Lucian Freud, možda jedan od najvećih a svakako najskuplji britanski slikar, bio je kompleksna je osoba – uvjereni smo da ga ni slavni djed Sigmund, tvorac psihoanalize, ne bi lako dokučio. Istodobno je bio serijski ženskar (neki procjenjuju da je po Londonu “posijao” četrdesetak nezakonitih potomaka) i pustinjak koji je gotovo patološki čuvao svoju privatnost; stoik predan napornom radu i lakomisleni kockar; namrgođeno gunđalo i bonvivan; ozbiljni intelektualac i fakin koji je prijepore rješavao ubojitim desnim krošeom.
Na njegovim platnima nema uljepšavanja istine: naturalistički aktovi otkrivaju obješenu kožu, popucale kapilare i poglede lišene nade. “Ne želim da slika izgleda kao neka osoba – želim da bude ta osoba. Za mene, boja funkcionira kao živo meso”, riječi su koje daju naslutiti da jabuka nije pala daleko od stabla. Djed je razotkrivao ljudsku psihu, unuk ljudska tijela. Cilj je, međutim, obojici bio zajednički: traganje za istinom, ma koliko bolna ili uznemirujuća bila.
Zubalo dide Sigmunda
Lucian Michael Freud rođen je 1922. godine u Berlinu. Otac Ernst, ugledni arhitekt, i majka Lucie, nasljednica imućne trgovačke obitelji, pružali su mnogo brige i ljubavi trojici sinova: Clementu, Lucianu i Stephanu. Lucie je osobito bila naklonjena srednjem sinu, darovitom dječaku koji je nosio njeno ime. Naučila ga je čitati kad su mu bile nepune tri godine i neumorno poticala njegov crtački talent.
Djed po očevoj strani, čuveni psihoanalitičar Sigmund Freud (1856. – 1939.), često je putovao iz Beča u Berlin, gdje je primao terapiju za uznapredovali karcinom čeljusti. Lucian se veselio njegovim dolascima, jer bi svaki put dobio hrpu knjiga i novi crtački pribor te čuo dva-tri masna vica, u potpunosti neprikladna za njegovu dob. Sigmund, koji je život posvetio rasvjetljavanju trauma iz djetinjstva, nehotice je jednu uzrokovao vlastitom unuku. Nakon obiteljskog objeda, izvadio je umjetne zube iz usta i počeo njima škljocati iznad dječakove glave. Lucian se toliko prestrašio da puna tri dana nije izustio ni riječi!
Kad se počeo zanimati za fotografiju, majka mu je kupila skupocjeni fotoaparat. Posljednja slika koju je snimio u Berlinu prikazivala je Adolfa Hitlera u pratnji njegove svite: “Bio je to prvi i zadnji put da sam ga vidio. Okružen svim onim ljudima, doimao se sićušno i beznačajno”, ispričat će slikar jednom prilikom.
Kad je čovjek koji se dječaku činio sićušnim došao na vlast, Ernst Freud bio je svjestan koja im opasnost kao Židovima prijeti. Obitelj 1933. godine napušta Berlin i seli u London. Šest godina kasnije, dobili su britansko državljanstvo, dijelom zahvaljujući Ernstovu prijateljstvu s vojvodom od Kenta.
Kiša ljudskog mesa
Roditelji su mu htjeli pružiti najbolje obrazovanje, pa su ga upisali u internat “Dartington Hall” u Devonu. Ondje je, međutim, naglasak bio na izvannastavnim aktivnostima, pa je više vremena provodio družeći se s domaćim životinjama nego s domaćim zadaćama. “Jahao sam konje i čuvao koze. Ni s kim se nisam družio. Pratio me glas čudaka, čime sam se prilično ponosio”, ispričao je.
Ni sljedeća privatna škola, “Bryanston”, nije se pokazala sretnijim rješenjem. Premda su se dječakove ocjene popravile, disciplina je i dalje bila riječ koju je iz dna duše prezirao. Jednom je, iz pukog hira, namamio čopor pasa lutalica u školski hodnik. Dok su nastavnici u panici bježali, Lucian se “valjao” od smijeha. Tada se izvukao s ukorom, ali se opametio nije. Kap koja je prelila čašu nastavničkog strpljenja bilo je njegovo javno pokazivanje stražnjice, rezultat izgubljene oklade s nekim kolegom. Posramljeni roditelji dobili su obavijest da je njihov mezimac izbačen iz škole.
Srećom po Lucianovu akademsku budućnost, njegov umjetnički talent rano je prepoznat. Jedan od prvih radova i jedina skulptura koju je napravio, tronogi konj izrezbaren od drva, omogućio mu je upis na akademiju “East Anglian School of Art”. Zbližio se sa s profesorom Cedricom Morrisom, koji je uvelike oblikovao njegov umjetnički izričaj. “Naučio me da portret mora biti otkrivajući do granice bezobraznog”, priznao je Freud.
