Imperativ mršavosti ne datira od jučer, a nije rezerviran ni samo za pripadnice ljepšeg spola. Ako mislite da su holivudske dive koje žive od javorova sirupa i zraka skrenule pameću, nemalo ćete se iznenaditi metodama, uvelike sličnim onima inkvizitorskim, kojima je čovjek pokušavao smršavjeti kroz povijest. Donosimo listu najbizarnijih dijeta otkad je svijeta i vijeka!
Želiš se “osušiti”? Preseli se u sušno područje!
Sredinom osamnaestog stoljeća, ljudi su postali svjesni činjenice da troslojna trbušina baš i nije zalog zdravlja i dugovječnosti. Dok su neki liječnici bucmastim pacijentima savjetovali vježbanje na svježem zraku, stanoviti Thomas Short, autor studije “Uzroci i posljedice korpulencije”, otišao je korak dalje. Taj neumorni empiričar istraživao je lokacije na kojima žive stokilaši i stokilašice. Spoznao je nešto neobično – puno njih bilo je nastanjeno u močvarnim područjima. Short je došao do logična, premda posve pogrešnog zaključka: močvare na neki misteriozan način uzrokuju bujanje sala. Dakle, ako želite smršavjeti, dovoljno je preseliti se u manje vlažno područje!
Ne želiš se pretvoriti u gicu? Pojedi trakavicu!
Početkom dvadesetog stoljeća, u američkim ljekarnama pojavilo se novo, revolucionarno sredstvo za mršavljenje. Bilo je, obećavale su reklame, efikasno, a nije zahtijevalo gnjavažu poput tjelovježbe i izgladnjivanja. Zvuči privlačno? Pa, entuzijazam bi vam mogao malčice splasnuti ako vam kažemo da su “čudesno sredstvo” zapravo bila – jajašca trakavica! “Medicinski čiste trakavice” prodavale su se u staklenkama, kao “sredstvo za apsorpciju nutrijenata”, a korisnicima su omogućavale da jedu što god požele, kad god požele a istodobno mršave, zahvaljujući marljivim parazitima. Kad bi čovjek došao na željenu kilažu, uzeo bi tabletu koja ubija trakavicu te se riješio neželjenog “podstanara”. Zbog brojnih nuspojava, poput mučnine, proljeva, zatvora, nadutosti i migrene, dijeta na bazi trakavica vrlo je brzo izgubila na popularnosti.
Svako jutro jedno jaje, figuru kišne gliste daje
Lord Byron bez dvojbe je bio jedan od najvećih pjesnika, ali bi se o njegovoj mentalnoj stabilnosti dalo raspravljati. Opsjednut vanjštinom, utuvio je sebi u glavu da mora biti tanak poput gliste kako bi svoj zavodnički potencijal doveo do maksimuma. Kako je od rođenja bio hrom, tjelovježba nije dolazila u obzir kao metoda mršavljenja. Početkom devetnaestog stoljeća, “prokleti pjesnik” popularizirao je dijetu na bazi vinskog octa. Kako bi “pročistio” tijelo, svakodnevno je pio litre i litre vode pomiješane s vinskim octom, uz svoju standardnu šalicu čaja s umiješanim sirovim jajetom. Osim lošeg zadaha, posljedice takvog režima prehrane uključivale su bolove u želucu, povraćanje i proljev.
Tko žvače, ne plače
Horace Fletcher, trgovac umjetninama iz viktorijanske ere, tvorac je najodvratnije dijete za koju smo ikad čuli. Nakon što su mu nekoliko puta odbili policu zdravstvenog osiguranja zbog debljine, odlučio je objaviti rat kilogramima. Mislio je, mislio, pa se domislio: zašto bi se odrekao omiljenih delicija kad ih može dobro prožvakati a onda ispljunuti? Gutanje je ono što deblja čovjeka, zaključio je, a onda o tome napisao knjigu od 400 stranica. “Svaki zalogaj treba prožvakati točno 32 puta”, jedan je do “mudrih” savjeta iz knjige. U njoj piše kako i tekućine treba žvakati, kako bi se pravilno pomiješale sa slinom. “Priroda će kazniti sve one koji ne žvaču!” grmio je poput starozavjetnog proroka. Gadostima tu nije bio kraj: kako bi čovjek provjerio uspješnost dijete, trebao bi svako jutro njuškati vlastiti izmet. Ako je smrad intenzivan, rezonirao je, to je nedvojben znak da je negdje “kiksao” s dijetom. Metoda koju je samodopadno nazvao “fletcherizacijom” pokazala se učinkovitom: Fletcher je izgubio 40 kilograma, a od love koju mu je donijela knjiga priuštio si je dvorac u Veneciji.
Puši, pa se osuši!
