Lice mu je bilo prekriveno tetovažama, zubi zašiljeni kako bi podsjećali na one u zvijeri, prao se jednom godišnje, ali je imao dvije “službene” zaručnice te niz priležnica. Njegov dom je zaudarao gore od kanalizacije: smeće je ležalo razasuto po svakom kutku, posjetitelji su vršili malu i veliku nuždu po tepisima, no mladi su doslovce hrlili na to mjesto, željni nesputane zabave. Ubio je najmanje dvoje ljudi i zakopao ih u dvorištu, za što su svi znali, no policiji je trebalo punih pet godina da reagira na brojne prijave i uhiti ga. Svijetu se predstavljao kao Pazuzu Algarad, a ime je posudio od kralja demona iz mezopotamske mitologije, “proslavljenom” u kultnom “Egzorcistu”. Njegova priča doima se šokantnom: “sotonizam”, “orgije” i “mučenje” najčešće su riječi koje ćete naći u člancima o njemu. On, međutim, nije bio nikakav kralj demona niti Sotonin namjesnik na Zemlji. Radilo se o duboko problematičnom mladiću koji je, bez adekvatne psihološke pomoći, u sredini koja je i najskromnije nade pretvarala u prah, započeo polaganu transformaciju od outsidera do čudovišta.
Očajavanje u Clemmonsu
Clemmons, predgrađe Winston-Salema u američkoj saveznoj državi Sjevernoj Karolini, sredina je koju ni najveći optimist ne bi nazvao poticajnim. U tome sumornom okruženju, gdje je nezaposlenost bila golema a broj ovisnika o opijatima alarmantan, započela je tužna priča Pazuzua Algarada. Dakako, to mu nije bilo pravo ime. Na svijet je došao 1978. godine, kao John Alexander Lawson. Podaci o njegovu djetinjstvu nisu pouzdani, budući da je volio mistificirati svoj život. Ono što se zna jest da ga je otac napustio kao dječaka, a majka Cynthia je roditeljstvu pristupala na kriminalno opušten način: svome jedincu puštala je da radi što hoće. Kad je, primjerice, odlučio da više neće ići u školu, gospođa Lawson u tome nije vidjela ništa problematično. Nakon što je, kao tinejdžer, zaklao neku mačku, utvarajući sebi da prinosi krvnu žrtvu Sotoni, vlastoručno je obrisala krv sa stepeništa, kao da je riječ o prolivenom soku od borovnice. Uz mladićeve psihičke probleme – dijagnosticirana mu je agorafobija i shizofrenija – takav odgojni model pokazao se pogubnim. Cynthia ga je, istinabog, jednom odvela psihijatru, no kad je shvatila da je propisana terapija odveć skupa za njen džep, zaključila je kako će njen mezimac nekako funkcionirati i bez tableta. Nažalost, nije funkcionirao.
Nekoć naočit plavokosi dječak do osamnaestog se rođendana pretvorio u nakazu s početka priče a, da ne bi bilo kakve zabune oko njegovih uvjerenja, na jednu je ruku tetovirao riječ “Sotona”, a na drugu “Zlikovac” – nepismeni sotonist potonju je napisao pogrešno, kao “villian” umjesto “villain”. Cynthia je šutjela kad je demolirao obiteljsku kuću – zadovoljila se s činjenicom da je njena sobica razmjerno uredna. Nije progovorila ni je počeo piti krv ubijenih životinja kako bi “ojačao svoje demonske moći”, ni kad bi organizirao orgije za pedesetak sudionika – ne samo da nije rastjerala mlade ljude koji su se “pucali” heroinom, kopulirali jedni s drugima popit životinja i slušali heavy-metal toliko pojačan da su prozori vibrirali, već je sinu i njegovim “dražesnim” prijateljima redovito kupovala gajbe piva od svoje skromne plaćice. Isprva se možda radilo o popustljivosti, nedoraslosti roditeljskoj ulozi. Kasnije, kad je već bilo prekasno za bilo kakvu intervenciju, o strahu – Pazuzu Algarad, kako se prozvao kad je postao punoljetan, barem je triput premlatio majku. Nasilan je bio i prema svojim “zaručnicama”: Amber Burch i Krystal Matlock, znatno mlađe, izgubljene djevojke koje su u njemu gledale neku vrstu očinske figure, puderom su često prikrivale masnice. Sa zakonske strane, od svega toga nije bilo ništa: nekoliko je puta priveden zbog nanošenja tjelesnih ozljeda, ali bi se uvijek izvukao s uvjetnom kaznom.