Studiranje su omela dva događaja. Prvi je bio veliki požar koji je zahvatio zgradu fakulteta (premda okolnosti nikad nisu posve rasvijetljene, mnogi sumnjaju da je za nesreću bio kriv Lucianov nehajno odbačeni opušak). Drugom je kumovala mladićeva želja za avanturom. Dvadeset pet funti koje je osvojio na natječaju za tekstilni dizajn iskoristio je kako bi otputovao u Liverpool, gdje se 1941. pridružio trgovačkoj mornarici. Put po Atlantiku pokazat će se iznimno opasnim i traumatičnim. “Brod iza nas bio je pogođen. Dva čamca za spašavanje su pobjegla, a onda je sve odletjelo u zrak. Komadići broda i komadići ljudi pljuštali su poput kiše”, ispričao je Freud. Na brodu je dobio tešku upalu pluća, pa je nakon tri mjeseca otpušten iz službe i vraćen kući.
Mesnati realizam
Želeći se osamostaliti, Freud iznajmljuje skromni atelje u ulici Harrow Road, koju je u šali nazivao “Alejom žohara”. Vjerovao je da će njegova karijera strelovito napredovati, ali se prevario: teško je pronalazio modele koji bi mu pozirali. Frustriran, skupljao je krepane štakore i golubove a potom ih slikao (jednom mu je “pozirao” živi majmun, kojeg je posudio u pet shopu). Imao je dogovor s beskućnicima: za sitnu lovu ili topli obrok, nabavljali su mu najkvalitetnije krepaline u gradu.
Prvu samostalnu izložbu imao je kao dvadesetdvogodišnjak, u galeriji “Lefevre”. Zbližio se s Francisom Baconom, talentiranim slikarom koji će uvelike oblikovati njegove umjetničke ali i životne svjetonazore (dvojac je pripadao tzv. “Londonskoj školi”, autorima koji su u vrijeme vladavine apstrakcije stvarali figurativna djela). Jedna od prvih lekcija koju je naučio od trinaest godina starijeg kolege bila je sljedeća: “Zgrabi život za rogove – ne dopusti da ijedna naslada prođe ispod tvog radara!”. Freud se pokazao talentiranim učenikom.
Životna naslada koju nije namjeravao propustiti odazivala se na ime Henrietta Moares. Mlada djevojka visoka glasa, crne kose i kao kreč bijela lica slovila je za muzu niza umjetnika iz Sohoa. Bacon ju je slikao šesnaest puta, Freud triput – nakon što ju je “zaveo” iznad sudopera punog prljavih tanjura.
Umjesto mrtvih živina, otada pa nadalje njegov glavni subjekt bit će žene, i to gole (ponekad će slikati i aktove muškaraca). Mladenačko koketiranje s nadrealizmom zamijenit će surovi, “mesnati” realizam, prikaz neukrašene fizikalnosti bez ikakvog komentara, koji je proizišao iz umjetnikove težnje da ogoli subjekt kako fizički tako i psihički. Osjećaj nelagode koji izaziva pogled na obješena, raskvašena tijela puna nabreklih kapilara povezan je s apsolutnom dominacijom umjetnika nad modelom. Njegova kompozicija je elegantna, njihova tijela nezgrapna; njegov kist pleše, oni leže u nijemom stuporu; njegova površina sjaji, njihovo meso se raspada; njegovo oko je znatiželjno, njihovo djeluje poraženo. Život koji je prikazao na platnima izgleda kao preludij u smrt.
Izgon iz rajskog vrta
Nakon što se vratio iz Pariza, gdje je upoznao Picassa, počeo se viđati s Lornom Garman, lijepom i ekscentričnom djevojkom koja je imala običaj varati supruga s mladim i perspektivnim umjetnicima. Kad nije spavala s Freudom, njene je plahte grijao pjesnik Lauree Lee. Nakon što ih je ostavila, obojica će oženiti njene nećakinje: Lee će se vjenčati s Katy Polge, a Freud sa zanosnom Kitty Epstein.
Kitty, pomalo plaha djevojka krupnih bademastih očiju, inspirirala je Freudova prva istinska remek-djela. Na čuvenoj slici “Djevojka s bijelim psom”, slikao ju je obnažene lijeve dojke, s buldogom kojeg joj je kupio kao svadbeni dar.
Brak nije bio sretan. Freud je često izbivao iz doma, kockao i ljubovao s mladim djevojkama. Nakratko se smirio nakon što mu je Kitty rodila kćeri Annie i Annabel, ali idila nije bila dugog vijeka. Koliko je Kitty patila s njim, može se vidjeti na slici “Djevojka u bijeloj haljini”. Portret prikazuje blijedu, ispijenu ženu s čijeg lica je zguljen zadnji tračak nade. Bračna agonija završila je nakon četiri godine, kad se Freud spetljao s bogatom nasljednicom lady Caroline Blackwood i zbrisao s njom u Pariz. Kittyn bijesni otac, kipar Jacob Epstein, izradio je skulpturu bivšeg zeta u obliku pohotnog satira. Do kraja života oslovljavat će ga isključivo kao “podmuklog prevaranta”.
Nakon što su se vjenčali, Lucian i Caroline putuju na Jamajku, u posjet zajedničkoj prijateljici Ann Fleming. Dok je njih troje uživalo u ispijanju koktela i prepričavanju londonskih tračeva, Annin suprug Ian zaključao bi se u sobu i pomamno radio na svome slavnom romanu “Casino Royale”, u kojem je stvorio lik plejboja i neustrašiva tajnog agenta Jamesa Bonda.
Po povratku u London, Caroline je mjesecima pozirala suprugu za portret “Djevojka u krevetu”. U pauzama od posla, Freud se opuštao u zloglasnom “Gargoyle Clubu”, omiljenom okupljalištu polusvijeta. Nakon pete, šeste čašice, umjetnikova pogana ćud isplivala bi na površinu u svoj svojoj ružnoći. Zbog javnih izgreda i tučnjava, svako toliko se hladio u zatvorskoj ćeliji. “Nisam se volio tući, ali bi mi ljudi rekli neke stvari na koje u tom trenutku nisam znao odgovoriti drugačije nego šakama”, objasnio je jednom prilikom.
Zaliha Carolineina strpljenja postajala je sve tanja. Nakon pet godina zajedničkog života, njihov brak je poništen. “On je fantastičan umjetnik, ali ne zna što je odgovornost. Ne žalim zbog naše ljubavi, ali zahvaljujem Bogu što nisam s njim imala djece”, ispričat će ona kasnije. S takvom ocjenom slaže se Anne Dunn, jedna od Freudovih mnogobrojnih ljubavnica: “Vodila sam ljubav s čovjekom intrigantna uma i ledena srca. Bio je divan prema meni dok me slikao; kad je završio portret, otpustio me bez riječi. Osjećala sam se kao da su me izgnali iz rajskog vrta”.
Red kockanja, red prokreacije
Osim slikanja, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća dvije su aktivnosti obilježile Freudov život – kockanje i pravljenje djece. Prva ga je umalo koštala glave. Zloglasni blizanci Reggie i Ronnie Kray, vlasnici kockarnica na West Endu, posuđivali su mu novac kako bi hranili njegovu ovisnost. U jednom trenutku, Freud im je dugovao pola milijuna funti. Situacija se činila bezizlaznom: love više nije imao, a znao je što će se dogoditi ako ne vrati dug opasnim kriminalcima. Toliko se bojao da je jednom otkazao izložbu, vjerujući kako će ga pritisnuti ako vide da zarađuje. Nemajući druge, okušao se u praksi koju je ranije prezirao – slikanju po narudžbi. Srećom, uspio se dogovoriti s braćom da im isplaćuje dug u ratama. O svojoj ovisnosti ispričao je sljedeće: “Uvijek sam išao na sve ili ništa. Ideja da je kockanje sport ili bezazlen hobi činila mi se idiotskom. Ono što se meni sviđalo bilo je riskirati sve”.
Učiteljica Bernardine Coverly također je riskirala sve kad je odlučila ignorirati upozorenja bližnjih i upustiti se u ljubavnu vezu s notornim ženskarom. Rodila mu je kćeri Bellu i Esther, ali ga nije uspjela zadržati. U vrijeme kad je predavao na fakultetu “Slade School of Fine Arts”, upustio se u ljubavnu avanturu sa studenticom Suzy Boyt. S njom će dobiti petero djece, a s njenom kolegicom Celijom Paul jednu kćer. Modna dizajnerica Katherine Margaret McAdam rodit će mu četiri potomka. Jacquetta Lampson, kći baruna Killearna, majka je Lucianova sina Freddieja. Djecu je priznavao kako bi postajala punoljetna, ali ih je rijetko viđao. Kćeri Bella i Esther kasnije će mu pozirati gole, što će se mnogima učiniti neobičnim. “Bio je to jedini način da s ocem provedemo neko vrijeme” objasnit će kasnije Esther.