Teško je zamisliti da je pušenje ikad promovirano kao dobro za zdravlje no, prije nego što su zdravstvene institucije izdale službena upozorenja o štetnosti cigareta, mnogi su vatreno podržavali tu teoriju. Nekoliko duhanskih kompanija isticalo je suzbijanje apetita kao jednu od najvažnijih kvaliteta svojih proizvoda, a čak su i neki liječnici propagirali ovaj nonsens. Početkom tridesetih godina prošlog stoljeća, ugledni specijalist objavio je iscrpnu disertaciju u kojoj korpulentnim ljudima savjetuje da se, svaki put kad osjete glad, prvo protegnu, a potom zapale dvije do tri cigarete!
Mesine, mesine amo, jer utjehe nema u voću!
Današnji nutricionisti osobama koje žele smršaviti savjetuju konzumaciju voća, povrća i biljnih vlakana – sve ono što tzv. “Eskimska dijeta” brani. Ovaj suludi režim prehrane osmislio je islandski istraživač Vilhjalmur Stefansson. Na ideju da bi se čovjek trebao hraniti isključivo mesom i sirovom ribom došao je na jednom od svojih putovanja sibirskim tundrama, dvadesetih godina prošlog stoljeća. Tada je, u nekom zabačenom selu, otkrio ljude koji su konzumirali isključivo meso karibua (vrsta soba), sirovu ribu i masno tkivo kita, a za voće i povrće nikad nisu ni čuli. Kako su se mesožderi doimali zdravima, čilima i veselima, Stefansson je odlučio i sam probati ovu dijetu. Mjesec dana kasnije, bio je pet kilograma lakši. Moderna verzija, tzv. “Atkinsova dijeta”, nešto je blaža (dopušta konzumaciju povrća), ali je liječnici smatraju iznimno opasnom po zdravlje.
Odi pod tuš i salo će biti kuš!
Isprati višak sala pod tušem? Zvuči suludo, ali to nije spriječilo debele Amere da tridesetih godina prošlog stoljeća navale na “čudotvorne” sapune za mršavljenje kao da sutra ne postoji. “Fatoff”, “Fat-O-No”, “La-Mar Reducing Soap” i slični proizvodi pozivali su naivne kupce da se dobro nasapunaju, a potom gledaju kako se njihov obujam iz dana u dan smanjuje. “Znanstveno” objašnjenje bilo je krajnje neuvjerljivo: redovita primjena sapuna za mršavljenje trebala je doprinijeti “širenju pora, izmjeni tvari i poboljšanju cirkulacije”, posljedica čega bi bio gubitak “od sedam do deset kilograma mjesečno”. Unatoč grandioznim obećanjima, rezultati su izostali. Možda zato što se radilo o običnim sapunima za ruke. Nasanjkane (zapravo “nasapunane”) buce prijetile su tužbom, ali je stvar ubrzo pala u zaborav.
Najbolje je sve prespavati
Lista bizarnih dijeta iz prošlosti bila bi nepotpuna bez spomena tzv. “Trnoružičine dijete” (“The Sleeping Beauty Diet”). Na prvi pogled, stvar ima smisla. Dok ne jedete, ne možete se udebljati, a dok spavate – pogađate – ne možete jesti. Osim toga, sigurno su vam rekli da je san važan za zdravlje i ljepotu, zar ne? E sad, sve da ste najveća lijenčina u svemiru, teško da možete odspavati više od dvanaest, trinaest sati u komadu (na stranu onesvješćivanje nakon cjelonoćne pijanke). Tvorci “Trnoružičine dijete” došli su do genijalnog rješenja: dovoljno je da se čovjek nakljuka pilulama za spavanje i čitav dan će provesti u vodoravnom položaju, a da se uopće ne sjeti kako frižider postoji! Ova iznimno opasna dijeta vrhunac popularnosti doživjela je šezdesetih godina prošlog stoljeća, dakako u Americi, a jedan od njenih najvjernijih sljedbenika bio je Elvis Presley glavom i zulufima. Svi znamo kako je on završio – a uz to je potkraj života bio uistinu debeo!
Otrovom za štakore do vitke linije
Jedan od prvih lijekova za mršavljenje stvoren je, pogađate, u zemlji slobodnih, domovini hrabrih i oazi pretilih – Sjedinjenim Američkim Državama. Zvao se “Dinitrofenol”, a na tržištu se pojavio tridesetih godina dvadesetog stoljeća, kao sredstvo koje “dokazano ubrzava metabolizam i topi masne naslage”. Zvuči nevjerojatno da se takvo što moglo nabaviti u apotekama, znamo li da je riječ o spoju (DNF) koji se ranije koristio u industrijske svrhe: u proizvodnji gnojiva, boja, eksploziva, insekticida i – otrova za štakore! Svojstvo DNF-a da izaziva gubitak tjelesne težine otkriveno je slučajno, za vrijeme Prvoga svjetskog rata. Naime, primijećeno je da radnici u tvornicama za proizvodnju municije naglo i neobjašnjivo mršave, a istraživanje je pokazalo da je za to zaslužan DNF, sredstvo s kojim su često dolazili u dodir. Korpulentni Ameri su ovaj “lijek”, dakako, konzumirali u razblaženom obliku, no to ih nije spasilo od nuspojava u rasponu od osipa na koži, vrtoglavice i glavobolje, preko nepravilna rada srca i sive mrene, do bolne smrti. Potonja je rezultirala njegovim povlačenjem s tržišta 1938. godine.
