Prije otprilike stotinu milijuna godina, u vrijeme kad su našim planetom vladali gigantski grabežljivi gmazovi poput spinosaura, velociraptora i tiranosaura, jedan neveliki člankonožac ostao je zarobljen u jantaru, smoli koja, nakon što se stvrdne, funkcionira kao svojevrsna vremenska kapsula. U njezinu žućkastu, prozirnom grobu, paleontolozi su neobičnu životinjicu pronašli na sjeveru Mjanmara, u regiji koja je otprije poznata po jantarnim fosilima iz krede. Novootkrivenu vrstu, nazvanu Myanmarcypris hui, znanstvenici su duhovito opisali kao “škampa koji se preobukao u školjku za Noć vještica”. Tijelo ovog stvorenja, savršeno očuvane odrasle ženke, bilo je zaštićeno mekanim oklopom, sličnim onome u današnjih ljuskaša, dok su iz glave provirivala dva dugačka izdanka, po svoj prilici primitivna ticala. Nije, međutim, izgled ovog račića ono što je uzbudilo stručnjake: učinilo je to sjeme pronađeno u tijelu ženke. He Wang, paleontolog s Kineske akademije znanosti, isprva nije znao što struktura slična minijaturnoj vezici za cipelu predstavlja. Tajanstvenu masu analizirao je pomoću uređaja za mikro-tomografiju, a dobivene snimke poslao je Renate Matzke-Karasz, kolegici sa Sveučilišta Ludwig Maximilian u Münchenu. Ova ga je obavijestila da je njegova prvotna slutnja bila točna: riječ je o spermi, i to najstarijoj koja je ikad otkrivena! Rekord je prije toga držalo sjeme pronađeno u fosiliziranim ostacima jedne vrste kolutićavca s Antarktike, staro “samo” pedeset milijuna godina. “Ovo je iznimno vrijedno otkriće. Uvjerena sam kako će nam pomoći da bolje shvatimo reproduktivne navike prapovijesnih školjkaša, o kojima struka ne zna mnogo. Sve to dugujemo jantaru, smoli koja je za nas paleontologe nešto poput čarobnog štapića”, slikovito se izrazila Matzke-Karasz.
Piše: Lucija Kapural