Velika Sue i veliko bogatstvo
Ako su šezdesete bile godine anonimnosti (svijet je tada bio fasciniran pop artom i minimalizmom, a Freudovi uvjetno rečeno klasični portreti bili su izvan umjetničkih trendova), sedamdesete su mu donijele umjereno priznanje u domovini. Nakon što mu je umro otac, slika seriju dirljivih portreta obudovjele majke, koji prikazuju postupno propadanje nekoć ponosite i čvrste žene. Radne navike nisu mu se mijenjale: danju je radio od osam ujutro do četiri popodne; navečer od sedam do dva iza ponoći. Premda su modeli mjesecima morali pozirati za jedan portret, prema njima je uvijek bio iznimno pažljiv. Pjevao im je, recitirao Shakespearea, posluživao ih šampanjcem i jastozima.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća, počeo je sjajno zarađivati, a status umjetničke zvijezde izvan Velike Britanije donijela mu je retrospektiva u Washingtonu 1987. godine. Nakon toga, najveće zvijezde žudjele su za privilegijem da ih slika Freud. On je, međutim, imao vrlo strog kriterij pri izboru modela. “Slavni su navikli na to da ih svi gledaju, pa su već navukli drugu kožu. Ne mogu slikati osobu čije pravo lice ne vidim”, bio je rezolutan. Iz tog razloga, odbio je portretirati lady Dianu, objasnivši da je “glamur zasjenio njeno pravo lice”. Zadovoljavajućim slikarskim subjektom nije smatrao ni papu Ivana Pavla II.
Devedesetih godina prošlog stoljeća stvara seriju portreta konceptualnog umjetnika Leigha Boweryja, koji je bio kultno ime na klupskoj sceni West Enda. Prikazao ga je ogoljena, lišenog teške šminke, piercinga i kričavih kostima u kojima je nastupao. Nekoliko mjeseci prije nego što je skončao od AIDS-a, Bowery je slikara upoznao sa ženom koja će mu postati nova muza.
Sue Tilly, groteskno debela službenica u uredu za zapošljavanje, fascinirala je Freuda svojom “čvrstoćom, stamenošću, istinski zemljanom kvalitetom”. Big Sue, kako joj je tepao, našalila se na vlastiti račun: “Mislim da me izabrao za modela jer je za male novce dobio veliku vrijednost. Točnije, mnogo mesa”. Njen portret u prirodnoj veličini, “Benefits Supervisor Sleeping”, trinaest godina kasnije bit će prodan na aukciji za nevjerojatna 33.6 milijuna dolara, čime će Freud postati najskuplji živući slikar na svijetu. Kupac je želio ostati anoniman, no pretpostavlja se da je riječ o ruskom tajkunu Romanu Abramoviču.
Skandalozni portret britanske kraljice
Velike kontroverzije izazvao je Freudov portret britanske kraljice Elizabete II. Slikarov bespoštedni realizam ogorčio je znatan dio kritičara. “U Freudovoj viziji, Elizabeta II. izgleda poput jednog od kraljevskih korgija koji je pretrpio težak moždani udar”, pisao je “British Art Journal”. Tabloid “The Sun” portret je nazvao travestijom, zgražajući se nad očitim nedostatkom poštovanja prema umjetničkom subjektu. “The Guardian” je iznio suprotnu tezu. “Ovo je najbolji portret u zadnjih stotinu i pedeset godina. Kraljica se nema pravo buniti, jer mogla je znati što je očekuje”, glasio je osvrt. Ako nas pitate, kraljica na portretu uvelike “baca” na samog slikara!
Nakon kraljice, na red je došla manekenka Kate Moss, koju je Freud opisao kao “predivno nepredvidivu i inteligentnu djevojku uzbudljive osobnosti”. Slikao ju je nagu, u poodmaklom stadiju trudnoće, često psujući zbog hordi paparazza koji su vrebali iza njegove kuće. Portret je prodan za vrtoglavih deset milijuna dolara, a spekulira se da ga je kupila sama Kate Moss, ne želeći da padne u šape kakvome bogatom pervertitu.
Baš poput karijere, slikarov ljubavni život nastavio je cvati i u njegovim poznim godinama. Kad se spetljao s mlađahnom novinarkom Emily Bearn, britanski tabloidi sprdali su se na račun starog jarca. “Zaključajte svoje unuke!” vrištali su naslovi. Nakon dvije godine ljubavi, Emily ga je ostavila, što nije htio prihvatiti. Negdje oko tri ujutro, pojavio se na vratima odbjegle ljubavnice. “Jurio je prilaznom stazom, bijesan kao ris”, ispričao je djevojčin susjed. “Emily ga nije htjela pustiti u kuću, pa je počeo urlati i udarati vrata nogama”. Zvuči poput trivijalne ljubavne svađe – ako zaboravimo na podatak da je njoj tada bilo dvadeset devet, a njemu ravno osamdeset godina.
U životnim nasladama uživao je do samog kraja, no na posljednje putovanje otišao je sam. Oči je zauvijek zatvorio kao osamdesetosmogodišnjak, u svome londonskom domu.
Piše: Lucija Kapural
