerljiv bio i kao kapetan svemirskog broda u “Prometeju” Ridleya Scotta, da bi u biografskoj drami “Mandela: Dug put do slobode” ostvario ulogu života. Kako bi što uvjerljivije portretirao znamenitog borca protiv apartheida, proveo je noć zaključan u ćeliji na otoku Robben, u kojoj je Mandela tamnovao dugih osamnaest godina. “Iskustvo je bilo stravično. Oko tri ujutro, usred ljeta, osjetio sam strujanje ledenog zraka i začuo neobično grebanje. Uvjeren sam da je to mjesto napučeno duhovima”, ispričao je Elba, dodajući kako je ulogu oblikovao prema vlastitom ocu. “Kao što se Mandela borio za svoju zemlju, tata se borio za obitelj”, objasnio je. Nažalost, obožavani otac preminuo je od raka pluća nedugo nakon premijere tog filma.
Utjehu mu je pružila nova djevojka Naiyana Garth, šminkerica koju je upoznao na setu. S njom će Elba napokon dobiti sina. Dječačića su nazvali Winston, u čast glumčeva pokojnog oca. No, umjesto brakom, veza je nakon tri godine završila prekidom – navodno zbog njegovih mnogobrojnih afera. Treću bračnu sreću prije dvije godine je pronašao sa somalijskom manekenkom Sabrinom Dhowre.
Piše: Lucija Kapural
