Oko puritanskih šešira i uopće odjeće puritanaca, razvio se prijepor u povijesnoj znanosti. Generacija koja danas ulazi u onu sredovječnu, zasigurno se sjeća stripa Bleka Stijene, u kojem je jedan od glavnih likova profesor Cornelius Occultis, svojom odjećom bio prikazan na način na koji su puritanci dugo vremena bili predočeni u povijesnim udžbenicima. Ukoliko malo bolje se zagledamo u profesora vidjet ćemo da on nosi pomalo smiješan crni šešir s velikom kopčom, ali isto tako i šminkerske cipele, opet s kopčama. U ovom ćemo članku provjeriti je li taj prikaz odgovarao stvarnosti 17. , ali i onoj 18. stoljeća
Prividni asketizam
Krenimo od općih činjenica o puritancima. U pitanju je jedna od struja unutar protestantizma koja se nije htjela prikloniti Anglikanskoj crkvi, zbog čega je došlo do njihovih žestokih progona u Europi, a koji su rezultirali dolaskom na područje Sjeverne Amerike tijekom 17. stoljeća. Kada ovdje govorimo o puritancima, onda mislimo na prve puritanske doseljenike. U skladu sa svojim idealima čistoće, odbacivali su svako pretjerivanje, a ta strogost se mogla donekle nazrijeti u boji i kroju odjeće. Postojala je razlika u odijevanju puritanaca unutar različitih društvenih slojeva. Unutar višeg sloja koji je uvijek središtu interesa, jer je riječ o ljudima o kojima je ostalo zabilježeno najviše podataka, postojale su velike razlike pa su se bogatiji odijevali raskošnije od ostalih, naravno u nekim okvirima puritanizma. Unatoč tom prividnom asketizmu imućni slojevi su kupovali najfinije tkanine, te imali nešto složenije krojeve odjeće, kako bi se razlikovali od ostalih. Kako je u odijevanju viših slojeva bilo sve više pretjerivanja tako su se u Novom svijetu donosili zakoni koji su nastojali ograničiti takvu praksu. Upravo zbog te sklonosti k određenoj dozi luksuza zabranjuje se nošenje predmeta izrađenih od dragocjenih materijala, čipke i svega onoga što bi dalo naslutiti da je riječ o nečemu što bi ulazilo u kategoriju nazvanu “puno previše”. Ovi su zakoni u skladu s čistoćom koju su puritanci propovijedali, zahtijevali i čednost po pitanju odijevanja, pa su kratki rukavi bili zabranjeni kako se ne bi mogla vidjeti golotinja. Crnu boju je najviše preferiralo bolje pozicionirano stanovništvo jer je odjeća crne boje bila skuplja od ostlaih. No to ne znači da se druge boje nisu nosile, naročito kod nižih društvenih slojeva.
Viktorijanska izmišljotina
Puritanci su bili poznati i prepoznatljivi na kilometre sa svojim velikim, gotovo vještičjim, šeširima. Ti su se šeširi nazivali capotains, a bili su izrazito visoki, stožasti i u početku sa zaobljenim, a kasnije ravnim vrhom. Kao i uostalom kod odjeće, šešire u drugim bojama uglavnom su nosili širi slojevi dok su crne preferirali imućni. Suprotno ustaljenom mišljenju izvorni puritanci nisu nosili kopče. Vjeruje se da mit o šeširima s kopčama potječe iz 19. stoljeća. Smatra se da je njihov prikaz posljedica viktorijanskog izmišljanja i stvaranja tajanstvene, a ujedno i sentimentalne vizije prošlosti puritanaca. Kopče su bile skupe, pa je bilo uobičajeno nositi cipele s vezicama, kao i kožne vezice oko pasa. Uz to kopče nisu došle u modu u Europi sve do kraja 17. stoljeća, a do tada je već većina izvornih puritanaca bila mrtva. Naš profesor iz nekada popularnog stripa, čini se, ne nosi pojas, no moguće da ga u stripu ne vidimo zbog njegovog malo krupnijeg stasa. Kasnije se počinju nositi kopče, no njih nose samo jako imućni i one su dobrim dijelom pokazatelj društvenog statusa, kopča na kapi je, kada je ušla u modu imala za cilj prilagođavanje šešira veličini glave.
Budući da se spomenuti strip zbiva u drugoj polovici 18. stoljeća, moguće je da je profesor mogao biti odjeven u prikazanu odjeću, jer je ona tada ušla u modu u Europi, no zapravo nema dokaza, koliko je to nama poznato da je ta moda bila u Sjevernoj Americi prihvaćena prije 19. stoljeća.
Piše: Sonja Kirchhoffer