Drogom protiv sala
Iza kemijske formule 1-fenil-2-amino-propan krije se amfetamin, stimulans središnjega živčanog sustava. Poznat i kao speed, dokazano uklanja umor te potiče mentalnu i tjelesnu aktivnost. Produljenom uporabom, razvija se snažna ovisnost koju prati stanje slično paranoidnoj shizofreniji, s vrlo živopisnim, katkad zastrašujućim halucinacijama. Danas znamo da je riječ o vrlo opasnoj drogi, no četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća speed se mogao dobiti na recept. Liječnici su, naime, propisivali tablete amfetamina za mršavljenje, naglašavajući kako su posebno efikasne u liječenju ženske pretilosti. Reklame iz tog doba pripadnicama ljepšeg spola savjetovale su da uzmu nekoliko grama ovoga čudesnog praha, kako bi “gubile kilograme dok obavljaju kućanske poslove”! Nije to, međutim, bila jedina droga koja se smatrala zalogom vitkosti. Kokain, alkaloid iz lišća biljke koke, prvi je otkriveni lokalni anestetik (1860). Početkom dvadesetog stoljeća, prije nego što se znalo da je riječ o teškoj opojnoj drogi, smatrao se lijekom za niz tegoba, od zubobolje preko smanjenog libida pa do debljine. Bio je čak sastojak “Coca-Cole”, sve dok njegovo korištenje nije zabranjeno.
Čudesni napitak za sveopći boljitak
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, američki liječnik Roger Linn osmislio je jednostavnu i efikasnu dijetu: osim “čarobnog napitka” koji je samodopadno nazvao “Prollin”, ne smijete jesti – ništa! Tekućina bljutavog okusa i boje svježeg dreka sastojala se od životinjskih rogova, kopita, tetiva, kostiju i ostalih nusproizvoda klanja, koji su se naknadno tretirali umjetnim zaslađivačima i enzimima za razgradnju masti. Kako je čaša “Prollina” pružala 400 kalorija i nula hranjivih tvari, brojni konzumenti imali su problema sa srcem, a neki su navodno i umrli. Možda je to bio dio kure – čuli smo da mrtvaci mršave kao blesavi!
Mljac, zrak!
Ma koliko restriktivne bile, dijete vam ipak dopuštaju da nešto pojedete. Ne i ona koju propagiraju “Breathariani”, osebujna ekipa koja je početkom dvadesetog stoljeća zagovarala odricanje od – svega. Prema njihovoj filozofiji, prosvijetljen čovjek može živjeti samo od sunca i zraka. Kad postigne najviši oblik harmonije s prirodom, tričarije poput hrane, vode i sna više mu nisu potrebne. Jedna Australka tvrdila je da, kao punokrvni “Breatherian”, nije jela ni pila zadnjih pet godina, što je pokušala dokazati u emisiji “60 Minutes”. Nakon četiri dana posta, govor joj se usporio, a zjenice raširile. Peti dan je dehidrirala i pala u nesvijest, pokazavši da ipak nije dosegla traženi stupanj prosvjećenosti. Ne znamo je li istina, ali smo čuli da je ovaj pokret u zadnje vrijeme našao pristaše u redovima hrvatskih umirovljenika…
Naočale za mršavljenje
Jeste li ikad primijetili da lanci brze hrane koriste puno žute i crvene boje na svojim logotipovima i u restoranima? Ako je vjerovati znanstvenicima, upravo te nijanse potiču apetit. S druge strane, plava boja trebala bi suzbijati glad. Vođeni ovom spoznajom, Japanci, svjetski prvaci u broju ludih izuma, prije četiri godine na tržište su lansirali – naočale za mršavljenje! Njihovi okviri bitno su kompaktniji od klasičnih, a pomoću računalne tehnologije zbunjuju osjetila korisnika: stvaraju privid da ovi jedu mnogo veće i ukusnije obroke. Minijaturna kamera zavarava mozak pogrešnom percepcijom, a ugrađena cjevčica ispušta ugodan miris u nos, mijenjajući okus jela. Dovoljno je da debeljko natakne ovo čudo na nos i običan čajni keksić pred njegovim će se očima preobraziti u gigantsku čokoladnu tortu.
Piše: Lucija Kapural
