Itekako zasluženi Oscar: Za potrebe uloge, depilirao je čitavo tijelo, smršavio dvadeset kilograma te hodao svijetom s perikom na glavi i štiklama na nogama!

Ono što je Jared Leto u stanju napraviti za ulogu često graniči s ludilom. Dovevši metodski pristup gradnji likova do ekstrema, mršavio je i debljao se po dvadeset kilograma, nosio žensku odjeću, živio među narkomanima, učio strane jezike, podnosio udarce, družio se s psihopatima… Donosimo uzbudljivu životnu priču karizmatičnog Oskarovca!

Bez uporišta

Dan iza Božića 1971. godine, u rodilištu u Bossier Cityju u Louisiani prvi put je zaplakao dječačić po imenu Jared Joseph Bryant. Za njegovu majku Constance bio je to jedan od najsretnijih ali i najtužnijih trenutaka: muž Tony, s kojim je već imala trogodišnjeg sina Shannona, netom ju je bio napustio. “Ostala je sama s dvoje djece i minusom na tekućem računu. Moj otac, a to mislim tek u biološkom smislu, nagovarao ju je da pobaci, govoreći da ću im biti financijski teret. Mama, odgojena u katoličkom duhu, za takvo što nije htjela čuti, pa je odlučio dati petama vjetra”, priča Leto, koji nije imao želju, a ni priliku upoznati oca. Ovaj je, naime, izvršio samoubojstvo nedugo nakon dječakova osmog rođendana.

Jedva spajajući kraj s krajem, Constance je prihvatila prijedlog roditelja da s djecom useli k njima. Jaredov djed William bio je aktivni pripadnik vojnih snaga, pa se obitelj redovito selila ondje gdje je bio stacioniran. Colorado, Virginija, Wyoming, Washington, Aljaska, Haiti, Brazil… Nomadski život odgovarao je Shannonu i Jaredu, komunikativnim dječacima znatiželjnog duha. “Od malih nogu sam naučio da se ne smijem previše vezati za određeno mjesto ili ljude”, prisjeća se.


Constance, koja je u međuvremenu postala fotografkinja, djecu je odgajala u boemskom duhu. “Vodila nas je u kazalište i na rock koncerte, upoznavala sa uličnim sviračima i slikarima. Bili smo dio male hipijevske zajednice koja se zalagala za mir, ljubav i vladavinu umjetnosti. Nismo imali love ali smo bili sretni. Brat je svirao bubnjeve, a ja sam se iživljavao na potrganom klaviru naših susjeda”, ispričao je.

 U skloništu za beskućnike

S vremenom, nesređeni život počeo je uzimati danak. “Bio sam uvjeren da ću završiti kao diler. Nisam, međutim, bio neambiciozan: vidio sam sebe kao uspješnog prodavača droge, vlasnika goleme plantaže marihuane”, prisjeća se. Premda krhke građe, sve češće je upadao u fizičke obračune s vršnjacima, vraćajući se kući okrvavljene glave, a počeo je i provaljivati u kuće u susjedstvu: “Nikad ne bih ništa ukrao, samo sam sjedio u praznim sobama. To je, na neki čudan način, bilo utješno. Pretpostavljam da mi je nedostajao pravi dom, čvrsto uporište u životu”.

Čvrsto uporište ubrzo se pojavilo u Shannonovom i Jaredovom životu. Kad im je majka sramežljivo predstavila novog odabranika, dermatologa Carla Leta, dječaci su bili oduševljeni. Premda neugledne vanjštine, osvojio ih je toplinom, razumijevanjem i pomalo infantilnim smislom za humor. Nakon što se oženio njihovom majkom, Carl ih je službeno posvojio, a oni su s ponosom uzeli njegovo prezime. Kad je shvatio da obojica imaju dara za muziku, nabavio im je instrumente: Shannonu set bubnjeva, Jaredu gitaru. I to ne bilo kakvu – mališan je postao ponosni vlasnik “Fendera”, crvenog kao trešnja.

Nakon mature, upisao je studij slikarstva – i pokajao se. “Kolege su bili snobovi koji su vjerovali da su pozobali svu pamet svijeta. Od njihovog kvaziintelektualnog preseravanja osjećao sam fizičku bol”, prisjeća se. Nakon što je položio ispite s prve godine, prebacio se u glasovitu Školu vizualnih umjetnosti u New Yorku. Mladićev interes sve više se počeo okretati ka filmu. Ubrzo je odradio svoju prvu ulogu: pojavio se u kratkome studentskom filmu “Crying Joe”, za koji je sam napisao scenarij. Kad se domogao diplome, znao je što mu je činiti. “S 500 dolara u džepu, autostopom sam krenuo u Los Angeles kako bih postao glumac. Prvu noć sam prespavao u skloništu za beskućnike, a potom sam iznajmio skromnu sobicu. Noću sam radio kao šanker, a danju neuspješno obilazio audicije”. Kad ni nakon tri godine nije uspio dobiti bolji angažman od onoga u reklami za neki gazirani napitak, u kojoj je plesao na rolama utegnut u tajice drečavo žute boje, počeo je sumnjati u sebe. Baš kad je odlučio odustati od svega, javili su mu da je prošao na audiciji za serijal “Camp Wilder”. Ta nevelika uloga otvorila mu je mnoga vrata.

 Pretučen, opečen, sasječen

U zvjezdanu orbitu lansirala ga je uloga u serijalu “I to mi je neki život”. Portretirao je problematičnog adolescenta Jordana Catalana koji, istinabog, nije u potpunosti svladao vještinu čitanja i pisanja, ali zato ima vlastiti rock band, puši cigarete bez filtera i provlači ruku kroz kosu na osobito zavodljiv način. Za njim je od prve do zadnje epizode slinila glavna junakinja Angela Chase, a sve šiparice su u to vrijeme zavidjele Claire Danes, glumici koja ju je portretirala, na privilegiju da se ljubi sa zgodnim Letom. Spekuliralo se da je dvoje mladih zvijezda u romantičnoj vezi, što je tada 15-godišnja Danes zanijekala.

Na velikom platnu je debitirao u nezavisnom filmu “Istkano srcem”, a pohvale kritičara priskrbila mu je uloga u biografskoj drami “Prefontaine”. Kako bi što vjernije utjelovio pokojnog trkača Stevea Prefontainea, glumac je tjednima razgovarao s njegovom obitelji, proučavao arhivske snimke i trenirao trčanje kao da se i sam sprema za Olimpijadu. Kosu je obojio u plavo i pustio brkove, “skinuo” sportašev specifičan glas i način trčanja, a preobrazba je bila tako uvjerljiva da je Prefontaineova sestra Linda, gledajući film na premijeri, od šoka zaplakala. Britanski akcent savršeno je svladao kako bi mogao glumiti ukočenog aristokrata u drami “Basil”, a gay klubove je marljivo obilazio za potrebe filma “Crno i bijelo”, u kojem je glumio učitelja homoseksualne orijentacije. Bio je toliko uvjerljiv da su tabloidi počeli spekulirati kako i sam preferira mladiće u krevetu!

Oduševljen Letovom spremnošću da trpi za umjetnost, David Fincher angažirao ga je u dva mega-uspješna filma: u “Klubu boraca” bio je pretučen do neprepoznatljivosti (dio udaraca koje je primio uopće nije bio glumljen), a u “Sobi panike” gadno opečen. Ni kraj “Američkog psiha” nije dočekao u jednom komadu – poremećeni lik Christiana Balea sjekirom ga je rastavio na sastavne dijelove!

Oscar u kuhinji

Jednu od najboljih uloga ostvario je u “Rekvijemu za snove”, mučnoj drami o paklu heroina. Pripreme za nju također bi se mogle nazvati paklom. Mjesec dana je živio na ulici, među ovisnicima, kako bi prodro u njihov mentalni sklop. Odrekao se seksa ne bi li se osjećao što jadnije, a uz to je skinuo sedamnaest kilograma hraneći se isključivo krastavcima i brokulom. Uloga ga je iscrpila fizički ali i emocionalno: na setu se rušio u nesvijest, a svako malo bi briznuo u histeričan plač. Kad je pala zadnja klapa, na nekoliko je mjeseci otputovao u Portugal, gdje je duševni mir vraćao u jednom samostanu.

U kriminalističkoj drami “Gospodar rata” glumio je trgovca ilegalnim oružjem Vitalija Orlova. Premda to nitko od njega nije tražio, Leto je, uvjerljivosti radi, svladao osnove ruskog jezika. Nicholas Cage, koji je u filmu portretirao njegovog brata, bio je frapiran. “Taj čovjek nije normalan. Ako mu ikad ponude ulogu Supermana, uvjeren sam da će i letenje svladati”, našalio se. Metodsko ludilo odveo je korak dalje u filmu “Poglavlje 27”, u kojem je glumio Marka Chapmana. Kako bi što više nalikovao ubojici Johna Lennona, udebljao se ravno trideset kilograma. A evo i kako: “Svakog dana sam pio sladoled rastopljen u mikrovalnoj pećnici, pomiješan s maslinovim uljem i komadićima soje. Debljanje mi je teže palo od mršavljenja: zglobovi su me, zbog velikog opterećenja, strašno boljeli, pa sam se po setu kretao u invalidskim kolicima”. Suvišno salo uspio je skinuti ekspresno, konzumirajući limunov sok pomiješan s paprom. Od silnog stresa, organizam mu je počeo otkazivati – obolio je od guše!

