Jestiva povijest: Juha koja je ušla u “Guinnessovu knjigu rekorda”

Imate profinjeno nepce i podeblji bankovni račun? Volite impresionirati znance vodeći ih na ekstravagantne večere? Sebe opisujete kao gurmana, dok vas ostali smatraju snobom? Pronašli smo jelo po vašoj mjeri, a naziv mu je iznimno osebujan, baš poput njegove povijesti!

Kinez Zheng Chunfa, chef otmjena londonskog restorana “Kai Mayfair”, nakon dugogodišnjeg eksperimentiranja usavršio je recept za juhu koja se 2005. godine upisala u “Guinnessovu knjigu rekorda” kao najskuplja na svijetu. Osim vlastitim nadahnućem, u njenom se stvaranju koristio drevnim bilješkama carskog kuhara iz dinastije Qing, koja je vladala zemljom od 1644. do 1912. godine. Naziv ekstravagantne juhe, “Buddha’s Temptation” (“Budina kušnja”), sugerira kako je jelo toliko ukusno da bi i budističke monahe, zaklete vegetarijance, natjeralo na konzumaciju mesine. Alternativni naziv, “Buddha Jumps Over the Wall” (“Buda skače preko zida”), još je živopisniji. Prema legendi, neki učenjak se, na početku vladavine spomenute dinastije, pješice uputio na dugačko putovanje. Hranu koju je ponio sa sobom držao je u povećoj glinenoj posudi, u kakvoj se u ono vrijeme obično čuvalo vino. Kad god bi ogladnio, zapalio bi vatru te podgrijao posudu sa slasnim namirnicama. Kad je stigao u Fuzhou, prijestolnicu provincije Fujian, miris njegovog jela proširio se do obližnjega budističkog samostana. Monasi, koji su upravo bili u dubokoj meditaciji, toliko su se izbezumili zbog miomirisa da su počeli preskakivati zidine samostana ne bi li se osladili zabranjenom delicijom!

Zbog čega bi, pitate se, netko “pljunuo” gotovo dvije stotine dolara za omanju šalicu juhe?Pa, razlog popularnosti (ili zloglasnosti) ovog jela krije se u činjenici da je jedan od njegovih glavnih sastojaka peraja ugrožene vrste morskog psa, što čitavom blagovanju daje jednu dekadentnu notu. Tu su još neki egzotični sastojci: japanske gljive, školjke Petrova uha, morski krastavac, svinjski papci i tripice, pačji želudac, dvanaest kuhanih golubljih jaja, lišće bambusa, koštana srž, umak od soje, kinesko vino od riže, ribani đumbir, komadići ginsenga i smeđi šećer. Jelo se naručuje pet dana unaprijed, priprema se puna tri dana, a u njemu se uživa u zamračenoj prostoriji bez glazbe, kako bi se gost mogao fokusirati isključivo na osjetilo okusa. Ako se želite praviti važni, juhu možete naručiti i na kineskom nazivu, “Fó tiào qiáng”!

Piše: Lucija Kapural


Komentari