Dugačka sijeda kosa, pomno napudrana i začešljana u rep, kruti ovratnik, tamne naočale na nosu, damska lepeza u ruci… Već svojom pojavom, Karl Lagerfeld (1933. – 2019.) svima je davao na znanje da je osebujna individua, a poziciju suverenog vladara visoke mode držao je duže od pola stoljeća. Donosimo zanimljivosti iz života “Kaisera Karla”!
Premda je tašti genij tvrdio da je na svijet došao 1938. godine, matične knjige u Hamburgu kao datum rođenja Karla Otta Lagerfelda bilježe 10. rujan 1933. Otac Christian, izdanak ugledne švedske obitelji bankara, u to je vrijeme imao više od šezdeset godina, pa ga je vijest o trudnoći supruge Elizabeth, dvadeset godina mlađe prodavačice donjeg rublja, neugodno iznenadila. Majka je u dječaka pokušavala pretočiti svoje nerealizirane ambicije, a njen projekt uključivao je učenje francuskog, engleskog i talijanskog jezika te upoznavanje sa slikarstvom, klasičnom glazbom i književnošću. “Premda mi nije dopuštala da budem dječak, zahvalan sam zbog činjenice da mi je usadila ljubav prema lijepom”, ispričao je dizajner. “Nije mi dopuštala da se nemarno odjevam, čak ni vikendom. Iskreno je vjerovala da je šlampavost jedan od smrtnih grijeha”. Tašta majčica nije mu dopuštala ni nošenje dioptrijskih naočala. “Ne postoji ništa odvratnije od balavca s ‘pepeljarkama’ na nosu!”, vrisnula je saznavši da mu vid nije savršen. “Ako ne vidiš ploču u razredu, sjedni u prvu klupu!”
Kao 20-godišnjak, odlazi na studij kostimografije u Pariz. Više od suhoparne knjige, privlačio ga je jedinstveni duh grada i elegancija tamošnjih dama. Dane je provodio praveći skice haljina, šešira i povijesnih kostima. U jednoj od beskrajnih odiseja pariškim ulicama, naletio je na zanimljiv oglas u izlogu dućana. Radilo se o natječaju za najbolji dizajn vunenog kaputa. Bez velikih očekivanja, poslao je jednu od svojih skica. Pola godine kasnije, kad je već bio zaboravio na to, primio je žutu kuvertu. “International Wool Secretariat” obavijestio ga je da je pobijedio na natječaju (iste godine, u kategoriji najbolje suknje, pobjedu je odnio mladi Yves Saint Laurent!). Ovo priznanje donijelo mu je posao kod uglednog Pierrea Balmaina, kod kojeg je izučio tajne zanata. Nakon tri godine, naučivši sve o kroju i materijalima, dao je otkaz te, s obiteljskim novcem, otvorio vlastiti dućan. Najbolja prijateljica i savjetnica bila mu je madame Zereakin, turska proročica. Iz taloga kave “pročitala” je da će postati najpoznatiji modni dizajner svijeta i – nije se prevarila!
Lagerfeld je počeo kreirati za modnu kuću “Chloe”, gdje mu je pružena potpuna kreativna sloboda. Decentne svilene bluze kombinirao je s grubim remenjem, suknje s tzv. “bajronovskim” košuljama visokih ovratnika… Pripadnice jet-seta poludjele su za njegovim kreacijama, a Catherine Deneuve i Grace Jones postale su njegove najvjernije mušterije.
Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, modni imperij “Chanel” polako je počeo padati u zaborav. Klasična elegancija, koja je godinama bila zaštitni znak kuće, više nije odgovarala duhu vremena. U potrazi za svježom krvi, pozvali su Lagerfelda da preuzme kormilo. Bio je to pun pogodak: vizionar je zadržao izvornu viziju kuće, obogativši je svojim razigranim, eklektičnim pristupom. Klasične kostime kombinirao je s motorističkim čizmama, elegantne biserne ogrlice s radničkim hlačama, a čak je prekršio i jedan od glavnih tabua čedne Coco Chanel – razgolitio je ženska koljena! Godine 1984. osnovao je vlastitu modnu kuću, istodobno nastavljajući raditi za “Chanel” i “Fendi”. Radoholičar par excellence, godišnje je lansirao preko dvadeset kolekcija a, osim odjeće, kreirao je nakit, šminku, parfeme, porculansko posuđe, kazališne i filmske kostime te – poštanske marke!
Ekscentrični šeširi na više katova, “haljina za tuširanje” polivena vodom, “automobilska toaleta” iz koje viri retrovizor, trenirka ukrašena krznom i naušnica u obliku torbice tek su djelić njegove avangardne poetike. Budući da je oduvijek volio šokirati okolinu, na reviju održanu 1993. u Milanu je, umjesto manekenki, poslao – striptizete i pornoglumice! Šefica “Voguea” Anna Wintour bijesno je napustila event spazivši na pisti talijansku kraljicu glumljenih orgazama Moanu Pozzi.
Bombastičan efekt pokušavao je polučiti i brojnim izjavama. Rekao je, primjerice, da se ponosi vlastitom površnošću a strastveno mrzi životinje, malu djecu i debele ljude. Kad se, zbog neurdna načina života, i sam našao u potonjoj kategoriji, problem je riješio bizarnom dijetom: hraneći se isključivo konjskim odrescima i “Coca-Colom”, u godinu dana smršavio je 43 kilograma, a potom je napisao knjihu o tom iskustvu. “Dijeta mora sadržavati pokornički element. Bili ste odvratna debela svinja i sada morate biti kažnjeni”, jedan je od redaka ovoga “poučnog” štiva. Kad su ga napali zbog političke nekorektnosti, ostao je hladan kao špricer. “Oblačim samo lijepe, mršave ljude. Kome to ne paše, slobodno može otići u second-hand dućan”, rekao je.
Pogana jezičina modnog Mozarta više se puta očešala o kolege, koje je prozivao za nedostatak mašte, a lijepu manekenku Heidi Klum, koju je iz samo njemu znanih razloga duboko prezirao, nazvao je “bezličnom spodobom s najglupljim osmijehom na svijetu”. Glamuroznim krznenim kreacijama, zamjerio se i prijateljima životinja. “Ovo je svijet u kojem meso jede meso. Da mogu, živine bi pojele nas; budući da smo pametniji od njih, one završavaju na našem tanjuru, i tu je kraj priče”, odbrusio im je. Nakon jedne revije, bijesni članovi PETA-e gađali su ga sirom, no vižljasti starčić uspio se sagnuti pa je komad smrdljive gorgonzole završio na glavi njegovog kolege Calvina Kleina!
Upućeni smatraju da je Lagerfeldovu neugodnu narav dobrim dijelom oblikovalo tragično ljubavno iskustvo. Jacques Bascher, muškarac kojeg je obožavao i s kojim je planirao provesti život, umro je od AIDS-a, nakon čega se dizajner zakopao u posao i počeo razvijati mizantropske tendencije. Dakako, i majčica je dala obol formiranju takve osobnosti što, uostalom, nije ni krio. “Lako je moguće da sam najsebičnija osoba na svijetu, no tako sam odgajan. Majka mi je uvijek govorila da se ne smijem previše davati drugima, jer će otkidati dio po dio mene, sve dok ne ostane ništa šo bi se moglo dati”, ispričao je. “Toga se godinama držim – najbolje društvo za mene je ono vlastito!”.
Piše: Lucija Kapural
