Kada diktatori prolupaju i zabrane strane riječi!

 

Svjedoci smo da se često jezici žele “pročistiti” i u njih shodno tome vratiti zaboravljene i vremenom “pregažene” stare riječi ili čak stvoriti nove riječi za “neprikladne” uvriježene termine. Može se tako dobiti dojam da je jezik “igra” usporediva sa slaganjem lego kockica. Da to nije tako, pokazao je suludi pokušaj talijanskog diktatora Mussolinija. Želite li se se zabaviti kreativnim pokušajima talijanskih Mussolinijevih jezikoslovaca, koji su pokušali “očistiti” talijanski jezik od stranih riječi, pročitajte tekst koji smo za vas danas pripremili.

Kada vino iz Bordeauxa postane Baralo

Godine 1929. fašisti u Italiji donijeli su odluku kojom zabranjuju upotrebu stranih riječi. U vrijeme kada je Mussolini došao na vlast 1922. godine više od deset posto stanovništva je govorilo raznim dijalektima i nije pričalo, onime što se smatralo, standardnim talijanskim jezikom. Diktatorova zabrana obuhvaćala je napisane i izgovorne strane riječi, uključujući i one u filmovima koji su pristizali u narednim 30-im godinama 20. st. U to vrijeme bile su popularne u svakodnevnom govoru strane riječi, osobito one engleske i francuske. Očito je Mussolinija to strašno smetalo zbog čega je inzistirao na upotrebi talijanskih istoznačnica, a ako ona nije postojala, onda je stranu riječ jednostavno trebalo talijanizirali. Vino iz Bordeauxa postalo je poznato kao Baralo i slično. Čak su išli tako daleko da su mijenjali i strana imena pa je tako Louis Armstrong postao Luigi Braccioforte.


Nakaradan jezik

Obično se ova odluka povezuje sa željom Benita Mussolinija da oslobodi talijanski jezik svakog stranog utjecaja, ali je ona bila dio većeg nauma, ne samo želje za “pročišćavanjem jezika” kod izvornih govornika već i za talijanizacijom manjina u Italiji. U pitanju je bila i priprema za pripajanje susjednih teritorija na koje bi se automatski proširio “pročišćeni” talijanski jezik. Tako se počeo stvarati jedan nakaradan jezik lišen regionalnih dijalekata i začinjen novim izmišljenim riječima i frazama. U početku je bilo zabranjeno samo nekih pedesetak riječ stranog podrijetla, a koje su bile tada uobičajene u talijanskoj jezičnoj pisanoj i govornoj praksi. Popis koji je izdala Konfederacija fašističkih stručnjaka i umjetnika uključivao je, između ostalog, vrlo uobičajene i učestale riječi poput omelette (omlet), taxi (taksi), dancing (ples) , masseuse (maserka). Njih su zamijenili talijanskim ekvivalentima. Maserka je tako postala massaggiatrice. Tijekom vremena sve će više riječi dodavalo na ovaj popis.

Usporedivo s peticijom iz 2017.

U određenom smislu ovaj se čini može usporediti s peticijom koja je pokrenuta 2017., a kojom se u duhu Brexita željela zabraniti upotreba francuskih riječi na britanskim putovnicama, pri čemu je onaj tko je peticiju pokrenuo zanemario da je riječ passport potekla iz francuskog jezika passeport. Mussolinijev pokušaj bio je pogrešan i od početka osuđen na neuspjeh. Jezik nije umjetna tvorevina i uvijek će se oduprijeti kontroli i naći  neki svoj razvojni put, koji će biti obilježen povijesnim obratima presudnim za njegovu stalnu mijenu.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari