Zanima li vas tko je bio prvi i jedini crnac u austrougarskoj vojsci? Kako je došao u Europu i zašto se borio na mađarskoj strani jer kao strani državljanin nije morao ići u rat? Ukoliko je odgovor na prethodna pitanja potvrdan, pročitajte članak kojega danas donosimo.
Stigao negdje iz zapadne ili središnje Afrike
Ali Mahmud odnosno Simon Perris u Mađarsku je stigao još kao maleni dječak. Došao je kao rob, kojega je kupio jedan Turčin za vrijeme svog boravka u Africi. Nije sigurno je li stigao iz Senegala ili Konga jer su različite novine iz tog vremena donosile različite podatke. Prvo su Turčin i Simon došli u Berlin, a zatim su iz Berlina stigli u Budimpeštu. Simon je radio za svog vlasnika obrtnika sve do njegove smrti, a nakon toga se osamostalio i radio kao raznosač novina u kinu grada Nagyvárada (Oradea).
Tečan mađarski začinjen sa slikovitim psovkama
Kako je u Mađarskoj živio cijeli svoj život tečno je govorio mađarski, a kažu da je bio poznat po raznolikim i slikovitim psovkama. Navodno je bio dobro prihvaćen od okoline zbog svoje vedre naravi, ali i domoljublja prema mađarskoj. Taj je osjećaj domoljublja došao do izražaja kada je počeo Prvi svjetski rat. Odmah se prijavio u vojsku, no odbijen je kao strani državljanin. Uporan, kakav je bio, nije se dao smesti i dopro je do mađarskog ministra obrane kojem je navodno napisao: “Jako me je sram što kao Mađar moram sjediti kod kuće dok se drugi bore. Želim se boriti za svoju domovinu.” Ministar mu se smilovao, i on je primljen u vojsku.
Vojni nadimak: “Saracen”
Opisivan u člancima kao Saracen, iako je ta riječ uglavnom podrazumijevala Arape. Riječ Saracen se često koristila tijekom i nakon križarskih ratova, a primarno se odnosila na muslimansko stanovništvo. Taj su mu nadimak “prišili” ne kako bi ga ponizili već kako bi ga bolje opisali zbog drugačije boje kože, ali i njegovih odličnih vještina i snalažljivosti. Kada ga je jedan časnik upitao zašto želi postati vojnik, Ali Mahmud odnosno Simon Perris je odgovorio “jer želim zaslužiti mađarsku djevojku”.
Na istočnom bojištu
Nakon što je primljen u vojsku, bio je na obuci koja je trajala šest tjedana, a nakon toga je prebačen na područje istočnog bojišta 1915., gdje su se vodile borbe između Ruskog Carstva i Austro-Ugarske. Njemačke i austrougarske snage poražene su na istočnom frontu, konkretno 1914. U ljetnim mjesecima 1915. godine, u vrijeme kada je na područje Galicije došao Simon Perris, njemačka i austorugarska vojska potisnule su rusku carsku vojsku s položaja kojeg su Rusi zauzeli 1914. Nakon toga je Simon odlikovan srebrnom medaljom za hrabrost te je dobio čin kaplara, što je bio najniži dočasnički čin, ali je za njega imao posebno značenje.
Kao da je nestao s lica Zemlje
S obzirom da je dobio odlikovanje nakon sudjelovanja u prvoj bitci znamo da je to svoje “prvo ratno krštenje” preživio. Nažalost kasnijih dostupnih zapisa o njemu nema. Njegova sudbina ostaje nepoznata. Vjerojatno bi trebalo “proroštati” arhive po Budimpešti da bi dobili više podataka. Moguće da je kasnije poginuo jer bi ga, vjerujemo, u protivnom austro-ugarska vojska koristila i dalje u propagandne svrhe. O njemu je pisao Pesti Hírlap 1915. godine. Spomenuti časopis se nije želio prikloniti ni jednoj stranci, kako bi imao veću čitanost. Tijekom rata popularnost ovog časopisa dodatno je narasla jer se list pretvorio u glasilo domoljubnog karaktera. Tako je u propagandne svrhe objavljena u njemu, i fotografija Simona Perrisa.
Crnci u vojsci SAD-a
U Americi su obojeni vojnici strogo odvajani od bjelačkih. Afroamerički vojnici su smatrali da će si svojom vojnom službom osigurati bolje mjesto u društvu, što se nije dogodilo. Po povratku iz Prvog svjetskog rata čekao ih je status quo, što je dovelo do nereda pa je ljeto 1919. zapamćeno u povijesti u SAD-u kao “Crveno ljeto”. Povjesničari smatraju da je to ljeto uvelike utjedalo na promijenu položaja crnačkog stanovništva u u Americi.
Komadanje Austro-Ugarske Monarhije
Simon Perris ukoliko je rat, kojim slučajem i preživio, bio je na kraju svega podijeljenih osjećaja jer je Trianonski ugovor, od 4. lipnja 1920., između Mađarske i Saveznika doveo do komadanja državnog teritorija pa je tako Mađarska izgubila dvije trećine zemlje koja je podijeljeno između Austrije, Čehoslovačke, Kraljevine SHS i Rumunjske. Nagyvárad (Oradea), gdje je živio Perris uoči rata pripao je u toj podijeli rumunjskoj strani te se našao na graničnom području s Mađarskom. Ukoliko je Simon preživio rat to mu zasigurno nije “dobro sjelo” jer je od Mađara postao u jednom trenutku Rumunj.
Piše: Sonja Kirchhoffer
