Jedan od najbogatijih ljudi na planetu biološku je majku upoznao tek kao 48-godišnjak!

Automatizam s kojim danas pomoću nekoliko “klikova” mišem rezerviramo hotelsku sobu ili mjesto u avionu ravan je onome s kojim očekujemo da se pećnica upali ako okrenemo pravi gumb, ili da voda poteče pritiskom na pipu. Postotak onih koji se zapitaju kako to radi je malen, dok je broj onih koji to znaju zanemariv. Ništa se od toga ne bi događalo da Larry Ellison, 77-godišnjak “težak” 108 milijardi dolara, sedamdesetih godina prošlog stoljeća nije shvatio što se sve može napraviti s programiranjem relacijskih baza podataka… Ili da nije, dvadeset godina kasnije, prvi proniknuo u silno bogatstvo koje se krije iza internetskih aplikacija. Osnivač “Oraclea”, tehnološki mag bez fakultetske diplome, trenutačno je deseta najbogatija osoba na našem planetu.

Elisonova životna bajka započela je kao horor-film. Otac mu je poginuo na bojištu tijekom Drugoga svjetskog rata, a majka, siromašna kao crkveni miš, za njega se nije mogla brinuti. Kad je dječaku bilo devet mjeseci, roditeljica ga je odvela svome tetku i teti u Chicago. Dječak će do svoje dvanaeste biti uvjeren kako su mu oni pravi roditelji, a biološku će majku upoznati tek sa 48 godina, nedugo prije njezine smrti. Premda navodno ima IQ genija, Ellison je bio loš učenik – možda zato što se već kao mladić odbijao slijepo povinovati bilo kakvom autoritetu. Sve se promijenilo kad je otkrio računala.

Moćni strojevi, tada još glomazni i vrlo skupi, osvojili su ga na prvi pogled, pa je pobožno hodočastio na sveučilište u Chicagu kako bi programirao u tamošnjem laboratoriju. Slijedeći novootkrivenu strast, upisuje studij informatike. Akademska karijera neće biti dugog vijeka: nakon što mu je, pred kraj druge godine, pomajka preminula od karcinoma, nije imao snage za učenje i polaganje ispita. Odlučio se zaputiti u Kaliforniju, u potragu za poslom.

Silicijska dolina šezdesetih je godina nudila neograničene prilike svima koji su bili željni istraživanja računalnog potencijala, pa Larry nije imao problema u nalaženju zaposlenja. Vjetar u jedra dala mu je prva supruga Adda Quinn – bila je uz njega dok je još bio nitko i ništa, no njegov radoholizam s vremenom je uništio bračnu idilu. Lišen bračnih obaveza, odlučio je iskoristiti sve svoje potencijale. Radeći u maloj kompjuterskoj tvrtki “Ampex”, za CIA-u je počeo razvijati program poznat pod kodnim imenomOracle”, koji je obavještajnoj agenciji olakšavao baratanje golemim bazama podataka. Dobro se upoznao s IBM-ovim strojevima, a sredinom sedamdesetih, nakon što je u stručnom časopisu vidio članak koji je opisivao kako IBM radi na međusobno povezanim bazama podataka, shvatio je potencijal takvog izuma. Odlučio se baciti na razvijanje vlastitog programa.


IBM je od svog projekta odustao, ali Ellison nije. Ne samo što je uspio napraviti program, nego je uz pomoć partnera u svojoj novoosnovanoj tvrtki “Relational Software Inc.” otkrio i kako ga može podesiti da odgovara svakoj vrsti računala. “Oracle” je postao hit, najprije u CIA-i, a potom u američkoj mornarici, a konačno i u poslovnom svijetu. Godine 1982. Ellison je kompaniji promijenio ime u ono najpoznatijeg joj proizvoda, “Oracle”, a četiri godine kasnije tvrtka je bila spremna za izlazak na tržište dionica. Prvi dan na Wall Streetu bio je više nego uspješan: početna vrijednost dionica se utrostručila. Dan kasnije, na tržište je izišao “Microsoft”, tvrtka koja se također bavila bazama podataka, ali čiji su proizvodi bili pristupačniji od “Oracleovih”. Dionice suparnika probile su sve plafone, a bijesni Ellison je zamrzio Billa Gatesa. Osobni animozitet ipak nije zamaglio njegovu sposobnost razlikovanja dobra i zla. Kad ga je Gates zamolio da se pridruži inicijativi četrdeset američkih milijardera koji su se obavezali da će još za života donirati većinu bogatstva u humanitarne svrhe, bez oklijevanja je potpisao.

