Do sada smo na portalu pisali o pogrebnim obredima naroda na području Južne Amerike, Afrike, a danas ćemo u tom smislu posjetiti i daleku Kinu i njezine viseće lijesove. Ovaj običaj je vezan uz južni dio Kine i do sada obred nije dobio neko iscrpnije tumačenje. Najstariji pogrebi na liticama datirani su prije 2500 godina, a najmlađi prije nekih 400. Ovaj obred zabilježen je i na području Filipina i Indonezije, dakle nije samo karakterističan za Kinu.
Moguće da su ljudi vjerovali da će visinskim pokapanjem prije stići u nebo, odnosno u drugu dimenziju življenja dok su pragmatičniji možda tako željeli sačuvati tijelo od uznemiravanja – neovisno je li ono bilo od strane ljudi ili životinja. Čini se da je visina na kojoj su pohranjeni pokojnici bila usko isprepletana sa statusom umrlog, pa što je osoba bila više pozicionirana to je pohrana tijela bila na višoj razini, sukladno ugledu. Zanimljivo je za spomenuti da su obično lijesove izrađivali njihovi budući stanari za svojih života, a ako ne bi stigli odraditi taj posao dovršetak je padao na pleća članova njihove obitelji.
Kako dopremiti lijesove na veće visine?
Jedno od takvih visinskih groblja smjestilo se u planinskoj provinciji Guizhou u južnoj Kini. Tijela pokojnika su bila pohranjena u grubo tesane drvene lijesove izrađene iz jednog komada drveta, a potom su smještena na stijenama vrlo različite visine. Ono što svima ostavlja upitnik iznad glave je to što nitko ne zna kako su lijesovi dopremljeni na velike visine poput onih na oko 100 metara. Uz ove obrede vezuje se jednim dijelom i narod Bo, o kojem je bilješku ostavio i glasoviti Marko Polo.
Narod Bo koji je živio u južnoj kineskoj regiji nestaje u vrijeme dinastije Ming koja ih je vjerojatno dala pobiti. Pripadnici ovog naroda su bili poljodjelci. Prema dostupnim podacima, čini se da su oni prvo zakapali tijela, a nakon što bi se tijela raspala slijediol je posezanje za ostacima i njihovo pohranjivanje na određenoj visini. Do sada provedena istraživanja su postavila više pitanja nego što su dala odgovora. Zanimljivo je da lijesovi često sadrže kosti više osoba, što bi išlo u prilog naknadnom skupljanju ostataka.
Arheologija u Kini je dobro financirana i cijenjena, ali čini se da je ova konkretna tematika manje interesantna tamošnjim znanstvenicima.
Piše: Sonja Kirchhoffer
