Kad kosti progovore: Nesretnu ženu izbacili su iz zajednice i izudarali, a potom je ostavili da umre u mračnoj špilji!

Drevne kosti katkad su u stanju ispričati neobične priče, pod uvjetom da ih pronađe stručna osoba koja im zna postaviti prava pitanja. Upravo to se nedavno dogodilo! Chan Hol, podvodna špilja u blizini meksičkog arheološkog nalazišta Tuluma, poprište je jednog od najosebujnijih, a istodobno i najjezivijih arheoloških otkrića desetljeća. Ondje, u tamnim i mutnim vodama, ronioci su prošle godine otkrili drevnu, strahovito unakaženu žensku lubanju!

Tri velike ozljede, tvrde stručnjaci, po svoj su prilici nanesene tupim predmetom, dok se udubljenja na zatiljku u obliku malenih kratera mogu pripisati bolesti, najvjerojatnije sifilisu. “Lubanja žene koja je živjela na poluotoku Yucatánu stara jegotovo deset tisuća godina”, ispričao je speleolog Jerónimo Avilés. “To našu nepoznatu ženu čini jednom od najstarijih poznatih stanovnica Meksika. Po stanju njene lubanje, možemo zaključiti da je vodila prilično težak život, čiji je kraj bio osobito ružan. Za sada nismo sigurni je li na licu mjesta podlegla traumama glave ili je još neko vrijeme umirala u agoniji”.

Voditelj istraživanja Wolfgang Stinnesbeck, profesor paleoekologije na Sveučilištu u Heidelbergu, smatra da je nesretnica – iz nepoznatog razloga – izbačena iz svoje društvene grupe te, nakon što je više puta udarena u glavu, ostavljena da sama umre u špilji. “U vrijeme njene smrti, špilja se nalazila iznad morske razine, a moguće je da je ženinim suvremenicima služila kao privremeno zaklonište”,  ispričao je Stinnesbeck, dodajući kako je pred njegovim timom golem posao. “Analizirali smo tek trideset posto kostiju pokojnice, tako da bi nam žena, s onu stranu groba, mogla još štošta otkriti. Ono što znamo jest da je bila visoka oko 164 centimetra te da je, u trenutku smrti, imala oko trideset godina. Sigurno je da je umrla nasilnom smrću, no pitanje je koliko bi inače poživjela, s obzirom na to da je bila teško bolesna”.

Zanimljivo je da većina lubanja iz pretkolumbovskog doba pronađenih na Yucatánu pokazuje određene sličnosti. Naime, duže su i uže od onih otkrivenih u unutrašnjosti Meksika, a većina njih je imala brojne karijese u zubima. Arheolozi su na temelju toga zaključili da je prehrana drevnih stanovnika ovog poluotoka sadržavala puno šećera – čini se da su im voće, med i gomolji bili na svakodnevnom meniju.


Piše: Lucija Kapural

Komentari