Krvave godine Prvoga svjetskog rata bile su plodne za izumitelje, a mnogi od njih su, dakako, briljirali u razvoju ratne tehnologije. U to vrijeme, pojavilo se novo, zastrašujuće oružje koje je sijalo smrt na moru – podmornica. Na kopnu, činili su to tenkovi: 1915. godine u Velikoj Britaniji je predstavljen čuveni “Little Willie”, prototip prvoga oklopnog vozila. Slovačkom izumitelju Štefanu Baniču dodijeljen je pak patent za vojni padobran, koji ubrzo postaje dijelom standardne pilotske opreme. U belgijskom gradu Ypresu, po kojem je nazvan, prvi put je upotrijebljen iperit, bojni otrov žućkaste boje koji je neprijatelje pretvarao u vrišteće nakupine živih rana. Ovakva sredstva počela su se sve više koristiti, pa su Britanci, kao odgovor, izumili plinsku masku, koja je sadržavala kemijski obrađen jastučić što se postavljao pred usta i nos. Mnoge od tada stvorenih naprava za sijanje smrti imale su benigne, nerijetko smiješne nadimke: mitraljezu koji je ispaljivao 600 metaka u minuti tepalo se, primjerice, kao Maksimu (otuda izreka “Udara k’o Maksim po diviziji”), a njemačka haubica M-Gerät u povijest je ušla kao Debela Berta (proizvela ju je tvornica “Krupp”, a posprdno ime su joj nadjenuli saveznički vojnici, prema korpulentnoj supruzi vlasnika te tvornice). No, nisu svi izumi i tehnologije iz tog vremena bili namijenjeni pretvaranju neprijatelja u trupla. Evo nekoliko primjera!
Hrana za bujanje i rublje za podizanje
Dok se Europa zabavljala novim ratom, na drugoj strani svijeta, u New Yorku, dvoje vrlo različitih ljudi neočekivano su postali izumitelji. Koncem 2014. godine, Indijanac George Crum zaposlio se kao kuhar u hotelu “Lake House” u Saratoga Springsu. Jednog dana, neki zahtjevni gost, trbonja koji je svaki objed pretvarao u Lukulovu gozbu, zamolio ga je da mu isprži pomfrit, ali sitnije narezan. “Želiš sitnije?”, razmišljao je kuhar. “Dobit ćeš sitnije!”. Rezultat neobične gastronomske želje jest izum čipsa, brze hrane koja je dala važan obol u pretvaranju “zemlje slobodnih i domovine hrabrih” u naciju pretilih i teško pokretnih. Na važnom izumu tih je dana radila i Caresse Crosbi, mlada dama iz visokoga njujorškog društva. U vječnoj želji da spriječi opuštanje grudi – usput domoljubno poštujući zamolbu američke vlade da žene da prestanu kupovati korzete, kako bi ostalo više metala za proizvodnju oružja – od dva rupca i dvije vrpce stvorila je prvi moderni grudnjak. Oduševljene, njene prijateljice zamolile su je da izradi rublje i za njih. Nažalost, Caressein poduzetnički duh nije bio ni približno razvijen poput onoga stvaralačkog, možda zato što joj lova nikad nije ni trebala: svoj izum je za petnaest tisuća dolara prodala tvrtki “Warner Brothers Corset Company”, koja je na njemu zaradila više od dvadeset milijuna dolara.
Što se to tamo pjeni?
Sredinom 1916. u Njemačkoj je proizveden prvi sitentički deterdžent. Na tržištu se pojavio koncem te godine pod nazivom “Nikala” a, premda su ga marljive kućanice doslovce razgrabile s polica, nije bio bogznašto: omogućavao je da voda prodre u vlakna, ali je vrlo slabo otklanjao nečistoću. Ipak, omogućio je razvoj znatno efikasnijih deterdženata u poratnom razdoblju: “Lux Soap Flakes” stvoren je 1921. godine, a uslijedili su “Vim” (1923.) i “Persil” (1932.). Slavni “Ariel” na tržištu se pojavio tek 1968. godine.
Smrzni me nježno
Početkom 2018. godine, Amerikanac Clarence Birdseye izumio je postupak brzog smrzavanja hrane. Ideju za to je dobio tijekom boravka na Labradoru, kad su mu Eskimi pokazivali kako loviti ribu ispod dubokog leda. Birdseye je uočio da se ulovljena riba gotovo odmah smrzava na tamošnjim niskim temperaturama, ali i to da je, kad bi se skuhala, bila znatno ukusnija od one koju je tamanio po njujorškim restoranima. Ispravno, zaključio je da je tajna u brzini smrzavanja. Naime, pri brzom smrzavanju u hrani se ne stignu formirati veliki kristali leda, koji joj uništavaju staničnu strukturu, pa ostaje svježa.
Svjetlo rođeno iz tame
Pojam “plastična kirurgija” nema ama baš nikakve veze s plastikom. Dolazi od grčke riječi “plastikos”, što znači “kalup”, a specijalisti ove grane medicine isprva su više bili usmjereni na rekonstrukciju oštećenih dijelova tijela nego na puke estetske korekcije. Moderna rekonstruktivna kirurgija nastala je tijekom Prvoga svjetskog rata. Razvoj novih vrsta oružja rezultirao je nikad ranije viđenim vrstama ozljeda, a tome je doskočio londonski kirurg Harold Gillies. Ovaj mudri i altruistični čovjek, kojeg često nazivaju ocem plastične kirurgije, osmislio je, naime, revolucionarnu tehniku transplantacije kože (na slici!).
Dovitljive francuske bolničarke
Moderni higijenski ulošci, spas za žene u “onima danima u mjesecu”, izumljeni su upravo u vrijeme Prvoga svjetskog rata, i to posve slučajno. U tu namjenu, počevši s omekšanim papirusom u drevnom Egiptu, pripadnice ljepšeg spola kroz povijest su koristile kojekakve materijale, za jednokratnu ili višekratnu uoptrebu, a svima im je bilo zajedničko to što nisu bili udobni niti su zadovoljavali higijenske standarde. U Prvome svjetskom ratu izumljeni su novi sterilni zavoji od celuloze, namijenjeni ranjenicima. Francuske bolničarke bile su prve koje su shvatile da se taj čisti, apsorbirajući materijal može koristiti kao uložak, a ubrzo su od njih počele “prepisivati” britanske i američke kolegice. Korporativna Amerika njihov je izum monetizirala u poratnim godinama: godine 1920. kompanija “Kimberly-Clark” svijetu je predstavila prvi komercijalni higijenski uložak, “Kotex” (skraćenica od “cotton” i “texture” kupcima je sugerirala da je mekan poput pamuka).
Piše: Lucija Kapural
