Na listi najznačajnijih američkih predsjednika nipošto nećete naći ime Warrena Gamaliela Hardinga (1865. – 1923.). Ovaj visoki, vječno smrknuti muškarac ledenoplavih očiju često se vodio linijom manjeg otpora, kako u politici tako i u privatnom životu, a njegov predsjednički mandat najlakše bi bilo opisati riječima “ne talasaj”. Vodio je izolacionističku politiku prema Europi, protivio se američkom sudjelovanju u Društvu naroda, a u unutarnjoj politici njegovu je vladavinu obilježila korupcija i nesposobnost državnih struktura. U samo 882 dana, koliko je proveo u Ovalnom uredu, uspio je nanizati toliko skandala da ga i danas pamte u prvom redu po njima. Evo nekoliko zanimljivosti o dvadeset devetom, po nekima najgorem američkom predsjedniku!
1. Najstarije od osmero djece učitelja i primalje, odrastao je u Blooming Groveu, ruralnoj “pripi*dini” u Ohiju. Kad je “Winnie”, kako su mu tepali, zašao u tinejdžerske godine, obitelj seli u grad Caledoniju, gdje Harding senior kupuje lokalni tjednik “The Argus”. Već kao srednjoškolac, Warren je objavljivao članke u očevim novinama, da bi kasnije, nakon diplome, kupio slabo prodavan dnevni list “Marion Daily Star.” Uređivačku politiku je izmijenio u korist Republikanske stranke, čime stječe znatno veće čitateljstvo, ali i neprijateljstvo lokalnih demokratskih političara.
2. Godine 1891. jednom od tih moćnih oponenata, Amosu Kingu, doživotno se zamjerio oženivši njegovu mezimicu Florence. Momak je, pokazat će se, pametno birao: mlada žena nije bila samo vrijedna domaćica, već i sposobna mentorica. Upravo na njen nagovor, Harding je 1899. započeo političku karijeru, kandidiravši se za Državni senat Ohia.
3. Od 1898. do 1904. obnašao je dužnost senatora države Ohio, da bi 1914. bio izabran u federalni Senat. Njegov mandat obilježila je pasivnost. Primjerice, često je znao biti odsutan za vrijeme izglasavanja ključnih zakona i odluka, poput amandmana koji je ženama garantirao pravo glasa.
4. Erotske indiskrecije umalo su ga koštale karijere i prije nego što je zasjeo u predsjedničku fotelju. Harding je, naime, bračnoj družici godinama nabijao rogove s atraktivnom Carrie Fulton Phillips. Da stvar bude gora, radilo se o supruzi jednog od Hardingovih najbližih prijatelja, poduzetnika Jamesa Phillipsa. Burne 1917. godine, trebalo je donijeti odluku o objavi rata Njemačkoj, odnosno ulasku Sjedinjenih Američkih Država u Prvi svjetski rat. Carrie, senatorova mračna tajna, tome se oštro protivila. Kako bi natjerala ljubavnika da glasa protiv ulaska u vojni sukob, zaprijetila mu je objavljivanjem kompromitirajućih pisama, prepunih lascivnih redaka. Harding je ipak glasao za rat, a ucjeni se nije odupro iz moralnih razloga – njegovi ljudi navodno su izdašno platili Carrienu šutnju. Lovu je, šuška se, dobila i drugi put, kad se njena gora polovica kandidirala za predsjednika – republikanski nacionalni odbor platio joj je luksuzno krstarenje po Aziji.
5. Upravo zahvaljujući svojoj nesklonosti donošenju odlučnih poteza, Harding se na republikanskoj konvenciji 1920. nametnuo kao idealan predsjednički kandidat. Demokratski kandidat, guverner Ohia James M. Cox, nije predstavljao naročit problem. Demokrati su, naime, u izbore ušli podijeljeni između Wilsonovih pristaša, koji su inzistirali na ratifikaciji Versajskoga mirovnog ugovora i ulasku Sjedinjenih Američkih Država u Ligu naroda, te onih koji su zagovarali politiku izolacionizma. Za razliku od njih, republikanci su bili ujedinjeni u otporu Ligi naroda, koju su držali prijetnjom nacionalnom suverenitetu. Hardingu je u prilog išlo i korištenje holivudskih zvijezda za privlačenje birača. Očajni, demokrati su mu pokušali oduzeti rasistički raspoložen dio biračkog tijela, plasiravši lažnu glasinu da u obiteljskoj lozi broji nekoliko crnaca, no to im nije pošlo za rukom. Umorni od rata i petljanja vlasti u svakodnevni život, birači su mu 1921. dali čak šezdeset posto glasova.
