O otkriću fosiliziranih ostataka golema prapovijesnog šišmiša na novozelandskome Južnom otoku, ostvarenom prije nešto više od dvije godine, već smo pisali. Triput veći od današnjih pripadnika svoje vrste, to područje je nastanjivao prije više od deset milijuna godina. Imao je goleme, oštre zube, što ukazuje na to da se hranio raznovrsnim namirnicama, od biljaka pa sve do sitnih kralježnjaka. Postoje dokazi da nije samo letio, nego i hodao na sve četiri kad je bio u potrazi za hranom. Nazvan je Vulcanos jennyworthyae, prema rimskom bogu vatre Vulkanu te prema članici znanstvenog tima Jenny Worthy, koja je pronašla fosil.
Još veći leteći sisavac nedavno je otkopan na području Argentine, južno od Buenos Airesa. Riječ je o vampirskom šišmišu koji je živio prije otprilike stotinu tisuća godina, u razdoblju kasnog pleistocena. Vrsta je dobila sugestivni naziv Desmodus draculae, po transilvanskom grofu vampiru Drakuli iz pučke predaje, koja se splela oko povijesne ličnosti rumunjskog velikaša Vlada Ţepeşa.
Fosil, izvrsno očuvana čeljust izumrle vrste, znanstvenicima je otkrio o kakvom se gorostasu radilo – stručnjaci procjenjuju da je težio gotovo kilogram te da mu je raspon krila iznosio preko pola metra. Drugim riječima, riječ je o najvećem vampirskom šišmišu koji je ikad živio na našem planetu!
Ta obitelj sisavaca uključuje tri živuće i tri izumrle vrste, a ime duguje načinu prehrane, tzv. hematofagiji – na meniju im je isključivo krv. Od ove činjenice mogla bi vam se naježiti koža, no valja napomenuti da Desmodontinae, kako se rod znanstveno zove, nisu nikakvi krilati monstrumi. “Suprotno uvriježenim predodžbama, radi se o miroljubivim životinjama. Istina, hrane se krvlju životinja – katkad i ljudi – no na način da im ne čine nikakvu štetu, pa čak ni znatniju nelagodu”, objašnjava voditelj istraživanja Mariano Magnussen, paleontolog zaposlen u Muzeju prirodnih znanosti u Miramaru. “Opasnost za čovjeka predstavljaju samo u slučaju da su zaraženi, kao prijenosnici bjesnoće i drugih bolesti. Pretpostavljamo da su njihovi prapovijesni preci imali slične obrasce ponašanja”.
Zanimljivo, čeljust dražesnog krvoloka pronađena je u špilji, unutar metar i pol široke jazbine koju su izgradili prapovijesni ljenivci iz obitelji Mylodontidae. “Ne možemo sa sigurnošću reći je li naš vampirski šišmiš ušao u špilju kako bi se nahranio, je li u njoj potražio zaklonište ili pak skončao kao plijen neke druge životinje. Nastavljamo kopati po drevnoj jazbini u potrazi za odgovorom na to pitanje”, s uzbuđenjem je ispričao paleontolog Daniel Tassara, sudionik istraživanja.
Piše: Lucija Kapural
