Izvanzemaljci okupiraju maštu Zemljana već dugo i bez obzira na tu duljinu, mišljenja o njihovom postajanju se nisu usuglasila već su dapače kontrarna, pa tako jedni tvrde da je njihovo postojanje sasvim logično i da je previše antropocentrično vjerovati da smo sami u nepreglednom svemiru, dok drugi počinju s onim poznatim pitanjem „Pa gdje su svi“ ako ih ima, i tvrde da odsustvo njihova prisustva nameće samo jedan zaključak, a to je onaj da ih nema. No vijest koja nam je ovih dana stigla iz Kine pokazuje da smo možda na pragu otkrića izvanzemaljske civilizacije. O čemu je točno riječ, pročitajte u članku koji slijedi.
Da li izvanzemaljci razmišljaju kao mi!
Najveći radio teleskop na svijetu nazvan Sky Eye, smješten u jugozapadnoj kineskoj provinciji Guizhou, primio je signale koji se možda mogu dovesti u vezu s nekom izvanzemaljskom civilizacijom. Ovaj teleskop skenira duboki svemir u potrazi za radio signalima. Tijekom rada ovog ogromnog sferičnog teleskopa od 2019. do danas uočena su tri uskopojasna radio signala. Vjerojatno se pitate zašto se baš prate uskopojasni radio valovi? Ako ste primjerice izvanzemaljac i želite uspostaviti komunikaciju s drugim civilizacijama izvan svog planeta vrlo je vjerojatno, s ljudske točke gledišta, da biste posegnuli za radio signalima. Ponajprije zato što putuju brzinom svjetlosti i zahvaljujući tome imaju velik doseg. Ujedno ovi se uskopojasni signali razlikuju od drugih takvih signala iz vaše okoline. No, pravo je pitanje kako oni razmišljaju, pod pretpostavkom da ih ima?
Wow signal, što je to?
Od pretpostavke da treba pratiti uskopojasne radio signale krenuli su i znanstvenici na projektu koji nosi naziv SETI, a koji je u pogonu od početka 60-ih godina prošlog stoljeća. U ljeto 1977. američki teleskop nazvan Big Ear uočio je jak i prilično dugotrajan elektromagnetski signal. Znanstvenik koji je te noći dežurao uz teleskop Jerry Ehman, zabilježio je mjesto izboja crvenom olovkom dodavši rječicu WOW. Upravo je ova zabilješka imenovala ovaj konkretan signal Ovaj signal do danas nije objašnjen i smatra se najizglednijim kandidatom izvanzemaljskog radio prijenosa. Ipak, treba dodati da smo mi oni, odnosno da nismo Zemljani možda bismo razmišljali na potpuno drugačiji način, što znači da bi oni možda prije odabrali slanje širokopojasnih valova, koji su kratki i isprekidani. Upravo zbog toga se danas u sklopu programa Astropulse prate i širokopojasni valovi jer je komunikacija moguća i na taj način.
Opet greška (?!)
Tong-Jie Zhang, vodeći znanstvenik u Kineskoj grupi za istraživanje izvanzemaljskih civilizacija na Pekinškom sveučilištu, upozorava da ne trebamo brzo donositi zaključke i da se ovi signali trebaju istražiti kako ne bi neku radio smetnju proglasili pokazateljem postojanja izvanzemaljske civilizacije. Kineski znanstvenici su oprezni jer je još 2019. “zaprimljen signal” iz zviježđa poznatog kao Proksima Centauri, najbližeg zvjezdanog sustava našem Suncu, udaljen 4,2 svjetlosne godine od nas, bio lažan odnosno pokazalo se da nije imao veze s izvanzemaljcima već samo s neispravnom ljudskom tehnologijom. Zanimljivo je da je otkriće ovog ogromnog teleskopa objavljeno u časopisu Science and Technology Daily, a da je potom izbrisano, što, morate priznati, otvara puno razloga za sumnju da je riječ opet o grešci. Nekada se dobiva dojam da nešto tražimo, a da zapravo ne znamo što tražimo, pa nakon zaprimljenog signala ne znamo što bi s njim, niti ga znamo detektirati.
Fermijev paradoks ili nema nikoga tamo!
Uz one koji su sigurni da izvanzemaljaca nema vezan je Fermijev paradoks prema kojem unatoč logičkih pretpostavki o njihovom postojanju, odsutnost bilo kakvog čvrstog dokaza da su oni tu jednostavno pokazuje da smo sami samcati u čitavom svemiru.
Teleskop Sky Eye je vrlo osjetljiv na niske radijske frekvencije zbog čega se smatra da ako doista tamo negdje u dubinama svemira postoji drugi život da će ga on prvi zapaziti. I dok golemi teleskopi “zure” u nebo i rade svoj posao, nama bi bilo pametnije da pogled sa zvijezda usmjerimo malo više na ono što nam je pod nosom jer previše gledamo u prazno odnosno nije da imamo neke spektakularne rezultate od tog gledanja, a sredstva koja se izdvajaju za svemirske programe su enormna.
Piše: Sonja Kirchhoffer
