Je li Fanny Kaplan doista pucala na Lenjina?

Fotografija: Amazon

Atentat na jednog od najpoznatijih ruskih političara Vladimira Iljiča Lenjina počinila je, navodno,  dvadesetosmogodišnja revolucionarka Fanny Kaplan (Fejga Rojtblat). Dosadašnja povijesna tumačenja su ovaj atentat uzimala “zdravo za gotovo” te su kao razloge njegova izvršenja navodila nezadovoljstva time što je nakon pobjede revolucije došlo do uvođenja boljševičke diktature. Lenjin je do nedavno bio idealiziran i sve ono što se u Sovjetskom Savezu loše događalo nakon njegove smrti pripisivalo se Staljinovom diktatorskom režimu, no je li tome bilo doista tako? Istraživanja povjesničara Dmitrija Volkogonova omogućila su još jedno propitivanje Lenjinova života i rada. To je istraživanje dalo “malo” drugačiji uvid u razloge zbog kojih je navodno jedna revolucionarka odlučila izvršiti atentat na Lenjina. Lenjinov je primaran cilj bio srušiti carsku vlast i izgraditi novo radničko društvo, gazeći pri tome sve one koji su imali drugačije mišljenje. Neprijatelji više nisu bili samo klasni već svi oni koji se nisu slagali s nasilnim metodama boljševika, a nad kojima su počinjeni mnogobrojni zločini kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi. Na kraju se dogodilo to da se, kako je to zamijetio Jaroslav Pecnik, revolucija okomila ne samo na prave njene neprijatelje već je počela proždirati vlastitu djecu.

V. I. Lenjin

Kobni 30. kolovoza 1918. godine

Još uvijek nije najjasnije što se to točno dogodilo 30. kolovoza 1918. godine. Postoje različite verzije ovog zbivanja. Bio je to petak koji je, kažu, u Moskvi bio rezerviran za druženje sovjetskih dužnosnika s običnim pukom. Te je večeri Lenjin održao govor u tvornici granata Mikhelson u Moskvi, a nakon toga je izašao u dvorište. Lenjinov vozač Stjepan Gil je već upalio auto, kada je navodno Lenjin zaustavljen od strane znatiželjnika. Bilo je otprilike  između 8 i 9 sati navečer, što znači da vidljivost nije bila najbolja jer je ljeto već bilo na izmaku. Nekadašnja anarhistica Fanny Kaplan  se nalazila na lokaciji na kojoj je bio Lenjin. Ona je u tom trenutku imala problema sa sluhom i  bila je slabovidna, i njeno je cjelokupno zdravstveno stanje bilo narušeno tijekom služenja duge robije na kojoj je bila od  1906. do 1917. Na robiji je završila zbog pripremanja terorističkih akcija, ali je nenadano pod utjecajem bliskih zatvorenica prigrlila socijalistički revolucionizam. Fanny  se protivila brojnim stvarima, a ponajviše boljševičkom ukidanju Ustavotvorne skupštine, pa kada se to dogodilo bila je to za nju “kap koja je prelila čašu”. Prema izjavama svjedoka na mjestu atentata čula su se tri pucnja, a Lenjin se našao na tlu. Žena za koju se do nedavno smatralo da je 100 postotna počiniteljica atentata se, kažu, skrivala iza drveta s malom torbom i zelenim kišobranom. Teško je za povjerovati da bi netko tko je upravo počinio atentat ostao u blizini, osim ako je mentalno potkapacitiran ili teško pokretan. Fanny je odmah privedena i navodno je priznala pokušaj ubojstva ruskog vođe. U pisanim izvorima spominju se fotografije na kojima je, kažu, snimljena i Fanny, kako neposredno prije atentata stoji s rukama u džepovima ili pak na nekim kadrovima s rukama položenim na grudima, a u blizini Lenjina. Takav položaj baš i nije uobičajen za nekoga tko se sprema počiniti ubojstvo, osim ako je u pitanju serijski ubojica ili istrenirani agent. No, kod agenta bi se očekivao veći trag razuma pa bi on onda sigurno vodio računa da ne bude “ulovljen” na snimkama.  Navodno je Fanny  na Lenjina ispalila tri metka, od kojih su dva pogodila cilj. Evo što je Vladimir Dmitrijevič Bonč-Brujevič, povjesničar i visoko pozicionirani političar onoga vremena, a koji je u trenutku atentata bio predsjednik  Savjeta narodnih komesara Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike,  u svojoj je knjizi “Pokušaj atentata na V. I. Lenjina” pribilježio:

Vladimir Iljič je ležao na desnom boku … i tiho stenjao…Lice mu je bilo blijedo…Poderana košulja otkrivala je prsa i lijevu ruku, na kojoj su se vidjele dvije rane. Bio je napola odjeven, bez jakne, u čizmama.

Zanimljivo je da je Vladimir naveo da je imao dvije rane na ruci jer prema medicinskom izvješću to nije točno. Jedan je metak ušao, sudeći prema medicinskim bilješkama, u tijelo na području lopatice te je tako prodro u prsnu šupljinu, a potom  se zaglavio na području vrata iznad kućne kosti dok je drugi pogodio rame. Ovaj bi izvještaj nužno trebao forenzičnu provjeru jer bi to značilo da je jedna metak imao čudnu putanju koja bi upućivala na specifičan položaj  atentatora. Lenjina je nakon ranjavanja vozač odvezao natrag u Kremlj jer je procijenio da je Lenjin tamo najsigurniji. Prema vozačevom kazivanju nakon što se popeo na kat do svojih prostorija Lenjin se  jednostavno srušio od bolova.


Malo benzina i vatrice

Fanny Kaplan je vrlo brzo uhićena, vjerojatno i prebrzo. Nakon uhićenja na ispitivanju  je rekla iduće: :

Danas sam pucala na Lenjina. Učinila sam to na svoju ruku. Neću reći od koga sam nabavila pištolj. Davno sam odlučila ubiti Lenjina. Smatram ga izdajnikom revolucije.  

Njezine riječi kad se čitaju ovako zabilježene, daju dojama loše napisanog teksta koji je naučen napamet. Vrlo brzo nakon ovog priznanja ona je likvidirana u noći s 3. na 4.  rujan 1918. godine. Navodno je odvedena u neku garažu i pogubljena metkom u potiljak. Potom joj je tijelo umotano i bačeno u željeznu bačvu,  gdje je obilato zaliveno benzinom i zapaljeno, čime je “revolucionarna pravda ostvarena”. Naredbu o njenom mučkom ubojstvu bez ikakvog suđenja izdao je predsjednik Sveruskog središnjeg izvršnog odbora Jakov Mihajlovič Sverdlov, koji je samo šest tjedan prije toga naredio pogubljenje cara i njegove obitelji. Kako su se tijekom vremena pojavile priče da je Kaplan živa i da je viđena u raznim sovjetskim zatvorima u 40-im godina 20. stoljeća, tim je pričama stao na kraju njen ubojica Pavel Dimitrijević Malkov, bivši zapovjednik Kremlja, a koji je 1958. javno preuzeo odgovornost za njenu likvidaciju. Upravo je ovaj atentat neovisno tko ga je izveo “otvorio širom vrata” tzv. crvenom teroru koji je službeno započeo 5. rujna 1918. Ono što se mora priznati boljševicima da su bili brzi i nisu odugovlačili ni malo.

Je li Fanny stvarno upucala Lenjina?

Odgovor na ovo pitanje nije u potpunosti siguran. Danas se smatra da Fanny možda i nije ni pucala u Lenjina. Kao prvo Fanny je bila slabovidna žena koja zasigurno ako je namjeravala ubiti Lenjina ne bi ga odlučila upucati u mraku, i vjerojatno bi se prije odlučila za danje svijetlo, kako bi bila sigurna gdje uopće gađa. Osim toga nije imala iskustva u rukovanju oružjem, barem ne pištoljem. Unatoč velikoj gužvi koja se stvorila oko Lenjinova automobila te ljetne večeri 30. kolovoza 1918., niti jedan od 18 prisutnih svjedoka nije vidio Kaplan kako puca iz revolvera. Isto tako četiri godine kasnije kada je metak izvađen iz njegova vrata, ustanovljeno je da nije ispaljen iz revolvera Browning za koji se tvrdi da je upotrijebljen u atentatu. Ono što je sigurno da je Fanny bila razočarana politikom boljševika koji su prema njenom mišljenju izdali socijalizam. Ona je poznavala Lenjinova brata liječnika Dmitrija  kojega je upoznala za vrijeme boravka u bolnici gdje se liječila zbog svojih problema s vidom 1917., a pričalo se da su bili i ljubavnici.  Moguće da je poznanstvo s Dmitrijem imalo utjecaja na njeno sudjelovanje u cijeloj priči, no taj dio se događaja temelji na pretpostavkama. Takav razvoj situacije ukazuje da je vrlo moguće da je atentat počinio neto u blizini Lenjina, netko tko je dovoljno visoko kotirao da pokrene akt crvenog terora jer je u glavama velikog broja ekstremnih revolucionara teror bio temelj revolucije. Početak crvenog terora rezultirao je pritiskom na seljaštvo, ali i na sve ostale društvene strukture i pojedince koji bi se oduprli nasilju revolucije. Lenjin je otvaranjem te stranice građanskog rata u Sovjetskom Savezu dao iduću naredbu:

Pucajte i ubijajte, nikoga ne pitajte, ne raspravljajte…jer se samo tako može obraniti vlast sovjeta.

Fanny Kaplan

Nova povijesna istraživanja idu u prilog insceniranom atentatu na Lenjina, kako bi se moglo naći opravdanje za uvođenje vladavine terora protiv svih oponenata revolucije, ali i onih koji su je u početku podržavali, s tim da su tijekom vremena promijenili mišljenje. Ono što dodatno baca sumnju na čitavu priču je i to što nedostaje dio službenog dosjea o atentatu i to čak na  čitavih pet stranica, koji se odnose na najvžniji dio o samom izvršenju atenatata.  Osim toga kalibar metka koji je izvađen iz Lenjina 1918. nije odgovarao kalibru koji je izvađen iz njegova vrata 1922. Upravo bi to ukazivalo da su mogla biti ovdje upletena u igru dva atentatora pri čemu je ukoliko je zaista Fanny i pucala Lenjina, upucala ga je sasvim benigno u rame. Pucanj u rame bi se mogao pripisati njezinoj slabovidnosti koja joj je onemogućila, ako je doista i pucala, da točnije gađa.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari