Kažu da ne valja suditi knjigu po koricama, ali u slučaju 50 Centa vrijedi ona: što vidiš, to dobiješ. Mišićavi reper tijela prekrivenog tetovažama izgleda poput okorjelog kriminalca. Dugi niz godina, upravo to je i bio. Drogu je počeo dilati kao balavac, a zvižduk metaka melodija je koja ga je pratila čitav život. Bezbroj je puta gledao rešetke s krive strane, a u jednoj “sačekuši” izrešetali su ga poput švicarskog sira. “Kad se rodite u paklu, ne postoji stvar koju nećete učiniti da iz njega pobjegnete”, priča jedan od rijetkih umjetnika u ovoj branši čiji “ulični kredibilitet” nikad nije došao pod znak pitanja.
Ulica bez radosti
Pravim imenom Curtis James Jackson III., rođen je 1977. godine, a odrastao je u zloglasnoj njojorškoj četvrti Southside Jamaica. Majka Sabrina imala je nepunih petnaest godina kad ga je donijela na svijet, a za život je zarađivala prodajom droge. Otac, također diler, mališana nikada nije priznao, štoviše, nije ga želio ni upoznati. Kad mu je bilo osam godina, Curtis je izgubio i ono malo sigurnosti u životu: Sabrinino beživotno tijelo susjeda je pronašla na podu njene trošne kuhinje. Premda je u policijskom izviješću stajalo samo da je umrla “pod nerazjašnjenim okolnostima”, svima je bilo jasno da je ubijena jer se zamjerila nekome u narko-miljeu. Pretpostavlja se da je uspavana snažnim sedativima, a potom ugušena plinom.
Dječaka su posvojili pokojničini roditelji. “Došli su po mene u školu i jednostavno mi rekli da se moja mama više neće vratiti kući te da ću odsad živjeti s njima. Mislim da sam u tom trenutku prestao biti dijete”, prisjeća se glazbenik. Baka i djed trudili su se da ga “izvedu na pravi put”, što se pokazalo nemogućom misijom. “Osim nas troje, u tome bijednom kućerku živjela su majčina mnogobrojna braća i sestre. Pola njih se drogiralo, a nitko nije imao posao. Zakleo sam se da osobno nikad neću konzumirat opijate, a toga sam se i držao – u životu nisam zapalio ni cigaretu”, ispričao je.
Drogu, istinabog, nije konzumirao, ali ju je zato počeo prodavati već sa dvanaest godina. “Baka i djed pojma nisu imali čime se bavim. Činjenicu da me nikad nema doma objašnjavali su mojim izvanškolskim aktivnostima”, priča Curtis, u dilerskoj branši poznatiji pod nadimkom Boo Boo. Vrlo brzo je usvojio zakone ulice. “Ako ste arogantni, netko će vam prosvirati lubanju. Mekušci su, pak, predodređeni za ulogu žrtve. Treba ostati hladnokrvan i držati jezik za zubima. Što više pričaš, veća je šansa da kažeš krivu riječ”, objašnjava.
Što zapravo znači njegovo ime?
Unatoč poznavanju pravila igre, opasnosti nije uvijek bilo moguće umaknuti. Prvi put je ustrijeljen kao 15-godišnjak, nakon što ga je skupina mladića presrela na cesti i ukrala mu “robu”. Srećom, radilo se o površinskoj rani, a nakon tog iskustva iz kuće više nije izlazio bez pištolja. Par mjeseci kasnije, prvi put je uhićen: “zaglavio” je zbog ilegalnog posjedovanja oružja. Iza rešetaka je nakon toga završavao vrlo često, ali bi se svaki put, na račun nježnih godina i teške socijalne situacije, izvlačio s uvjetnim kaznama i brzo vraćao dilanju. Malo-pomalo prikupio je dovoljno novca za kupnju “Mercedesa”.
Neće se dugo vozikati ulicama Queensa. Unatoč velikom oprezu, godine 1994. dvaput je uhvaćen na djelu. Prvi put, sa šesnaestogodišnjom prijateljicom Taishom pokušao je prodati kokain policajcu u civilu. U djevojčinim gaćicama pronađena je pozamašna zaliha droge, pa su oboje završili iza rešetaka. Samo nekoliko dana nakon izlaska iz zatvora, ponovno je “pao”: u premetačini njegova unajmljenog stana u Queensu policajci su pronašli veliku količinu heroina i cracka, dobro skrivenog u podstavi čizama. Prijetilo mu je tri do devet godina zatvora, ali je žalbama uspio smanjiti kaznu na samo sedam mjeseci u domu za maloljetne delinkvente. Upravo na tome sumornom mjestu, gdje su premlaćivanja bila dio svakodnevice, bistri mladić uspio je maturirati, i to s vrlo dobrim uspjehom.
Po izlasku na slobodu, odlučio je uzeti nadimak pokojnog gangstera Kelvina Martina, kojem se oduvijek divio. Otada Curtisa više nitko ne zove po imenu, nego ga čitav svijet zna kao – 50 Centa. “To ime mi se svidjelo jer simbolizira promjenu… A bog zna da mi je promjena bila potrebna”, ispričao je. Riječ “change”, naime, na engleskom jeziku znači “sitniš”, poput 50 centa, ali i “promjena”.
Metak u jeziku, ugovor u smeću
Promjena, dakako, nije stigla preko noći. Vratio se uhodanom poslu, ali je uz to počeo intenzivno trenirati boks, a otkako je u domu otkrio kako mu dobro ide slaganje rima, sve više se zanimao za rap. Glazbu je isprva doživljavao kao hobi, da bi, saznavši kako njegova cura Shaniqua Thompson čeka bebu, u toj branši vidio potencijalan izvor prihoda, za promjenu legalan. “Kad je Marquise rođen, moji su se prioriteti promijenili. Shvatio sam da moram učiniti nešto od svoga života, kako bih mogao biti uzor sinu”, iskren je.
U tajne zanata uputio ga je danas pokojni Jam Master Jay, član skupine “Run DMC”. Mentora je oduševio pjesmom znakovitog naslova “How to Rob”, u kojoj sanjari kako pljačka slavne repere. Ubrzo je imao dovoljno materijala za album, ali “Power of Dollar” nikada neće ugledati svjetlo dana. Pirati su ga, naime, počeli kopirati prije nego što se našao u prodaji, pa je diskografska kuća “Columbia Records” procijenila kako je posao riskantan. Njihovu odluku osnažio je događaj koji se zbio u noći 24. travnja 2000. godine… Noći koju pjevač neće zaboraviti dok je živ.
Po povratku iz studija, parkirao je automobil ispred bakine kuće. Nije dospio ni otvoriti vrata, kad ga je zasula kiša metaka. Čak devet projektila završilo je u njegovom tijelu. “Meci su mi prolazili kroz noge, ruke, prsa, obraz… Peklo je kao sam vrag! Kroz glavu mi je prošla samo jedna misao: zar je moguće da ću ovako glupo skončati?”, ispričao je. Počinitelj nikada nije priveden licu pravde, a na ulici se pričalo da je naručitelj ubojstva bio gangster Darryl “Hommo” Baum, koji je s reperomnavodno imao neraščišćene račune otprije. Baum će biti pronađen prostrijeljene glave tri tjedna nakon atentata na 50 Centa.
Kad su u “Columbia Recordsu” doznali za pokušaj atentata, odustali su od namjere da od Curtisa naprave zvijezdu. “Nisam ni stigao do bolnice, a gadovi su raskinuli ugovor sa mnom. Ustrtarili su se, nisu htjeli kriminalca u svojim redovima. Nadali su se da ću crknuti, ali sam se oporavio nakon samo trinaest dana”, prisjeća se. Kao uspomenu na atentat, i danas u jeziku nosi komadić metka!
Sitnica poput metka u jeziku nije stala na put njegovim ambicijama. Tijekom sljedeće dvije godine snimio je desetak underground snimki, koje su se prodavale na crno. Žamor o talentiranom glazbeniku postajao je sve jači, da bi konačno stigao do ušiju slavnog Eminema. “Mali je genij!”, presudio je ovaj i anonimnom mladiću ponudio vrtoglavih milijun dolara za ugovor. Tek tada 50 Cent je rekao “zbogom” dilerskoj karijeri. Debitantski album “Get Rich or Die Tryin” 2003. je potukao sve rekorde prodaje: već u drugom tjednu dosegao je platinastu nakladu. Naredni nosač zvuka, nasilni “Massacre” iz 2005. godine, nadmašio je uspjeh prethodnika. Za njega više nije bilo zaustavljanja! 50 Cent danas se smatra jednim od najuspješnijih umjetnika u povijesti rap glazbe. Prodao je trideset milijuna albuma, osvojio niz prestižnih diskografskih nagrada i dokazao se kao talentiran glumac, a procjenjuje se da je “težak” oko četrdeset milijuna dolara. Premda je kriminalna prošlost daleko iza njega, njena sjena i danas se usjeća u reperovom zričaju. “Ja ne nadmašujem konkurenciju, ja je uništavam”, njegova je čuvena izjava.
Piše: Lucija Kapural