6. Do 1923. godine, kad je smrt prekinula njegov predsjednički mandat, Harding je ostao dosljedan svome karakteru. Potpisivanjem mirovnih sporazuma s Njemačkom, Austrijom i Mađarskom, Sjedinjene Države su formalno okončale Prvi svjetski rat, a sklapanjem Washingtonskoga pomorskog sporazuma 1922. uvedena su ograničenja ratne mornarice u nastojanju da se spriječi izbijanje mogućeg rata s Japanom na Pacifiku. U politiku se trudio petljati što je manje moguće. Umjesto na važnim sastancima, vrijeme je provodio igrajući poker s prijateljima i odlazeći na raskošne bankete.
7. Neki članovi Hardingova kabineta iskorsitili su šefovu sveopću nezainteresiranost, što je razultiralo nizom korupcijskih skandala. Jedna od najvećih mrlja te administracije bila je afera Teapot Dome. Radilo se o sljedećem: član kabineta Albert Bacon Fall iznajmio je rezerve nafte u Teapot Domeu i dvije druge lokacije privatnim kompanijama po niskim cijenama, bez objavljivanja ponude na javnom nadmetanju. Valja spomenuti i aferu u Birou za veteranske poslove, institiciji federalne uprave na čijem je čelu bio predsjednikov bliski prijatelj Charles Forbes. Ovaj se pokazao kao katastrofalan direktor – potrebe veterana sustavno je zanemarivao, a na važne položaje je postavljao znance i rodbinu. Harding je, kaže legenda, bio toliko bijesan zbog ovog skandala da je Forbesa, nakon žestoke svađe, zgrabio za vrat i počeo ga daviti!
8. Najveća mrlja u Hardingovom životu ipak je afera sa stanovitom Nan Britton. Započela je dok je on bio senator a ona njegova tajnica, a nastavila se i kroz godine njegova predsjedništva. Četiri godine nakon Hardingove smrti, Britton, koja se našla u nezavidnoj financijskojh situaciji, objavila je knjigu “Predsjednikova kći”. Naslov u potpunosti otkriva sadržaj: Britton je tvrdila da je otac njene kćeri Elizabeth Ann upravo pokojni američki predsjednik. Sirota žena doživjela je brojna šikaniranja, prijetnje pa i fizičke nasrtaje zbog ovog štiva. Najviše ju je, priznala je jednom, pogađala činjenica da ju je čitav svijet smatrao lažljivicom. Godine 2015., gotovo četvrt stoljeća nakon njene smrti, DNK analiza pokazala je da je Nan Britton govorila istinu.
9. Dana 2. kolovoza 1923. godine, Harding iznenada umire u sobi hotela “Palace” u San Franciscu, tijekom turneje po zapadu SAD-a. Premda se kao službeni uzrok predsjednikove smrti navodi moždani udar, mnogi vjeruju kako je goru polovicu zapravo otrovala supruga, za kaznu zbog brojnih nevjera! Glasine je po svoj prilici pokrenulo Florenceino rezolutno odbijanje davanja pristanka za obdukciju pokojnikova tijela.
10. U Bijeloj kući ga je naslijedio Calvin Coolidge, koji je dotad vršio funkciju potpredsjednika SAD-a. Budući da je smrt njegova prethodnika bila neočekivana, prisegu je dao na mjestu gdje se u tom trenutku nalazio, u seoskoj kući svoje obitelji u Vermontu. Kako ta kuća nije imala telefon, a ni električnu, Coolidge je tek od glasnika saznao da je Harding preminuo. Potresen viješću, obukao se i pomolio, a zatim je izišao pred novinare koji su se okupili pred dvorištem. Kako bi se osigurao kontinuitet predsjedničke vlasti, predloženo je da Coolidge odmah položi prisegu. To je i učinio, pod svjetlom kerozinske lampe i pred ocem Johnom Calvinom Coolidgeom Starijim – javnim bilježnikom!
Piše: Lucija Kapural