Leševi na adresi 2749 Knob Hill Drive
Djevojke koje su s njim spavale i mladići koji su s njim pili, mahom teški ovisnici, u njemu su s vremenom počeli gledati vođu. Poput Charlesa Mansona, sljedbenicima je zadavao kojekakve ponižavajućen zadatke, uživajući u moći koju ima nad njima. Tvrdio je da ima sposobnost kontroliranja vremenskih prilika i levitacije, a sljedbenike je učio da, samo kršenjem svih društvenih normi, mogu postati slični njemu. Kad mu je dosadilo gledati ih kako tamane životinje iz okolice, odlučio ih je povesti korak dalje. Učinio ih je sudionicima ubojstva.
Joshua Wretzler imao je prokleto lošu sreću. Ovaj duhoviti muškarac, koji je bio duša svake zabave, sa suprugom i sinom se bio skrasio na idiličnoj farmi. Nažalost, ostavši bez posla, izgubio je i posjed koji je obožavao. Očajan, počeo je prodavati marihuanu ali je, nenavikao na kriminalne radnje, uhićen pri prvoj većoj isporuci. Supruga ga je na to privremeno izbacila iz doma, kako bi se sabrao, no nesretni čovjek zaglibio je u pakao ovisnosti. Bio je to put koji je vodio prema kući na adresi 2749 Knob Hill Drive, u kojoj su odbačeni i ovisni pronalazili svoje utočište. Domaćin, Pazuzu Algarad, 2009. je pozvao Wretzlera da stanuje s njim – svjedoci tvrde da su se dobro slagali. A onda, bez ikakvog povoda, poremećeni mladić odlučio je ubiti svoga gosta. Danima ga je držao u podrumu, bez hrane, a budući da je ovaj još bio živ, on i Amber Burch su ga izrešetali mecima. Ludi sotonist žrtvu je potom rasjekao na komade, koje je zakopao u dvorištu. Sličnu sudbinu je doživio lutalica Tommy Welch – ovaj put, pri zakapanju leša asistirala je druga “zaručnica”, Krystal Matlock.
Zašiljeni zubi nečemu su ipak poslužili!
Čovjek bi pomislio da će ubojica držati jezik za zubima po pitanju leševa u stražnjem dvorištu, no Pazuzu se svojim “podvigom” hvalio svakome tko je bio voljan slušati. Većina posjetitelja njegove kuće horora znala je za trupla: neki su smatrali da je riječ o još jednoj Pazuzuovoj izmišljotini, poput one da kontrolira sunce i oblake; neki su pak slutili da je ozbiljan. Smrtno ozbiljan.
Barem troje osoba svoje je sumnje iznijelo policiji – zvuči nevjerojatno, no bilo im je potrebnu punih pet godina da se pojave na Pazuzuovoj adresi s lopatama u rukama. Zašto su ignorirali prijave? Jedni kažu da ni sami nisu vjerovali u priču, smatrajući Algarada nekom vrstom lokalnog klauna. Neki pak smatraju da ih nije bilo briga za narkomana koji ubija druge narkomane, štoviše, da su to smatrali pozitivnim razvojem događaja, vodeći se krilaticom “neka smeće počisti smeće”. Reagirali su tek kad je u postaju ušetao Matt Flowers, jedan od posjetitelja Pazuzuovih zabava: riječ ratnog veterana nisu mogli tek tako odbaciti. Trupla su otkopana u listopadu 2014. godine, a tetovirani monstrum i njegove zaručnice su uhićeni. U travnju 2015. godine, kuća strave je sravnjena sa zemljom, uz glasno klicanje susjeda.
Navikao na život bez ikakvih ograničenja, Algarad se nije mogao naviknuti na život u samici. Suđenje nije htio čekati – znao je, uostalom, da je bi ga lako mogli osuditi na smrt. Dana 28. listopada 2015. godine, u ranim jutarnjim satima, stražari su pronašli njegovo beživotno tijelo, zgrčeno na zatvorskom krevetu. Premda službene potvrde za ovo nema, priča se da je svojim zašiljenim zubima doslovce pregrizao vene!
Godine 2017. Amber Burch je, zbog ubojstva drugog stupnja, osuđena na 30-godišnju robiju. Krystal Matlock, koja osobno nijen okrvavila ruke, zbog pomaganja u prikrivanju zločina dobila je tri godine zatvora. U sudnici, obratila se rodbini žrtava, kroz suze izražavajući kajanje zbog svoje uloge. Suočila se tek s pogledima punim prezira.
Piše: Lucija Kapural
