Jezivo ritualno umorstvo: Kako je skončao ovaj čovjek?

Godine 1938., u močvarnom području zapadno od danskoga grada Silkeborga, otkriveno je mumificirano tijelo žene. Analiza je pokazala da je pokojnica – kojoj su znanstvenici nadjenuli nadimak “žena iz Ellinga” – živjela u trećem stoljeću prije Krista, u željeznom dobu. Premda dokazi po tom pitanju nisu bili neosporni, budući da je tijelo bilo u lošem stanju, nesretnica je po svoj prilici bila obješena.

Dvanaest godina kasnije, u istoj močavri, pronađena je još jedna drevna mumija. Iz treseta, koji su razgrtali lokalni skupljači, izvirila je ljudska ruka. Za razliku od ranije spomenutih, ovi ostaci bili su sjajno očuvani, pa su prestrašeni muškarci pretpostavili kako je riječ o žrtvi nedavnog ubojstva te odmah pozvali policiju. Predstavnici snaga zakona došli su do istog zaključka, štoviše, imali su ideju i tko bi ubijeni mogao biti: otprilike u to vrijeme, u tom području nestao je jedan dječak. Bili su vrlo daleko od istine!

Tek kad su se trupla “dočepali” arheolozi, postalo je jasno da je ono vrlo, vrlo staro. Radiokarbonskim datiranjem, utvrđeno je da je čovjek – nizak odrastao muškarac a ne dječak – živio prije otprilike 2.400 godina. U trenutku pronalaska, na glavi je još uvijek imao kapu od ovčje kože i vune, a oko struka kožni remen. Omča zategnuta oko vrata poprilično je jasno upućivala na način na koji je napustio ovu dolinu suza – poput žene s kojom je dijelio posljednje počivalište, bio je obješen.

Kako je moguće da su sve ove organske tvari očuvane kroz tolika stoljeća? Zašto se truplo nije odavno raspalo? Objašnjenje je jednostavno – zahvaljujući kiselinama u tresetu, došlo je do potpune mumifikacije.

Znanstvenici su pretpostavili da je “čovjek iz Tollunda”, kako su ga nazvali, bio žrtvom ritualnog umorstva. Nedavna analiza njegova želuca osnažila je tu premisu. Pokazalo se da je posljednji obrok muškarca, starog između trideset i četrdeset godina, bila kaša od nekoliko vrsta sjemenki, koje ne uspijevaju u isto doba godine. Očito su, kroz više mjeseci, pomno prikupljane za ovaj objed.


Truplo je u zemlju položeno u fetalnom položaju, što također ide u prilog teze o ljudskom žrtvovanju – većina pokojnika u danskome željeznom dobu bila je kremirana. “Očito je da je ‘čovjek iz Tollunda’ dobio specijalan tretman”, ispričala je voditeljica istraživanja Nina Nielsen, arheologinja zaposlena u Muzeju u Silkeborgu.

Sličnu analizu svojedobno je izvršio arheolog Albert Zink. Otvorivši želudac znatno poznatije mumije, ledenog čovjeka nazvanog Ötzi, otkrio je kako je ovaj, prije otprilike 5.300 godina, pojeo obrok sastavljen od mesa i ribe a potom umro.

Piše: Lucija Kapural

 

Komentari