Svi znamo da je između Thomasa Edisona i Nikole Tesle postojalo suparništvo. Zapravo je Edison bio taj kojega je izjedao osjećaj rivalstva prema Tesli. Ova su se dvojica znanstvenika uvelike razlikovala u stavovima pa je tako Tesla bio altruist kojega nije previše zanimao novac, dok je Edison po tom pitanju bio sušta suprotnost. Nadalje Edison je volio eksperimentirati bez veće pripreme dok je Tesla puno vremena posvećivao razradi svojih teorija prije nego bi krenuo s eksperimentiranjem. Uz to Tesla je spadao u kategoriju ljudi s opsesivno kompulzivnim poremećajem, pa je tako bio iznimno uredan u svakom pogledu dok je Edison blago rečeno po tom pitanju bio kaotičan. No uz razlike ova su dvojica znanstvenika dijelila i zajedničke osobine poput iznimne inteligencije, ali i ekscentričnosti, kao i opsesivnosti.
Zvukovi koji su istinski prestrašili Teslu
Kada je započelo korištenje električne energije pojavila se ideja da bi se ona mogla iskoristi za komunikaciju s duhovima. Potraga za uređajem koji će omogućiti razgovore s mrtvima zbila se u 20-im godinama prošlog stoljeća, kada je spiritizam bio jako popularan. Godine 1901. Tesla je radio pokuse s radijem i elektromagnetskim valovima, a pri tome je zamijetio zvukove koji su ga istinski prestrašili. U svom je dnevniku tada zabilježio:
Moja prva zapažanja su me stvarno prestravila jer je u njima bilo prisutno nešto misteriozno, da ne kažem natprirodno, a ja sam noću bio sam u svom laboratoriju.
Godine 1918. tijekom novog eksperimenta s kristalnim radijskim prijemnikom opet je čuo čudne zvukove čiji izvor nije mogao detektirati. Tesla je znao da svako ljudsko biće stvara elektricitet, a sve što stvara elektricitet stvara i elektromagnetsko polje, što je značilo da se ono može detektirati uz odgovarajuću opremu. On je prihvatio Einsteinovu teoriju prema kojoj se energija ne može niti stvoriti niti uništiti, a što ga je dovelo do zaključka da ako je ljudska duša nešto poput elektromagnetske energije onda ona ne može jednostavno nestati sa smrću i može se detektirati jer je negdje uokolo nas. Tesla je tako vjerovao da mora samo naći pravu radijsku frekvenciju za komunikaciju s mrtvima.
Zašto se agnostik Edison u sve to upustio?
Kada je Tesla objavio da radi na spiritističkom radiju svi su mediji prenijeli tu vijest. Edison je za razliku od Tesle bio agnostik i kritičar paranormalnog, no svejedno je odlučio odmah započeti rad na sličnom uređaju. Edison je kao i Tesla također vjerovao u energiju koja ne može nestati. Smatrao je da ona može utjecati na okolinu neovisno o njezinoj udaljenosti, u skladu s teorijom kvantne isprepletenosti. Uređaj na kojem je radio nalikovao je na projektor te je uz pomoć njega napravio eksperiment. Projektor bi emitirao tanak sloj svjetlosti na fotoelektričnu ćeliju, i ako bi se neko biće pojavilo ono bi bilo registrirano. Zahvaljujući mjeraču spojenom na fotoćeliju moguće je bilo registrirati i broj prisutnih duša. U svrhu provedbe eksperimenta je organizirao prijem. Na njemu se pak nisu pojavili duhovi. Kada je razočarani Edison goste otpravio kući nastavio je s radom na uređaju. Međutim umro je 1931., a da nije riješio taj problem. Deset godina kasnije se navodno njegova duša javila njegovim kolegama tijekom jedne od spiritističkih seansi. Oni su tu “dobili od njega upute” za izradu novog boljeg uređaja, ali se i on pokazao jednako neučinkovitim, kao i onaj koji je Edison napravio za života.
Što misle lovci na duhove o zvukovima koje je snimio Tesla?
Za razliku od Edisona Teslin je uređaj radio i bilježio nevjerojatne zvukove. Način izrade ovog radija Tesla je učinio dostupnim za zainteresirane. Lovci na duhove kažu da zvuk koji se čuo s Teslinog uređaja potječe od duhova. U osnovi Teslina tehnologija za komunikaciju s umrlima se i danas koristi od strane lovaca na duhove. Zvukovi koje lovci na duhove snimaju se obično mogu čuti tek nakon što se snime i potom reproduciraju. Snimljeni glasovi nekada govore sami sa sobom, a nekad navodno odgovaraju na pitanja. No znanstvenici navode da je riječ o o zvukovima koje proizvode atmosferski poremećaji, kućna elektronika i drugi izvori te, kažu, da oni u svojoj kakofoniji mogu nalikovati na čavrljanje, iako to nisu.
Tesla se na izum ovog radija odlučio u atmosferi španjolske gripe koja je odnijela daleko više života od pandemije kojoj svjedočimo već nekoliko godina. Ljudi su bili okruženi smrću pa su željeli pod svaku cijenu uspostaviti kontakt s dušama koje su nas napustile. Tako je i Tesla vjerojatno pod dojmom silnih gubitaka odlučio krenuti u tom smjeru, dok ga je Edison slijedio iz dobro poznatih natjecateljskih razloga.
Piše: Sonja Kirchhoffer
