Koliko ljudski um može biti bolestan pokazuju razne sprave za mučenje, koje datiraju iz raznih razdoblja povijesti. U današnjem članku ćemo predstaviti jednu od najbrutalnijih ikad smišljenih. Ukoliko Vas ne plaši ovakva tematika, zavirite u članak koji smo za Vas pripremili.
Podrijetlo sprave i njezina upotreba
Neki kažu da je Judina stolica, koja se nekada naziva i Judina kolijevka, smišljena još u antičkom Rimu, ipak se najčešće veže uz ranomodernu Španjolsku. Sprava je nalikovala drvenom tronošcu, koji je na mjestu sjedalice imao piramidalni vrh. Žrtvu bi skinuli do gola što je dodatno doprinijelo poniženju, a zatim bi joj vezivali ruke i stopala. Stopala bi se međusobno povezala, kako bi sprava postigla što efektniji učinak. Nakon vezanja žrtvu bi spustili na stolac i smjestili tako da joj šiljak bude umetnut u rodnicu ili anus, što je ovisilo o spolu žrtve. Mučenje je moglo trajati od nekoliko sati do nekoliko dana. Vrijeme trajanja mučenja ovisilo je o više čimbenika, poput same osobe i njezine psiho-fizičke izdržljivosti, ali i samih mučitelja i njihova strpljenja, ili sadističkih sklonosti.
Kako pojačati bol?
Ponekada se na žrtvine noge dodavali dodatni utezi za gležnjeve, kako bi se pojačala bol jer bi došlo do jače penetracije u tijelo žrtve, a to bi rezultiralo i brzom smrću. U nekim situacijama se piramidalno oblikovan vrh premazivao uljem, što je također rezultiralo povećanom boli. Uz glavnog mučitelja prisutni su bili i njegovi pomoćnici koji bi radili dodatne poslove, poput stavljanja utega na noge žrtve. Kako bi se povećala dodatno bol, žrtva se užetom uzdigla iznad stolca, a zatim se ponovno na njega vraćala. Ovo se događalo ukoliko glavni krvnik nije bio zadovoljan rezultatom, primjerice, ako mu se, činilo, da žrtva ne trpi dovoljno boli. Mučitelji su bili plaćeni, a njihov je glavni zadatak bio da izvuku iz žrtve tražene podatke.
Sprava koja se nikada nije prala
Judina stolica je redovito dovodila do septičkog šoka i smrt. Žrtva je mogla preživjeti mučenje nakon što bi priznala sve što se od nje tražilo, no redovito bi umirala od infekcije koja bi nakon torture nastupila. Ono što je spravu činilo posebno opasnom je to što nikada nije bila oprana, što je dovodilo do smrtonosnih infekcija. Sprava nije bila namijenjena samo mučenju zatvorenika, koji su bili podvrgnuti torturi iz sumnje u čarobnjaštvo i vještičarenje već i za druge zatvorenike, poput onih političkih. Na toj ste spravi zasigurno postigli željeni učinaka i žrtva bi priznala sve što se od nje tražilo. Postojale su i varijante ovog uređaja, u Pruskoj se tako koristila invarijanta kojom su se disciplinirali vojnici. Bila je poznata pod nazivom konj koji je bio tako dizajniran da izazove oštećenje genitalija. Sprava Judin stolac se koristila osim u Španjolskoj, i u Italiji, kao i Francuskoj, ali i drugdje.
Završit ćemo jednom prigodom Schopenhauerovom “Da je čovječanstvo oduvijek bilo razumno, povijest ne bi bila dugačka kronika gluposti i zločina.”
Piše: Sonja Kirchhoffer
