Je li njemačko-rimski car doista proveo okrutan eksperiment na bebama?

Koji je rimski car od podanika zahtijevao da mu ljube srednji prst? Je li Kleopatra uistinu bila ljepotica kakvom je prikazuju filmovi? Koji je vladar proveo okrutan eksperiment na bebama i s kojim ciljem? Uživajte u zanimljivim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!

Pomozi sirotu na svoju sramotu

Godine 1764. ruska carica Katarina II. Velika (1729. – 1796.), nadahnuta prosvjetiteljskim idejama i pogonjena reformatorskim žarom, otvorila je sirotište u Moskvi. Cilj “Semiramide Sjevera” bio je plemenit: pružiti utočište napuštenim mališanima te od njih učiniti korisne građane. Realizacija je, međutim, bila sve samo ne uspješna. Za njene vladavine, u sirotište je primljeno 40.000 djece, a osamdeset sedam posto njih ondje je umrlo od različitih zaraznih bolesti!

Femme fatale s orlovskim nosom


Egipatska kraljica Kleopatra VII. (69. prije Krista – 30. prije Krista) u filmovima je redovito prikazivana kao ljepotica, femme fatale koja je zavrtjela glavama velikanima poput Gaja Julija Cezara i Marka Antonija. No, je li tome doista bilo tako? Činjenica je da zapravo ne znamo kako je izgledala, budući da se antički opisi ove žene silno razlikuju. Plutarh je, primjerice, ustvrdio kako je bila neugledne vanjštine, te da je njena zavodljivost ležala u duhovitosti, šarmu i mudrosti. Ciceron je čak naziva fizički odbojnom, spominjući njene grube crte lica i orlovski nos. Horacije i Propercije su pak mnoge odlomke posvetili njenoj “nenadmašnoj ljepoti”, premda im je kao vladarica bila omražena. Na rijetkim novčićima iz njena vremena prikazana je sa širokim vratom, isturenom bradom i dugačkim nosom, no moguće je da je namjerno predočena muškobanjasto kako bi se naglasila njena snaga.

Prst donosi progon

Pokazivanje srednjeg prsta bilo je pogrdna gesta još u antičkom Rimu, o čemu smo već pisali. Prema nekim izvorima, car Oktavijan (63. prije Krista – 14.) iz Rima je prognao glumca koji je odveć bučnim gledateljima pokazao ovaj nepristojni znak. Omraženi car Kaligula (12. – 41.), koji je pretendirao da ga se štuje kao boga, podanicima je pak, umjesto ruke, na poljubac pružao upravo srednji prst. Na taj način im je vrlo jasno davao do znanja da su, u usporedbi s njim, beznačajniji od mrava.

Kad carevi eksperimentiraju

Njemački kralj i rimsko-njemački car Fridrik II. (1194. – 1250.) poprilično je kontroverzna povijesna ličnost. Od svoje talijanske državice stvorio je modernu državu, pretvorivši feudalnu upravu u činovničku, a ustav Sicilije koji je dao bio je na snazi do prošloga stoljeća. Suvremenici su ga nazivali “zapanjiteljem svijeta” (stupor mundi), a nema sumnje u to da je bio iznimno mudar i obrazovan čovjek. Bio je zaštitnik umjetnosti, zanimao se za filozofiju, prirodne znanosti i liriku, napisao je knjigu o lovu pomoću sokola, a navodno je govorio čak devet stranih jezika. Za crkvu je, međutim, bio neprijatelj. Premda ga je u mladosti odgajao papa Inocent III., bio je u izrazito lošim odnosima s njegovim nasljednicima. Često je ratovao s Papinskom državom te je dvaput bio ekskomuniciran, a papa Grgur IX. čak ga je nazvao Antikristom. Salimbene di Adam (1221. – 1290.), franjevac čije se “Kronike” smatraju važnim izvorom za poznavanje povijesti trinaestog stoljeća, vrlo je negativno pisao o ovom vladaru. Ako je vjerovati opatu, Fridrik II. je izveo okrutan znanstveni eksperiment, u kojem su mu “pokusni kunići” bile bebe. U želji da otkrije kojim bi jezikom ljudi prirodno govorili da im ga ne nameće društvo, navodno je pedesetero novorođenčadi povjerio na brigu dadilja, koje su ih morale hraniti i kupati ali im je bilo strogo zabranjeno da s njima komuniciraju. Kralj, kako navodi Salimbene di Adam, nije ušao u trag “iskonskome ljudskom jeziku” – lišene ljudskog kontakta i topline, sve bebe su umrle prije nego što su počele artikulirati glasove!

Piše: Lucija Kapural

Komentari