Prije 300.000 godina, Zemljom je hodalo devet ljudskih vrsta. Europskim hladnim stepama prolazili su neandertalci. Denisovci su nastanjivali Aziju, Homo erectus Indoneziju, a Homo rhodesiensis središnju Afriku. Bilo je mjesta i za niže ljudske vrste, s manjim mozgovima, poput Homo naledija u Južnoj Africi, Homo luzonensisa na Filipinima, metar visokog Homo floresiensisa u Indoneziji te zagonetnih ljudi iz Crvenojelenje špilje u Kini. Prije otprilike deset tisuća godina, svi su oni nestali. Što im se dogodilo? Ako pitate paleontologa Nicka Longricha, dogodili smo im se – mi! Nestanak ljudskih vrsta koincidirao je, naime, sa širenjem Homo sapiensa. “Rat nije moderna pojava – svi ljudi u povijesti su ratovali, pa tako i naši davni preci”, ispričao je znanstvenik, posebno se osvrćući na odnos neandertalaca i Homo sapiensa. Dvije vrste, koje dijele zajedničkoga afričkog pretka te čak devedeset devet posto DNK, kroz povijest su se miješale ali i međusobno borile. “Neandertalci su nam bili vrlo slični – palili su vatru, pokapali mrtve, izrađivali umjetnine, podizali svetišta… Znamo li da su dijelili toliko naših kreativnih instinkta, logično je zaključiti da su imali i slične destruktivne porive”, kaže Longerich. Neandertalci su imali nekoliko prednosti – bili su znatno robustniji od Homo sapiensa, s većim očima koje su omogućavale bolji vid a, budući da su puno ranije napustili Afriku te naselili Aziju i Europu, pred pridošlicama su imali prednost domaćeg terena. Homo sapiens je, međutim, imao nešto drugo – razvijenu inteligenciju. “Pretpostavljamo da su dvije vrste, zbog životnog prostora, ratovale tisućljećima. Snažni i mišićavi, neandertalci su iz blizine bili razorni, o čemu svjedoče brojni tragovi udaraca toljagam na kostima Homo sapiensa. No, potonji su, izumom oružja dalekog dometa poput lukova i bacačkih palica, stekli golemu prednost u borbi na daljinu. U ratu do istrebljenja, neandertalci su izgubili – ne zato što su bili manje skloni borbi već zato što se Homo sapiens u njoj pokazao lukavijim”, tvrdi znanstvenik te zaključuje: “Mi smo uistinu opasna vrsta. Do izumiranja smo izlovili mamute i ljenivce, zbog poljoprivrede smo uništili brojne ravnice i šume, potamanili smo svoje daleke rođake a čak smo uspjeli izmijeniti klimu na Zemlji. Zamisao o tzv. ‘plemenitom divljaku’, koju su nam pokušali proturiti filozofi, možda zvuči lijepo ali dokazi govore da je riječ o pukoj fikciji. Čovjek je nasilno stvorenje, po prirodi sklono genocidu”.
Piše: Lucija Kapural
