Svijet se ubrzano mijenja, nekada u tolikoj mjeri da možete imati dojam da gubite tlo pod nogama u svim tim mjenama. Jedna od novina su i roboti koji se najčešće razvijaju daleko od očiju javnosti, a potom se isto tako postupno integriraju u društvo. Istina je da ovo integriraju ima vrlo ograničeno značenje u datom kontekstu. Danas ćemo pisati o jednom takvom robotu.
Visok i spolno neutralan
U Japanu je relativno nedavno predstavljen novi robot koji je postao zaposlenik budističkog hrama Kodaiji, a koji je od strane hrama naručen za pravu sitnicu od cijene koja iznosi milijun dolara. Profesor robotike Hiroshija Ishigura sa Sveučilišta u Osaki je kreirao njegove performanse. Ovaj je roboti visok 195 centimetara i spolno je neutralan.
Ograničen opseg rada
Naručitelji robota tvrde da je njegova prava vrijednost što nikada neće umrijeti i što će se stalno ažurirati i na taj način postajati sve razrađeniji. Trenutačno ovaj robot svećenik ima ograničen opseg rada, koji se svodi na recitiranje Sutre srca kao najpoznatije sutre među budističkim spisima ili točnije Srce savršenstva mudrosti. Rasprava o robotima i duši bila je vezana uz nepostojanje duše u robota, a rezultirala je zaključkom da to zapravo nije tako bitno jer budizam nije primarno religija već filozofija.
Japanci u društvu robota
Japanci vole robote i više su nego dobro reagirali na ovog i druge slične njemu. Zapadnjacima pak roboti nikako da sjednu. Japanci su za razliku od Europljana ipak odgojeni na stripovima i kulturi robota. Japanski su budisti još prije pet godina (2017. godine) počeli koristiti robota Peppera, a koji je programiran da čita svete spise, pjeva molitve, udara u bubnjeve za pogrebne ceremonije i slično.
Kako se broj budista u Japanu smanjuje, navodno je na ovaj način svećenik Tensho Goto pokušao povećati popularnost budizma i doprijeti do novih članova, ciljajući na mladu ekipu. Kako se bodisatva javlja u različitim oblicima, ovaj se oblik robota uzima kao njegova najnovija inkarnacija. Hoće li to povećati broj budista nismo sigurno. Za ovog robota kažu da je emocionalan i suosjećajan. Ovakvo pripisivanje emocija robotu stvar je isključivanja razuma jer roboti u ovom trenutku samo svojim riječima, pa i izrazima lica i gestama tijela pokazuju ono što se od njih očekuje u skladu s programiranjem, no je li to pokazatelj emocija, nije.
Integracija ili ne?
Odbacivanje integracije od strane ljudi možda će, smatraju neki, izazvati frustraciju i u robota i dovesti do određenih problema u komunikaciji između čovjeka i pametnog stroja. No roboti zapravo ne bi trebali imati mogućnosti da uopće osjete frustraciju pa je ovaj strah iracionalan, barem bi trebao biti i svodi se na to da se ljudske osobine pokušavaju dati robotima. Ovdje je možda bolje postaviti pitanje je li društvo dovoljno razvijeno da uključi u sebe i robote. Roboti se najčešće uvode kako bi se smanjili troškove jer su znatno jeftiniji od ljudi, a što će uzročno-posljedično dovesti do gubitka radnih mjesta i onda nezadovoljstva i siromaštva. Roboti traže određenu višu razinu društvene svijesti kako bi se uključili u društvo, no da bi se to postiglo potrebno je da društvo bude dovoljno bogato i da roboti ne oduzimaju radna mjesta ljudima. Dakle, za ovakve poteze je još uvijek rano budući da uvođenje robota može dovesti do zapadanja u siromaštvo velikog postotka svjetske populacije što je i razlog zašto velika većina na robote ne gleda s odobravanjem. Kada ljudi ne bi gledali na robote kao prijetnju, odnosno kada bi društvo bilo razvijeno i usmjerneo na više sfere od osiguravanja egzistencijalnih pitanja stvari bi bile vjerojatno sasvim drugačije.
Piše: Sonja Kirchhoffer
