Istarski dragulj burne povijesti

S koje god strane priđete Buzetu, drevnom gradiću koji se ugnijezdio na 150 metara visokom brdu u srcu Istre, pred vašim će se očima otvoriti prizori od kojih zastaje dah. Čudesni kanjon rijeke Mirne u podnožju, monumentalne gradske zidine, stara crkva koja bdije nad gradom poput osamljena čuvara, uske kamene uličice, raskošne barokne palače… Stari Buzet na svakom koraku odiše povijesnom patinom, dok je novi dio grada, smješten podno akropole, primjer arhitekture koja je na gotovo organski način srasla s okolišem.

Buzeština je kraj naseljen od davnina, o čemu svjedoče prapovijesni ostaci kamenih predmeta pronađeni u Golupskoj jami i Podrebarskoj špilji. U brončano doba, ovdje se naseljavaju Iliri, koji na pitoresknim brežuljcima podižu naselja. Na vrh gradine uspinjalo se kružno, kao obodom puževe kućice. Za vrijeme vladavine Rimljana, grad se zvao Pinquentum. Kad je kuga poharala okolno područje, nekim čudom poštedjevši ovaj grad, zahvalni stanovnici podižu ploču božici Augusti, smatrajući kako ih je opravo ona zaštitila od crne smrti. Iz razdoblja ranoga srednjeg vijeka datira čuvena “buzetska naušnica”, pronađena na groblju u Mejici. Stručnjaci smatraju da je pripadala nošnji autohtonog i romaniziranog ilirskog stanovništva.

U šestom stoljeću grad je potpao pod vlast Bizanta, da bi Slaveni ovdje pronašli dom u vrijeme seobe naroda. Tijekom kasnijih stoljeća, postaje posjed karolinških markgrofova i akvilejskih patrijarha te važna utvrda u vrijeme feudalnih borbi. Od 1420. Buzet je pod vlašću Mlečana, koji obnavljaju bedeme i grad opasuju impresivnim zidinama, a 1511. postaje sijelo vojnog upravitelja Istre, rašporskoga kapetana. U to vrijeme, grad je živio punim plućima: gradi se golemo skladište za žito, razvijaju se obrti češljara, pekara, kovača, metlara, tkalaca i lončara, vodi se briga o obrani od neprijateljskih nasrtaja, obnavlja se Mala šterna te grade kasnorenesansna Vela vrata i maniristička Mala vrata, dok je trg na kojem je smještena župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije isklesan na živom kamenu.

Padom Mletačke Republike 1797. godine, Istra dolazi pod vlast Austrije, koja na ovim prostorima ostaje sve do 1918. godine. U devetnaestom i početkom dvadesetog stoljeća, u okviru narodnog preporoda, provodila se gorljiva borba za ravnopravnost hrvatskog naroda s drugim narodima na političkom, kulturnom, gospodarskom i prosvjetnom planu. Hrvati su buzetsku općinu preuzeli 1887. a prvi njen načelnik bio je Fran Flego. Bila je to prva općina na poluotoku Istri koja je dobila Hrvata za načelnika! Sljedeće godine, hrvatski jezik postaje službenim u općinskim uredima, a 1890. je u Buzetu otvorena prva hrvatska škola.


Premda je poznat po vinskim cestama, poligonu za letove sa zmajem, proizvodnji piva, najstarijem nalazištu boksita u Europi i opojnoj rakiji biski, čiji recept se ljubomorno čuva, o Buzetu u prvom redu govorimo kao o gradu tartufa. Šuma u okolici grada domovina je zakopanog blaga. Ovdje, u vlažnoj sivoj zemlji podno hrastovih debala, posebno trenirani psi i svinje kreću u lov na gurmanski dragulj – njegovo veličanstvo tartuf. Naoko neugledna podzemna gomoljasta gljiva zlata je vrijedna: kilogram bijeloga, najcjenjenijeg tartufa, doseže vrtoglavu cijenu od tri tisuće eura! Pored onih iz talijanskih regija Alba i Pijemont, upravo istarski tartufi smatraju se najkvalitetnijima na svijetu. A gotovo kilogram i pol težak primjerak pronađen na području Buzeštine osigurao si je mjesto u “Guinnessovoj knjizi rekorda”! Ako se nađete na “Danima tartufa” u Buzetu, očekujte zabavu do zore uz zvuke triestine, ali i pravi vatromet okusa na nepcu: tradicionalni fuži ili pljukanci, sladoled od tartufa, čokoladna torta s maslinovim uljem i tartufima, gigantska fritaja koja se sprema za “mali milijun” ljudi – kombinacija je bezbroj!

Piše: Lucija Kapural

Komentari