Jedno od najpoznatijih jela na svijetu je hamburger. Gotovo da nema osobe koja ne zna da je on sastavljen od pljeskavice u pecivu koja se jede najčešće uz sir, zelenu salatu, rajčice, kisele krastavce s dodatkom kečapa, ili majoneze ili senfa. Danas postoje na stotine varijacija hamburgera, od onih priprostih koji se služe gotovo na svakom uglu do onih u izdanju vrhunskih kuhara u luksuznim restoranima. Većina povezuje hamburger s Hamburgom, a u ovom članku ćemo provjeriti jesu li u pravu.
Povjesničari smatraju da su mljeveno meso jeli još stari Egipćani, ali i Rimljani, pa ga tako spominje i Apicije u svojoj kuharici. No, vjeruje se da se današnji hamburgeri, po pitanju mesa, mogu prije povezati s Mongolima i Tatarima. Mongoli i Tatari su uglavnom jeli meso stoke sitnog zuba jer su živjeli u okruženju s malo plodnog tla i vegetacije. Njihov način života je bio nomadski, a u takav stil života ukalapala se i nešto drugačija hrana. Oni su tako jeli najčešće mljevene ostatke janjetine ili ovčetine koje bi oblikovali u polpete i potom stavljali pod sedlo kako bi omekšali meso. Ujedno su tako lako transportirali hranu koju su brzo mogli pojesti – onako sirovu s nogu. Počekom 13. stoljeća u vrijeme mognolsko-tatarske invazije na Rusiju Rusi su preuzeli pripremu mesa od Tatara. Naravno to su meso prilagodili svom ukusu i okolnostima pa su umjesto mesa sitne stoke koristili i meso krupne. U osnovi tako je nekako nastalo ono što danas poznajemo kao tatarski biftek.
Širenje “hamburgera”
Novo jelo je potom preko Baltika stiglo u Njemačku, točnije u Hamburg. Vrlo brzo je tu nastala inačica koju poznajemo kao današnje hamburgere. U Njemačkoj je hamburški odrezek bio poznat još od 17. stoljeća dok u Englesku prodire negdje u drugoj polovici 18. Tada se spominje i jednoj od engleskih kuharica invarijanta hamburgera nazvana hamburškom kobasicom koja je bila napravljena od mljevenog junećeg mesa i masnoće, uz dodatak raznih začina poput papra, klinčića, muškatnog oraščića, češnjaka, soli i drugih. Upravo ovakve inverijante ukazuju da je priprema hamburgera počela tamo i prije tog vremena. Nijemci su preferirali hamburgere od govedine i svinjetine za razliku od Mongola i Tatara. U 19. stoljeću hamburger se spominje u Oxfordskom rječniku, gdje se opisuje kao obrok od slane i mljevene govedine koja se jela lagano dimljena i pomiješana s lukom i krušnim mrvicama.
Podrijetlo hamburgera je složeno i uključuje brojne kulturne razmjene i utjecaje, tako da je ovaj prikaz samo neka gruba putanja tog kompleksnijeg procesa. U 18. stoljeću hamburger je prešao Atlantik, a vjeruje se da su ga prenijeli na drugu stranu bare njemački migranti, nosegi ovu recepturu kao jednu od omiljenih. Uskoro su se pljeskavice u hamburškom stilu prodavale na štandovima New Yorka. Na američkom tlu ovo je meso dobila svoje pakiranje, odnosno smjestilo se u slasna peciva. To se dogodilo negdje u drugoj polovice 19. stoljeća.
Svake sekunde proda se 75 hamburgera.
Hamburger je predstavljen na Svjetskoj izložbi u St. Louisu 1904. Ubrzo nakon toga počinje s radom svjetski lanac prodaje hamburgera. U SAD-u se godišnje troši 134 milijarde dolara na hamburgere, što je više nego što američka populacija troši na računala, fakultetsko obrazovanje ili nove automobile. Svake sekunde proda se 75 hamburgera u svijetu. Čini se da su sve popularniji unatoč ekološkim problemima koje donosi masivan uzgoj stoke. Sada se počinju praviti i neke ekološki prihvatljivije varijante hamburgera bez mesa zbog čega ga u modificiranom obliku mogu jesti i vegetarijanci, pa i vegani. Time se profit ove industrije povećava jer uključuje i kijentalu koja je do sada bila izvan njenog dosega. Bez obzira na svoje mesno izvorište hamburgeri su postali i ostali simbol američke instant kulture. Hamburger ima definitivno veze s Hamburgom i njemačkim naslijeđem, no to je je samo jedan segment njegova bogatog nasljeđa.
Piše: Sonja Kirchhoffer
