Danas je gotovo općeprihvaćeno da su mačke prvo pripitomljene u drevnom Egiptu, zbog velike popularnosti koju su tamo uživale. Nova istraživanja pokazuju da su zapravo prvo pripitomljene u Mezopotamiji, prije gotovo 12 000 godina, nekako u isto vrijeme kada i psi. U Egiptu je došlo do pripitomljavanja tek u Preddinastičkom periodu. Međutim iznimnu popularnost mačke su dobile tek u Novom kraljevstvu. Obično kada razmišljamo o egipatskim mačkama smatramo da su bile bitno drugačije od današnjih, no sudeći prema svemu, i nisu. Genetska istraživanja potvrdila su, da su u drevnom Egiptu bile učestale tigraste ( tabby) kratkodlake mačke s različitim uzorcima po tijelu, a što potvrđuju i tamošnji likovni prikazi.
Bastet najpoznatije mačkoglavo božanstvo
Može se pretpostaviti da su mačke bile prvotno popularne zbog svoje uloge koje su imale u suzbijanju štetnika. O tome svjedoče i likovni prikazi na kojima su relativno često prikazane mačke kako zmijama oštricom odrubljuju glavu. Ta je zaluđenost mačkama u Egiptu dosegla neviđene razmjere u odnosu na sve druge kulture. U Egiptu je više božanstava bilo mačkoglavo poput popularne božice Bastet. Spomenuta božica je imala mnogostruku ulogu pa se, između ostalog, slavila kao ona koja čuva dom i njegovo ognjište, kao zaštitnica od zlih duhova i bolesti, ali i kao ona koja štiti trudnice i drugo.
Svoje središte kult mačaka imao je u Bubastisu, koji se nalazio na mjestu modernog egipatskog grada Zagaziga, a gdje je prema Herodotu božici Bastet u čast izgrađen i hramski kompleks. Ovaj je grad bio odredište brojnih trgovaca, obrtnika i hodočasnika. I dok su jedni dolazili ovdje ostvariti profit, drugi su ovdje stizali kao hodočasnici, kako bi ostavili neku vrst zavjetnog dara božici. Odatle su se najčešće vraćali s amuletima koje su nosili sa sobom ili su ih držali u svojim domovima kao zaštitu od nevolje. Bastet je bila povezana i sa Suncem, kao kći boga Sunca. Ova povezanost sa Suncem u korelaciji je i s njenom mačkastom prirodom. Tko god poznaje mačji svijet zna da one obožavaju toplinu i često se mogu vidjeti kako vrijeme provede uživajući u sunčanju. Zanimljivo je da je Bastet do 1000. pr. Kr. prikazivana kao lavica, a nakon toga kao mačka. Smatra se da je do ove preobrazbe došlo s nastojanjem da s ublaži njezina divlja lavlja ćud, i tako ona učini pristupačnijom i još popularnijom božicom.
Mačke kao nositeljice sreće
Pravo je pitanje zašto su mačke imale tako poseban tretman u Egiptu. Egipćani su prije svega vjerovali da mačke donose sreću onima koji ih posjeduju. Mačke su se, čini se, zbog toga i mumificirale kako bi pokojnike sreća pratila u zagrobnom svijetu. Tako su se u grobnicama mačke smještale u blizini pokojnikova tijela ili su pak bile položene direktno uz njih. Herodot je zabilježio, i jedan neobičan običaj prema kojem su Egipćani koji su tugovali za svojim mačkama, brijali obrve, čime bi ulazili u razdoblje žalosti koje je trajalo sve dok im obrve ne bi ponovno narasle.
Razvoj “industrije” utemeljene na uzgoju i prodaji mačaka
No kao što mačja priroda nije jednoznačna te je s jedne strane umilna, a s druge vrlo hirovita, tako ni odnos Egipćana prema mačkama nije bio jednoznačan kako se može činiti na prvi pogled. Iza cijele ove ideje o mačkama kao bićima koja donose sreću i štite od zla postojao je i jedan manje poznat moment u egipatskoj povijesti, a prema kojem je upravo ovakva predodžba životinje kao srećonoše dovela do stvaranja uspješnog biznisa koji se bazirao na masovnom uzgoju i prodaji mačaka. Mačke su uzgajane s jednom svrhom – kako bi bile ritualno ubijene i potom mumificirane! Iako se navodi da se ubojstvo mačke kažnjavalo smrću, mačke su se redovito ubijale. Očito se pravila razlika u načinu i razlogu zbog kojega je neka mačka mogla biti ubijena, pa su ritualna ubojstva bila opravdana. Tome u prilog ide i skeniranje mumije jedna od mačaka, a koje je pokazalo da je riječ o mladoj mački koja je ubijena lomljenjem vrata u dobi mlađoj od pet mjeseci. Bio je to šok i prekretnica u poimanju egipatskog odnosa prema mačkama. Žrtvovanje mačka je bilo očito uobičajeno, i ono se podrazumijevalo, a za te svrhe postojala su velika uzgajališta mačaka.
Opsjednutost životom, a ne smrću
Industrija povezana s mumificiranjem životinja bila je toliko velika u Egiptu da su neke vrste, smatraju znanstvenici, već tada dovedene u opasnost od izumiranja, poput primjerice određenih vrsta ptica. Tako su mumificirali na milijune ibisa. Stručnjaci tvrde da su Egipćani mumificirali gotovo sve vrste životinja osim, koliko je poznato, svinja i nilskih konja. U tome sami Egipćani nisu vidjeli ništa sporno jer su smatrali da činom mumifikacije svakom živom biću ukazuju visoku čast. U osnovi Egipćani nisu bili opsjednuti smrću već životom. U tu svrhu su žrtvovali i životinje koje su ih trebale pratiti u zagrobnom životu, a mačke su im na tom putu bile itekako potrebne, kao one koje nose sreću. Međutim, proces mumificiranja je bio skup i rezerviran za pojedine slojeve, a s protokom vremenom su se pojavile krivotvorine mumija koje su omogućavale da i siromašniji fingiraju da primjerice sa sobom na onaj svijet odlaze s mumijama mačaka. To pokazuje da u jednom trenutku samo osiguravanje sreće je postalo manje važno od društvenog priznanja koje je kroz ovakvo lažiranje dolazilo, što je pokazatelj i velikih preobrazbi koje jedno društvo prolazi.
Dvojna priroda mačke i čovjeka
Piše: Sonja Kirchhoffer
ReplyForward
|