Sličnu torturu prolazio je za potrebe filma “Dobri dileri iz Dallasa”, u kojem je glumio transseksualca zaraženog HIV-om. Depilirao je čitavo tijelo, uključujući obrve, te smršavio preko dvadeset kilograma, a čak i nakon što bi se kamere pogasile, hodao je naokolo s perikom na glavi i štiklama na nogama. “Kad bih, tako odjeven, ušetao u neki kafić, dobivao sam tri pogleda: ‘Tko je to?’, ‘Što je to?’ i ‘Ne znam što je to, ali mi se ne sviđa!’. Bilo je to korisno iskustvo, jer sam shvatio kako se transseksualna osoba mora osjećati suočena s osudama okoline”, ispričao je. Trud se isplatio: dobio je Oscara za sporednu ulogu. Prestižnu nagradu, priznao je, drži u kuhinji, kako bi je promatrao dok priprema veganske specijalitete!

Slavnog strip negativca Jokera utjelovio je u akciću “Odred otpisanih”. Sa zelenom kosom, obrijanim obrvama, srebrnim navlakama na zubima, tetovažama po čitavom tijelu i demonskim cerom, bio je dostojan nasljednik Jacka Nicholsona i Heatha Ledgera. Kako bi što vjernije portretirao opasnog psihopata, prije snimanja je posjećivao zatvorenike osuđene za nasilne zločine, razgovarajući s njima i vodeći bilješke, a kolegama sa seta je, “ostajući u liku”, poklanjao sitnice kao što su metak s njihovim imenom, mrtva svinja, preparirani štakor i – rabljeni kondomi!

Odrezano uho

Paralelno s glumačkom, gradi uspješnu glazbenu karijeru. “Nisam glumac koji se, eto, malo pravi važan s gitarom – glazba je integralni dio moje ličnosti”, pohvalio se frontmen grupe “30 Seconds to Mars”, koja je izdala pet uspješnih albuma. Osim Jareda, pjevača, tekstopisca i redatelja spotova, grupu tvore njegov braco Shannon na bubnjevima te Tomo Miličević, gitarist bosanskih korijena. Koncerti ne prolaze bez barem dvije, tri razbijene glave. Kad su svirali u Teksasu, skupina raspomamljenih obožavateljica nahrupila je na stage. Primarni objekt njihove požude bio je Jared, koji se u košulji razdrljenoj do pupka i s maskarom razmazanom po licu doimao poput kakva divljeg rock božanstva. Kako su njihove redove razbili zaštitari, nisu uspjele seksualno iskoristiti idola, ali su mu u onom naguravanju razbile nos. “Nikad u životu nisam vidio nešto tako strašno. Bio sam uvjeren da će ga rastrgati”, ispričao je menadžer grupe. Jared je napad doživio drugačije: “Bilo je čarobno! Kad su se ljudi počeli penjati na pozornicu, nije me uhvatila panika, nego čisti ushit. Do tog trenutka, nisam vjerovao da moj band zaslužuje takav nalet euforije”.

Drugom prilikom, na njihovom koncertu se pojavio krupan muškarac s još krupnijim paketom u rukama. “Imam bombu! Svi ćete odletjeti u zrak!”, povikao je u trenutku kad su momci uštimavali instrumente. Publika je počela vrištati od straha i trčati prema izlazu a Jared se, kao da se ništa ne događa, latio mikrofona. U dvoranu su ubrzo nahrupili policajci, koji su potencijalnog bombaša oborili na tlo. Bilo je to puno vike nizašto – muškarac, čest gost psihijatrijskih ustanova, u paketu je imao samo domaće kolače.

Ako ste mislili da je “bombaš” najluđi obožavatelj grupe, varate se: jedan momak je Jaredu poslao svoje odrezano uho! Umjesto da se ispovraća, pjevač je bio oduševljen: “To je divna gesta, u stilu Van Gogha. Nažalost, nikad nisam doznao kome uho pripada, ali sam izbušio rupicu na njegovoj resici i nosio ga kao ogrlicu na brojnim nastupima”. To nije jedini dokaz da je pjevač jednako mahnit kao njegovi obožavatelji – na nekoj dodjeli glazbenih nagrada, šakama je nasrnuo na glumca Elijaha Wooda, jer se ovaj drznuo reći kako mu se Jaredov bend ne sviđa!

Piše: Lucija Kapural

Komentari