Jesu li Egipćani doista obožavali mačke? Da, ali su ih i ritualno ubijali na okrutne načine!

Danas je gotovo općeprihvaćeno su mačke prvo pripitomljene u drevnom Egiptu, zbog velike popularnosti koju su tamo uživale. Nova istraživanja pokazuju da su prvo pripitomljene u Mezopotamiji, prije gotovo 12 000 godina, nekako u isto vrijeme kada i psi. U Egiptu je došlo do pripitomljavanja tek u Preddinastičkom periodu. Međutim iznimnu popularnost mačke su dobile tek u Novom kraljevstvu. Obično kada razmišljamo o egipatskim mačkama smatramo da su bile bitno drugačije od današnjih, no sudeći prema svemu, i nisu. Genetska istraživanja potvrdila su, da su u drevnom Egiptu bile učestale tigraste ( tabby) kratkodlake mačke s različitim uzorcima po tijelu, a što potvrđuju i tamošnji brojni likovni prikazi.

Bastet najpoznatije mačkoglavo božanstvo

Može se pretpostaviti da su mačke bile prvotno popularne zbog svoje uloge koje su imale u suzbijanju štetnika. O tome svjedoče i likovni prikazi na kojima su relativno često prikazane mačke kako zmijama oštricom odrubljuju glavu. Ta je zaluđenost mačkama u Egiptu dosegla neviđene razmjere u odnosu na sve druge kulture. U Egiptu je više božanstava bilo mačkoglavo poput popularne božice Bastet. Spomenuta božica je imala mnogostruku ulogu pa se, između ostalog, slavila kao ona koja čuva dom i njegovo ognjište, kao zaštitnica od zlih duhova i bolesti, ali i kao ona koja štiti trudnice, same mačke uz druge svoje funkcije.


Bubastis mjesto hodočašća

Svoje središte imala je u Bubastisu koji se nalazio na mjestu modernog egipatskog grada Zagaziga, a gdje je prema Herodotu izgrađen njoj u čast i hramski kompleks. Ovaj je grad bio odredište brojnih trgovaca, obrtnika i hodočasnika. I dok su jedni dolazili ovdje ostvariti profit, drugi su ovdje stizali kao hodočasnici, kako bi ostavili neku vrst zavjetnog dara božici. Odatle su se najčešće vraćali s amuletima koje su nosili sa sobom ili su ih držali u svojim domovima kao zaštitu od nevolje. Bastet je bila povezana i sa Suncem, kao kći boga Sunca. Ova povezanost sa Suncem u korelaciji je i s njenom mačkastom prirodom. Tko god poznaje mačji svijet zna da one obožavaju toplinu i često se mogu vidjeti kako vrijeme provede uživajući u sunčanju. Zanimljivo je da je Bastet  do 1000. pr. Kr. prikazivana kao lavica, a nakon toga kao mačka. Smatra se da je do ove preobrazbe došlo s nastojanjem da s ublaži njezina divlja lavlja ćud, i tako ona učini pristupačnijom i još popularnijom božicom.

Mačke kao nositeljice sreće

Pravo je pitanje zašto su mačke imale tako poseban tretman u Egiptu. Egipćani su prije svega vjerovali da mačke donose sreću onima koji ih posjeduju. Mačke su se, čini se, zbog toga i mumificirale kako bi pokojnike sreća pratila u zagrobnom svijetu. Tako su se u grobnicama mačke smještale u blizini pokojnikova tijela ili su pak bile položene direktno uz njih. Herodot je zabilježio, i jedan neobičan običaj prema kojem su Egipćani koji su tugovali za svojim mačkama, brijali obrve, čime bi ulazili u razdoblje žalosti koje je trajalo sve dok im obrve ne bi ponovno narasle.

Razvoj “industrije” utemeljene na uzgoju i prodaji mačaka

No kao što mačja priroda nije jednoznačna te je s jedne strane umilna, a s druge vrlo hirovita, tako ni odnos Egipćana prema mačkama nije bio jednoznačan kako se može činiti na prvi pogled. Iza cijele ove ideje o mačkama kao bićima koja donose sreću i štite od zla postojao je i jedan manje poznat moment u egipatskoj povijesti, a prema kojem je upravo ovakva predodžba životinje kao srećonoše dovela do stvaranja uspješnog biznisa koji se bazirao na masovnom uzgoju i prodaji mačaka. Mačke su uzgajane s jednom svrhom – kako bi bile ritualno ubijene i potom mumificirane! Iako se navodi da se ubojstvo mačke kažnjavalo smrću, mačke su se redovito ubijale. Očito se pravila razlika u načinu i razlogu zbog kojega je neka mačka ubijena pa su ritualna ubojstva bila opravdana. Tome u prilog ide i skeniranje mumije jedna od mačaka, a koje je pokazalo da je riječ o mladoj mački koja je ubijena lomljenjem vrata u dobi mlađoj od pet mjeseci. Bio je to šok i prekretnica u poimanju egipatskog odnosa prema mačkama. Žrtvovanje mačka je bilo očito uobičajeno, i ono se podrazumijevalo, a za te svrhe postojala su velika uzgajališta mačaka.

Opsjednutost životom, a ne smrću

Industrija povezana s mumificiranjem životinja bila je toliko velika u Egiptu da su neke vrste, smatraju znanstvenici, već tada dovedene u opasnost od izumiranja, poput primjerice određenih vrsta ptica. Tako su mumificirali na milijune ibisa. Stručnjaci tvrde da su Egipćani mumificirali gotovo sve vrste životinja osim, koliko je poznato, svinja i nilskih konja. U tome sami Egipćani nisu vidjeli ništa sporno jer su smatrali da činom mumifikacije svakom živom biću ukazuju visoku čast. U osnovi Egipćani nisu bili opsjednuti smrću već  životom. U tu svrhu su žrtvovali i životinje koje su ih trebale pratiti u zagrobnom životu, a mačke su im na tom putu bile itekako potrebne, kao one koje nose sreću. Međutim, proces mumificiranja je bio skup i rezerviran za pojedine slojeve, a s protokom vremenom su se pojavile krivotvorine mumija koje su omogućavale da i siromašniji fingiraju da primjerice sa sobom na onaj svijet odlaze s mumijama mačaka. To pokazuje da u jednom trenutku samo osiguravanje sreće je postalo manje važno od društvenog priznanja koje je kroz ovakvo lažiranje dolazilo, što je pokazatelj i velikih preobrazbi koje jedno društvo prolazi.

Dvojna priroda mačke i čovjeka

Izvoz mačaka iz Egipta je bio zabranjen. Čak je postojao ured koji se bavio pitanjem zabrane njihova izvoza, kao i agenti koji bi odlazili u druge zemlje kako bi vratiti prokrijumčarene mačke. Vrlo je vjerojatno da su mačke imale veću tržišnu vrijednost. Kao što same mačke imaju dvojnu prirodu, evidentno je da su dvoličan odnos prema mačkama imali i sami Egipćani. Naime, mačka je bila u ondašnjim religijskim postavkama jamac sreće, a istovremeno nije su prezalo ni pred čim da bi se do te sreće došlo pa ni onda kada bi te mačke bile izravno unesrećene.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari