Ovce su poznate kao plahe životinje – preplašit će ih svaki malo jači prasak ili iznanadan pokret. No, kakav bi to podražaj mogao uzrokovati simultano mahnito ponašanje ovih preživača na površini većoj od 300.000 kilometara? Na ovo pitanje znanstvenici pokušavaju odgovoriti već 134 godine, od zagonetnog incidenta koji je zapamćen kao “Velika panika ovaca”.
Dana 3. studenog 1888. godine, oko osam sati uvečer, ovce diljem engleske grofovije Oxfordshirea kao da su istodobno “prolupale”. Ničim izazvane, rušile su ograde svojih torova te u stampedu izjurile na polja i livade, uništavajući imovinu, preskačući jedne preko drugih, mekećući kao da ih naživo deru. Nije se radilo o izoliranoj pojavi: netko ili nešto je prestravilo na desetke tisuća jedinki! Gotovo svaki farmer na potezu od Wallingforda do Twyforda prijavio je identično bizarno ponašanje svojih stada.
Sljedećeg jutra, životinje su pronađene raštrkane po okolici. Većina ih je bila šćućurena iza grmova ili bala sijena. Dahtale su od iznemoglosti a u njihovim očima se, prema izjavama svjedoka, zrcalio čisti užas. Što ih je, pobogu, toliko prestrašilo? Teorija da je riječ o psini vrlo je brzo odbačena: u nju bi morali biti uključeni brojni zluradi šaljivci, a isti bi morali djelovati savršeno koordinirano. Iz istog razloga, besmislenom je proglašena ideja da su se ovce prestravile ugledavši vuka ili lisicu.
U razgovoru za lokalne novine, dvojica farmera iznijela su jedan vrlo zanimljiv detalj – noć u kojoj se drama odigrala bila je neuobičajeno mračna. Tamu, u kojoj se “ni prst pred okom nije vidio”, povremeno su razbijali kratki i snažni bljeskovi munje. Je li to bilo dovoljno da izazove paniku? I ako da, zašto ovakvi masovni fenomeni nisu zabilježeni i ranije, kad su vremenske prilike bile slične? Nitko nije mogao dati definitivni odgovor.
Da stvar bude neobičnija, stvar se ponovila nepunih pet godina kasnije, na istome mjestu. Dana 4. prosinca 1893. ovce Oxfordshirea ponovno su mahnitale a, ovaj put, pridružile su im se i “kolegice” iz Warwicka, Gloucestera i Berkshirea. Indikativno, i ovaj put se radilo o noći bez zvijezda i mjeseca, s tmastim oblacima iz kojih su parale munje. Čuveni prirodoslovac Oliver Vernon Aplin vjerovao je da su upravo ti oblaci, koji su se spustili gotovo do zemlje, pomračili razum ovcama.
Postojala je i teorija o padu meteora, koja je odbačena iz jednostavnog razloga: nikakav meteor nije “zveknuo” u južnu Englesku te noći. Ako ignoriramo pregršt maštovitih paranormalnih objašnjenja, preostaje još jedna zanimljiva mogućnost. U novije vrijeme, znanstvenici su izložili teoriju da su dvije velike panike engleskih ovaca izazvali potresi, dovoljno slabi da ih ljudi ne registriraju no dovoljno snažni da izbezume senzibilne šupljorošce.
Piše: Lucija Kapural
