Kraljica Ivana I. od Kastilje koju su nazivali i Ivana Luda udala se u tinejdžerskim godinama za mladog Filipa I. Lijepog pripadnika dinastije Habsburg. U tom turbulentnom braku koji je sklopljen iz interesa, bilo je puno strasti. Ivana je bila nježna ljepotica plavih očiju, kestenjaste kose i blijede puti dok je upitno je li Filip zaista bio lijep ili samo šarmantan. Njegovi portreti ne idu u prilog ljepoti, a kažu da mu je taj nadimak dao Luj XII., zbog čega se smatra da je bio daleko od klasičnog ljepotana. Osnovni razlog ovog braka je bilo stvaranje savezništva između Španjolske i Habsburgovaca protiv Francuske. Nakon udaje Ivana je provela gotovo cijelo desetljeće trudna između 1498. i 1507., i u tom razdoblju je rodila šestero djece. Uključujući i budućeg cara Svetog Rimskog Carstva, Karla V. Habsburgovca.
Religiozni skepticizam
Ona je bila pametna i obrazovana žena koja je govorila više jezika, uz to je bilo neka vrsta religioznog skeptika, što je graničilo sa znanstvenom fantastikom jer joj je obitelj bila zagrižena po vjerskom pitanju. Roditelji, koji su utemeljili španjolsku inkviziciju, su je prema mišljenju nekih povjesničara dali mučiti u djetinjstvu, kako bi slomili njen vjerski skepticizam ponajprije zabrinuti za njenu dušu, a manje za tijelo. No, to je podatak koji traži još dodatnu provjeru i većina znanstvenika smatra da tome pitanju treba posvetiti dodatnu pozornost. Ivana se na prvi pogled zaljubila u svog supruga, ali Filip nije nakon konzumiranja njihova braka prestao gajiti strasti i prema drugim ženama dok je ona patila zbog njegovih sklonosti. Često su se svađali nakon čega je on nju izbjegavao dok je ona bila iznimno ljuta i to nije skrivala. U ono vrijeme se očekivalo od žena da prihvate postojeće okolnosti i da previše ne talasaju ako im muževi “šaraju sa strane”. Kada se jednom prigodom nakon boravka kod roditelja vratila kući, zatekla je Filipa s drugom ženom, nakon čega je teatralno zatražila škare i potom je ošišala preljubnicu, no kako joj to nije donijelo odgovarajuću zadovoljštinu sve je to eskaliralo time da je muževljevoj ljubavnici zabola škare u lice.
Luda ili ne?
Kažu da je počela pokazivati znakove psihičke bolesti 1504., upravo u vrijeme kada je postala kraljicom Kastilje, a poslije smrti majke Izabele I. Malo je čudno da se znakovi te bolesti nisu pokazali prije toga i to bi moglo upućivati da je njena ludost bila politički motivirana. Tim glasinama doprinjeo je i njen suprug koji se često žalio na svoju “ludu” ženu, kako bi moguće opravdao svoje česte izvanbračne “izlete”, ali i pripremao teren za preuzimanje vlasti jer je na taj način mogao dovesti u pitanje Ivaninu sposobnost vladanja, naravno, u svoju korist. Njeno se stanje, navode povijesni izvori, pogoršalo nakon smrti Filipa I. 1506. godine. Filip je umro kratkom roku u samo nekoliko dana, u dobi od 28 godina. Ona je u tom trenutku bila trudna već 6 mjeseci i nije željela napustiti njegov odar. Kasnije je tijekom putovanja do njegova posljednjeg počivališta u Granadi odlučila da putuju samo noću, kako ne bi pružila zadovoljštinu drugim ženama da se poklone lijesu njezinog muža, koji je sada napokon bio samo njen.
Napuhane priče
Priča se da je držala njegov lijes kraj sebe i da je s pokojnim suprugom pričala, no istinitost tih priča je pod velikim znakom upitnika. U svakom slučaju ono što je točno da je njegov lijes prenesen u crkvu kraj njene palače kako bi joj bio blizu jer ga je navodno nosila na svoja putovanja. No, samo tri godine nakon Filipove smrti ona je zatvorena u samostan Svete Klare u Tordesillasu, gdje ju je smjestio njen sin Karlo V. koji je postao carem Svetog Rimskog Carstva. Karlo je odrastao s očevom obitelji i očito nije puno mario za majku, što nije čudo jer tko zna što su mu pričali o njoj. Ona je u samostanu živjela više desetljeća sve do 1555. kada je umrla u 75-oj godini života. Koliko je istina da je Ivana oboljela zbog Filipove nevjere, je upitno jer se uoči njegove smrti suočila s gubitkom više članova svoje obitelji. Ono što je sigurno da je imala problema, a tko ih ne bi imao u njenoj situaciji protiv nje su bili otac, muž i kasnije sin, a sve to zbog političke moći, što je sigurno utjecalo na njeno stanje i dovelo je do točke pucanja. U Ivaninoj je obitelji zabilježeno više slučajeva mentalnih oboljenja, no ta su oboljenja u rodoslovlju njenih predaka bila ograničena na utjecajne žene, pa se tu mora postaviti pitanje koliko se može vjerovati onima koji su pisali te retke jer su to uglavnom muškarci koji radili u službi nekoga, pa je njihova objektivnost upitna, i dosta se toga ovdje svodi na onu staru “rekla kazala”.
Piše: Sonja Kirchhoffer
