Na području američke savezne države Utah, znanstvenici su koncem 2019. godine pronašli pet stotina milijuna godina stare fosilne ostatke Alalcomenaeusa, malenog beskralježnjaka iz koljena člankonožaca. Nakon analize crnih mrlja u tijelu životinjice iz razdoblja kambrija, srodnika današnjih kukaca, paukova i rakova, trijumfalno su zaključili da je riječ o ostacima primitivna živčanog sustava, pronašavši odgovor na pitanje oko kojeg se u znanstvenoj zajednici već godinama lome koplja.
Naime, dio stručnjaka smatra kako mozak i živčani sustav propadaju prevelikom brzinom da bi mogli biti fosilizirani, dok je manji broj znanstvenika bezuspješno pokušavao dokazati da je to ipak moguće. Paleobiolog Javier Ortega-Hernández, voditelj tima koji je pronašao kambrijski fosil, tvrdi da je manjina bila u pravu. “Da, mozak može biti fosiliziran – dokaz za to je u našim rukama. To se događa iznimno rijetko, jer su potrebne posebne okolnosti da se živčano tkivo očuva ali se, kao što vidimo, ipak može dogoditi”, objašnjava znanstvenik sa Sveučilišta Harvard.
O kojim je posebnim okolnostima riječ? “Fosil ovog člankonošca pronađen je pod naslagama posebne vrste sedimenta, mješavine gline i vode koja je, čini se, poslužila kao svojevrstan konzervans. Drugim riječima, sačuvala je mekane dijelove tijela od propadanja”, zaključuje Ortega-Hernández.
Njegovo otkriće posebno je razveselilo Nicholasa Strausfelda, profesora neuroznanosti na Sveučilištu Arizona. Ovaj znanstvenik je, naime, napisao dvanaest radova o mogućnosti očuvanja živčanog tkiva kroz dugačak period vremena, ali su ranije pronađeni fosili sadržavali premalenu količinu suspektnog tkiva da bi se nedvojbeno moglo dokazati o čemu je točno riječ. “Kolege koji su osporavali moje zaključke tvrdili su da se ne radi o živčanom tkivu nego o fosiliziranoj naslazi bakterija poznatoj kao biofilm. Konačno je dokazano da su bili u krivu”, s uzbuđenjem je ispričao Strausfeld.
Piše: Lucija Kapural
