Je li afrički kameni prsten doista Adamov kalendar ?

Kada se pojavi neki novi nalaz onda ga znanstvenici najčešće, kada ne mogu odgonetnuti čemu je služio, povežu s obrednim ili vjerskim svrhama s čim teško da mogu pogriješiti, dok ljudi izvan struke često sve ono što ne mogu objasniti povezuju s izvanzemaljcima. U pisanju ovog članka zanimalo nas je, ima li koja od postojećih teorija o tzv. Adamovom kamenu svoju prihvatljivu argumentaciju.

Izvanzemaljci Annunakiji

Afrički kameni prsten se danas često naziva i Adamovim kalendarom. Pozornost svjetske javnosti na tu strukturu usmjeren je 2003. godine, kada je pilot Johan Heine leteći iznad regije Mpumalanga u Južnoj Africi izgubio kontrolu nad avionom te je bio prisiljen sletjeti na padinu tamošnje planine. Kada je izašao iz zrakoplova uočio je tri dominantna kamena kako vire iz zemlje. Nakon toga je zamijetio i ogroman vanjski krug strukture koja je također napravljena od kamenja, promjera oko 30 metara. Unutar ovog kruga nalazilo se nekoliko drugih kamenih oblika. Ovaj je pilot zajedno s farmaceutom Michaelom Tellingerom tvorac hipoteze prema kojoj je prirodno bogatstvo ovog mjesta privuklo pozornost izvanzemaljaca Anunnakija, a koji su stvorili ljude te koristeći njihov rad došli do potrebnih resursa za svoj planet Nibiru. Osim zlata odnosili su sa sobom i elektromagnetsku energiju kojom ovo područje, navodno, obiluje. Ovu su strukturu povezali su s rudarenjem i njenu su starost procijenili, ni manje ni više nego, između 300 000 i 75 000 prije sadašnjosti. Građevina je, prema njihovom mišljenu služila kao svojevrsni kalendar koji je ljudima pomagao oko organizacije rudarskih poslova. Rudarski poslovi za razliku od onih poljoprivrednih ne traže strogu orijentaciju u vremenu pa čak ni kada je u pitanju izmjena dana i noći. Osim toga datacija koju oni navode je toliko daleko od čovjekova bavljenja poljoprivredom, a kamoli rudarenjem da je teško “progutati” objašnjenja koja oni nude. Uz to fosilizirani nalazi Homo sapiensa prvi prvi puta se mogu potvrditi tek oko 200 000 prije sadašnjosti pa sve u svemu teško da bi ovo bila iole prihvatljiva teorija, barem za znanstvenu javnost.


Kamene strukture ranog neolitskog svijeta

Arheološka zajednica je počela s istraživanjima ovog lokaliteta tek 2009. godine. Uokolo na površini od 150 kvadratnih kilometara postoji niz kamenih prstenova. Andrew Collins, znanstveni novinar je prilikom prvog susreta s ruševinama uočio sličnost s građevinama koje su poznate kao nuraghi sa Sardinije, a koje su pretpostavlja se imale  obrambenu ili kultnu funkciju te orijentaciju, poput ove ovdje, usklađenu sa solarnim kalendarom. Vremenski, prema Andrewu Collinsu, strukture ovih afričkih kamenih prstenova, mogu se datirati u razdoblje pretkeramičkog neolitika odnosno otprilike u isto vrijeme iz kojega su slične megalitske strukture, nađene na području jugoistočne Turske i sjeverne Sirije, a koje se datiraju između 10 000 i 9000 prije sadašnjosti. Ono što je Collinsa osobito fasciniralo je akustičnost tamošnjeg kamena, koju bi trebalo dodatno istražiti.

Tradicijski torovi za stoku

Prije ovih teorija, u južnoj Africi bilo je rašireno mišljenje da su brojni kameni prsteni u okolišu Južne Afrike tradicionalne građevine od kojih su neke potekle još iz ranomodernog doba, a koje je na ovom području izgradio narod Bokoni. Prema tom udomaćenom afričkom razmišljanju to su bili seoski kraalovi koje su služili za uzgoj stoke. Međutim, ove građevine svojim materijalima i načinima gradnje ne bi išle u prilog tako nećemu. Oblik kruga je karakterističan za tradicijsku gradnju Južne Afrike, no funkcija se nikako ne bi mogla dovesti u vezu s tako definiranom svrhom jer bi se građevine za stoku gradile znatno jeftinijim i dostupnijim materijalima od ovih.

Lokalitet traži detaljno istraživanje stručnjaka. Za sada prava starost, podrijetlo i svrha ovog lokaliteta ostaju misterijem, koji čeka zainteresirane arheologe za sustavno istraživanje. Od navedenih teorija ona znanstvenog karaktera za sada stoji, kao jedina koja je prihvatljiva, no traži svoju dodatnu elaboraciju. Možemo se samo nadati da će netko ubrzo odlučiti izdašnije financirati, istraživanje ovog afričkog Stonehengea.

 

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari