Vjerujemo da se generacije srednje ili starije životne dobi sjećaju naše vrhunske klizačice Sande Dubravčić. Dok smo imali ovu izuzetno uspješnu klizačicu, Hrvatska, odnosno tadašnja Jugoslavija, aktivno je pratila umjetničko klizanje. Nakon Sande dolazili su drugi klizači, ali nitko više nije ponovio njezine sjajne rezultate. U vremenu kad je došlo do pada interesa za umjetničko klizanje u nas, na sceni se pojavila Tonyja Harding, koja se nikada nije uklapala u stereotipe o sofisticiranim klizačicama.
Od anonimne klizačice preko noći postala zvijezda
U dobi od pet godina njezina je trenerica izjavila da je ona olimpijski materijal. Klizanje je unijelo veliku promjenu u njezin život. Živjela je vrlo neobičnim životom s jedne strane bio je to hod po rubu siromaštva, a s druge led koji ju je upoznao sa svijetom privilegiranih. Klizanje je slovilo za skup sport, a ujedno je u njemu bila važna estetika. Da bi bila zvijezda Tonyju je trebalo feminizirati u smislu pokreta, ponašanja i odijevanja, što nije bio nimalo lagan zadatak. Kod kuće ju je otac tretirao kao sina dok je majka uvijek imala s njom problematičan odnos. Kasnije su joj se roditelj razveli, a ona je ostala s majkom. Majka joj je šivala haljinice za nastupe, koje se nisu uklapale u uobičajeno odijevanje malih klizačica. Ovaj sport sa sobom nosi uvijek i nepisana pravila te se od klizačica očekuje određeni način govora i odijevanja. To je ono čemu Tonyja nije mogla udovoljiti. Kasnije je napustila i srednju školu ne bi li se posvetila klizanju u punom radnom vremenu.
Tonyja Harding bila je klizačica u usponu krajem 80-tih godina 20. st., a 1991. oduševila je američku javnost svojim klizanjem u gradu Minneapolisu, u američkoj saveznoj državi Minnesoti, nakon kojega je od anonimne i ne baš cijenjene klizačice, preko noći postala prava zvijezda. Ona je bila druga klizačica u povijesti koja je uspjela izvesti izuzetno težak skok, trostruki aksl, i prva koja je izvela dupli trostruki aksl. Njezine atletske sposobnosti bile su bez premca. No, nakon nanizanih uspjeha pojavila se konkurencija. Kao i svaki sportaš Tonyja je željela sudjelovati na zimskim Olimpijskim igrama, i trebala se izboriti za mjesto u reprezentaciji 1994. godine. Glavna suparnica joj je bila sve uspješnija klizačica Nancy Kerrigan. Danas kritičari smatraju da je Kerrigan u početku možda na natjecanjima dobivala dijelom bolje ocjene jer je više odgovarala stereotipu princeze. No za Tonyju je to značilo manje sponzora i manje novca, pa je ona odista bila prijetnja njezinim željama i ciljevima koji su bili visoko postavljeni.
Nancy Kerrigan našla se na meti napada
Uspješnost Nancy Kerrigan, koja je bila sve ono što Tonyja nije, dovela je do organiziranog napada na konkurenciju. Nancy je brutalno napadnuta nakon vježbanja u TCF Centeru u Detroitu u Michiganu. Taj se napad danas ubraja u jedan od najvećih svjetskih skandala u povijesti sporta. Dana 6. siječnja 1994. Nancy Kerrigan je nakon treninga dočekao unajmljeni nasilnik, Shane Stant, koji ju je napao u poslijepodnevnim satima. Lupio ju je metalnom palicom po nozi, s namjerom da joj slomi nogu. Palica joj je ozlijedila potkoljenicu, ali nije donijela željeni lom noge. Ispostavilo se da je napad organizirao Tonyjin u tom trenutku bivši suprug Jeff Gillooly koji je zajedno s Shawnom Eckhardtom unajmio nasilnike kako bi doslovno slomili konkurenciju. Pretpostavlja se da je Tonyja bila upoznata s planom i da ga je odobrila jer joj je to bila zadnja šansa za olimpijsku medalju i novac koji bi iz toga proizašao. U napad je bilo upetljano više osoba, a koje su bile motivirane za sudjelovanje ne toliko novcem već i obećanjima da će od toga u budućnosti imati koristi.
Njuškanje policije
Nakon napada Nancy Kerrigan je morala odustati od natjecanja na državnom prvenstvu koje se održavalo te večeri. Harding je osvojila zlato i tako osigurala svoje mjesto u reprezentaciji koja će sudjelovati na Olimpijskim igrama u norveškom Lillehammeru. Ipak, u znak podrške Kerrigan, koja je morala odustati od natjecanja, Klizački odbor je odlučio da joj se da mjesto u reprezentaciji. U međuvremenu je policija stalno “njuškala”. Način i mjesto na kojem je izvršen napad pokazivalo je da nije riječ o slučajnom nasilju. Pokrenuta je istraga FBI-a iz koje je proizašlo da je više osoba bliskih Tonyji Harding imalo prste u tom činu. Shawn Eckhardt se odmah pojavio nakon ovog napada kao Tonyjin tjelohranitelj, i to je bila stvarna plaća za ono što je organizirao.
Rasprava o isključivanju Harding iz reprezentacije
Američko udruženje za umjetničko klizanje (USFSA) raspravljalo je o tome bi li Harding trebala sudjelovati na natjecanju, i na kraju joj je dalo dozvolu jer u tom trenutku nije bilo inkriminirajućih dokaza po nju. Njezin je bivši suprug priznao organizaciju napada, ali je ona porekla svaku umiješanost. Shawn Eckhardt je zajedno sa svojim ocem policiji olakšao istragu jer su obojica brbljala uokolo o onome što se dogodilo. Međutim, opterećena svim ovim događajima Harding na Olimpijskim igrama u Norveškoj nije bila koncentrirana na klizanje i doživjela je psihički slom te je zauzela tek osmo mjesto dok je Kerrigan osvojila srebrnu medalju.
Bivši muž svjedočio protiv Harding
Eckhardt i druga dvojica sudionika u organizaciji i izvršenju napada su brzo priznala svoju krivnju policiji. Oni nisu bili u direktnoj vezi s Harding, ali su pretpostavili da je i ona u sve to umiješana. U zamjenu za ponuđenu kaznu Tonyjin bivši muž je svjedočio protiv nje dok je kasnije nevjerojatnom igrom slučaja nađen papirić s rasporedom treninga Nancy Kerrigan i drugim podacima o isplatama novca sudionicima ovog napada. Ispostavilo se da je podatke o njezinom vježbanju pribilježila Tonyja, a druge podatke njezin tada već bivši muž. Upravo ovi podaci bi išli u prilog tome da je ona sve znala.
Nakon završetka Olimpijskih igara došlo je do suđenja na kojem je Harding dobila zbog muževljeva svjedočenja i spomenutog nalaza, tri godine uvjetne zatvorske kazne te je morala platiti odštetu od 160 000 dolara. Ona je dana 16. ožujka 1994. godine priznala krivnju, ali samo zato kako ne bi bila kažnjeno gonjena jer se pokazalo da je zatajila određene informacije policiji. Nakon toga joj je oduzeta i titula državne prvakinje i zauvijek joj je zabranjeno sudjelovanje u natjecanjima od strane Američkog klizačkog udruženja (USFSA), što je bila i najgora kazna jer više nije mogla živjeti od onoga što je do tada radila. Ostali više ili manje izravni sudionici napada su završili na neko vrijeme u zatvoru.
Druga strana priče
Kako svaka priča ima svoje lice i naličje, ovdje treba ispričati i drugu manje poznatu stranu priče Tonyje Harding, a koja pokazuje u kojim je okolnostima ova klizačica odrasla i uspjela se izdići iz svoje nepoticajne okoline. Harding je imala teško djetinjstvo, u kojem ju je majka fizički i psihički zlostavljala dok ju je njezin polubrat seksualno iskorištavao. Slučaj seksualnog nasilja je 1986. prijavila policiji, ali već nakon nekoliko dana optuženik, Chris Davison, se vratio kući i nastavio ju maltretirati kao i dotada. Zlostavljanje je trajalo do njegove smrti u prometnoj nesreći, koja se dogodila 1988. Unatoč svim teškoćama siromaštva i nasilja Hading je napredovala i dalje u klizačkoj karijeri.
Odlazak od kuće
S petnaest godina upoznala je budućeg supruga Jeffa Gilloolyja koji je bio dvije godine stariji od nje. U njemu je vidjela priliku za bijeg od majke. Nedugo nakon toga je pobjegla od kuće i udala se 1990. Ispostavila se da je pobjegla iz jedne nasilne sredine u drugu jer ju je Jeff tukao. Ova je veza bila turbulentna, pa ju je prekidala i ponovno u nju ulazila. Kada ju je bivši suprug optužio za sudjelovanje u organizaciji napada na klizačicu Kerrigan, USFSA joj je zauvijek “zatvorila vrata” umjetničkog klizanja. Nakon toga nije ni pokušala vratiti svoj nekadašnji imidž već je tonula dublje u nevolje, pa se tako pojavio nezgodan video uradak njezine navodne prve bračne noći sa suprugom, a za koji je dobila 200 000 dolara. Udala se i drugi put, ali je i taj brak bio kratkog vijeka. U međuvremenu se, kako bi zaradila, bavila boksom, ali ne s previše uspjeha. Potom je postala gošća brojnih reality emisija kojima je dolazila do novca. Treći puta se udala 2010. godine, i iz tog braka ima dijete. U međuvremenu je srušila svjetski rekord u brzini vožnje oldtimera, a po njezinoj je životnoj priči snimljen film I’ Tonya.
Unatoč optužbama Harding i dalje tvrdi da je tek poslije napada saznala tko stoji iza njega i da ne razumije motive njezinog bivšega supruga. Tonyja je uvijek odudarala od stereotipa koji se veže uz klizačice dok je Kerrigan bila tipičan primjer onoga što se pod njim podrazumijevalo. U pitanju su djevojke koje su potekle iz vrlo različitih sredina, a koje su nudile drugačije mogućnosti. Unatoč tome Tonyja se izdigla do “visina”, no zbog događanja u kojima je sudjelovala prebrzo je završila svoju iznimno uspješnu klizačku karijeru. Stručnjaci smatraju da je na Olimpijadu došla bez ovog tereta da bi otišla sa zlatnom medaljom i nastavila nakon toga uspješnu karijeru trenera budućih generacija klizačica. Umjesto toga sve je završilo kao neviđen skandal u povijesti sporta.
Piše: Sonja Kirchhoffer
