Kad klima ne štima: Zašto su izumrli mastodonti?

Mastodont, predak današnjeg slona koji je na području današnje Sjeverne i Centralne Amerike živio prije dva milijuna godina, mogao je narasti do četiri metra, a njegove dugačke, ravne kljove završavale su oštrim vrhovima. Ove fascinantne životinje iz reda rilaša izumrle su koncem pleistocena, prije otprilike jedanaest tisuća godina, zajedno s ostalim velikim sisavcima poput vunastih mamuta, ljenivaca, špiljskih lavova i divovskih jelena. O mogućem uzroku – odnosno uzrocima – ovoga masovnog pomora već dugo se vode žustre rasprave. Dok dio stručnjaka vjeruje da su te životinje izlovili naši preci, drugi pretpostavljaju kako su im presudile klimatske promjene. Analiziravši čak trideset pet mitohondrijskih genoma ovih drevnih surlaša, znanstvenici s kanadskog Sveučilišta McMaster zaključili su kako su potonji u pravu. “Interglacijalno zatopljenje ove je krupne četveronošce potjeralo na sjever, u hladnije krajeve – naselili su se sve do Yukona. Genetski podaci pokazuju jasne znakove migracija, kojima su kumovale upravo temperaturne fluktuacije”, objašnjava voditelj istraživanja Hendrik Poinar, evolucijski genetičar sa Sveučilišta McMaster. “No, populacije koje su se nastanile na sjeveru genetski su bile puno manje raznovrsne, što je, hodom vremena, i dovelo do njihova iščeznuća”. Znanstvenik naglašava kako se iznimno ponosi postignućem tima koji je predvodio. “Podaci koje smo prikupili ključ su razumijevanja prilagodbi davno izumrlih vrsta na promjene u okolišu, no ujedno nam pružaju mogućnost da predvidimo kako će arktički ekosustavi odgovoriti na globalja zatopljenja u budućnosti”.

Piše: Lucija Kapural

 


Komentari