Hans Christian Andersen imao je brojne fobije, no najviše je strahovao od prividne smrti i situacije u kojoj bi bio živ zakopan. Da takav strah nije u potpunosti bezrazložan, pokazuje i slučaj kojeg Vam danas donosimo.
Opis fenomena dan tek 1982.
Slučaj o kojem danas pišemo pokazuje da proglašenje smrti nije tako sigurno kao što se misli. Unatoč napretku medicine još uvijek se događa da osobe budu proglašene mrtvima, a da to zapravo nisu. Sindrom prividne smrti poznat je i kao Lazarov sindrom. Riječ je o pacijentima kod kojih se utvrdi klinička smrt, a koja znači da je došlo do prekida rada srca i disanja. Fenomen je dobio ime prema biblijskom liku Lazaru, kojega je Isus Krist, navodno, vratio iz mrtvih, četiri dana po smrti. Iako je ovaj sindrom postojao kroz povijest on je tek opisan 1982. i od tada je zabilježen veći broj ovakvih slučajeva.
Klinička smrt i buđenje prije kremacije
Slučaj kojega ćemo danas predstaviti, i koji je vezan uz Lazarov sindrom, zbio se u istočnokineskoj pokrajini Zhejiang 2016. godine. Beba koja je rođena prerano, nakon što je provela nekoliko tjedana na intenzivnoj njezi, otišla je s ocem kući. Međutim, samo nekoliko dana kasnije stanje novorođenčeta se naglo pogoršalo, zbog čega ga je otac Jin Huan Lu odveo ponovno u bolnicu. Liječnici su morali, nažalost, konstatirali smrt zbog zastoja srca. Otac je prije predaje tijela u mrtvačnicu svog sina odjenuo višeslojno i umotao mu dodatno tijelo u deku, a što mu je, čini se, spasilo život. Nakon što je beba bila 15 sati u hladnjači na -12 stupnjeva Celzija, osoblje mrtvačnice u Pan’anu je tijekom priprema za kremaciju uočilo da je dijete živo.
Rijetke prijave ovog sindroma
Pretpostavlja se da je ovaj sindrom znatno učestaliji, ali se rijetko prijavljuje. Razlog tome je pravne prirode budući da bi česta prijavljivanja dovela u pitanje profesionalnost liječnika, koji se bave reanimacijom. Ovakvi slučajevi postavljaju i škakljivo pitanje je li smrt nastupila zato što su liječnici prerano odustali od reanimacije. Ono što najviše zabrinjava je da pacijenti koji su tobože umrli, možda nikada nisu ni bili mrtvi, kako navodi Medical News Today.
Preporuke liječnicima
U osnovi pravi pokazatelj smrti je onaj biološki vezan uz kraj moždane aktivnosti. Kao najučestaliji uzroci lažne kliničke slike smrti jesu hipotermija i različiti neurološki poremećaji. Slučajevi poput ovog pokazuju da nije bezrazložno bojati se ovakvog ishoda. Preporuka je medicinskih autoriteta da se nakon smrti, pacijent prati još nekih 10 minuta jer se u tom roku cirkulacija obično naglo vraća.
Tu postoji još jedna komplikacija, a to je da se zbog transplantacije čeka znatno kraće, u roku između dvije i pet minuta po proglašenju smrti jer što više vremena prođe od kada tijelo ostane bez cirkulacije manja je vjerojatnost da će organ biti funkcionalan u tijelu novog primatelja.
Čini nam se prikladnim završiti s pjesmom Lazarus D. Bowija, kao njegovim “samo postavljenim epitafom”, u kojem je on metaforični najavio svoj nastavak života i nakon biološke, a ne samo moguće prividne kliničke smrti.
Piše: Sonja Kirchhoffer