Koliko je Gatesa prezirao, toliko je Jobsa, drugog rivala iz svijeta računalne elektronike, poštovao. Kad se Jobs trijumfalno vratio za kormilo “Applea”, tvrtke koju je stvorio i iz koje su ga bili izbacili, jedna od prvih stvari koje je učinio bilo je postavljanje Ellisona na mjesto direktora tvrtke. Uspješna suradnja potrajala je pet godina, dok Ellisonu nisu dosadili beskrajni sastanci upravnog odbora.

Hedonist po prirodi, nije sjedio na dolarima već ih je neštedimice trošio kako bi ugodio sebi, ali i bližnjima. Posjeduje nekretnine na svim stranama globusa, “pazario” je havajski otok Lanai, što ga je koštalo 600 milijuna dolara, vlasnik je basnoslovno skupoga voznog parka, no najveća ljubav su mu jahte. Njegova ljubimica “Musashi” po mnogima je najljepše plovilo koje jezdi svjetskim morima. Nazvana je po najpoznatijem samuraju u japanskoj povijesti te izrađena specifično po Ellisonovim željama. Teški kristalni lusteri, skupocjene slike u zlatnim okvirima, namještaj od mahagonija, artefakti dopremljeni sa svih strana svijeta, zidovi presvučeni baršunom te kupaonica s jacuzzijem do kojeg vodi šest mramornih stepenica samo su dio krasota koje se nalaze na ovoj “barčici”.

Ne čudi stoga podatak da je Ellison iznimno popularan među damama. Bračni jaram iskusio je četiri puta. Nakon već spomenute Ade, do oltara je prošetao sa lijepom plavušom Nancy Wheeler Jenkins. Činjenica da je to učinio nakon samo nekoliko mjeseci poznanstva pokazala se pogubnom – Nancy i Larry slagali su se kao pas i mačka, pa je razvod stigao za nepunu godinu dana.

Supruga broj tri, Barbara Boothe, radila je kao recepcionistica u kompaniji “RSI” kad je započela vezu s nadređenim. Plod njihove ljubavi, sin David, zakplakao je devet mjeseci kasnije. Nervozna zbog svog statusa raspuštenice, Barbara je postavila ultimatum ocu svog djeteta: “Ako me ne oženiš do Davidova prvog rođendana, više nećeš vidjeti ni mene ni njega!”. Ellison je pristao, da bi dragu sat vremena prije ceremonije šokirao predbračnim ugovorom na jedanaest sitno otipkanih stranica! U braku, koji je potrajao tri godine, dobili su i kćer Megan.

Desetak godina kasnije, Ellison je na izlasku iz restorana ugledao, a potom zaveo dugonogu ljepoticu Melanie Craft. Popularna autorica ljubića, diplomirana arheologinja i svjetska putnica koja je u mladosti radila kao šankerica, čistačica, kuharica i vozačica safarija, postat će četvrta gospođa Ellison. Sedma godina braka pokazat će se nesretnom – još jedan brakorazvodni dokument za Larryja, još jedne “nepomirljive razlike”.

Jedan od razloga zašto su sve Ellisonove veze propale mogla bi biti njegova megalomanija: riječ je o čovjeku koji se javno uspoređuje s Winstonom Churchillom, a Džingis-kanovu maksimu “Nije dovoljno da ja uspijem, svi drugi moraju propasti” preuzeo je, priznaje, kao osobni moto. S druge strane, iznimno je socijalno osjetljiv, a sume koje donira u dobrotvorne svrhe mogu se opisati kao astronomske.

Piše: Lucija Kapural

Komentari