Nasilna smrt, dakako, nikad nije ugodna, no postoje primjeri koji su toliko stravični da se čovjeku pri pomisli na njih smrzne mozak. Evo na koje su užasne načine ovu dolinu suza napustile neke povijesne ličnosti!
Med i mlijeko… A onda crvi!
U vojsci perzijskog kralja Artakserksa II. (450. ili 443. prije Krista – 359. prije Krista) ratničkom hrabrošću i lukavstvom istaknuo se mladić po imenu Mitridat. U bitki kod Kunakse 401. godine prije Krista, Mitridat je ubio kraljeva najljućeg protivnika, njegova rođenog brata Kira Mlađeg. Želeći preuzeti zaslugu za ovaj čin, Artakserkso, poznat i pod nadimkom Pamtilac, momku je naredio da drži jezik za zubima o onome što se dogodilo. Odan kralju, mladi vojnik dugo se držao poput Sfinge, no jedne večeri se toliko napio da je u širem društvu izbrbljao kako je upravo on skratio Kira za glavu. Kralj je isti dan saznao za izdaju, a osveta je bila strašna! Lajavca je dao strpati između dvije polovice izdubljenog debla, dok su mu ruke, noge i glava virili iz njega. Kraljevi vojnici šopali su ga medom i pojili mlijekom, te mazali tu mješavinu po osuđenikovom licu i ekstremitetima, što je privuklo stotine kukaca. Živ izjedan, pod suncem koje je nesmiljeno pržilo, nesretni mladić umirao je punih sedamnaest dana. Kad su krvnici konačno razmaknuli debla, Mitridatovo tijelo bilo je pretvoreno u plutajuću gangrenoznu ranu razjedenu crvima.
Jesi li za čašicu zlata?
Rimski vojskovođa i političar Marko Licinije Kras (115. prije Krista – 53. prije Krista) bio je jedan od najbogatijih ljudi svih vremena, što mu je priskrbilo nadimak Dives (“najbogatiji”). Poznat po pohlepi, golemi imetak stekao je svim zamislivim vrstama koruptivnih radnji. Novac ga, međutim, nije uspio spasiti od stravičnog kraja koji mu je sudbina odredila. Sulin pristaša, kao pretor je 71. prije Krista ugušio ustanak robova predvođenih Spartakom, a 60. prije Krista s Cezarom i Pompejom sklopio je Prvi trijumvirat, u čemu je vidio mogućnost za novo bogaćenje. Trijumvirat je 56. prije Krista obnovljen, a Kras i Pompej su imenovani za konzule. Po novom ugovoru, Krasu je povjerena uprava Španjolske i Sirije na pet godina. Godine 54. prije Krista Kras je, kao guverner Sirije, zaratio s Partskim Carstvom. U bitci kod Harana, pao je u ruke neprijatelja. Parti su ga smaknuli na jeziv način – kako bi se narugali njegovu bogatstvu, u grlo su mu polako usuli – rastopljeno zlato! Nakon toga su mu glavu – ono što je ostalo od nje – odsjekli te poklonili svome vladaru.
Živa oderana
Grkinja Hipatija (oko 355. – 415.) bila je jedna od najobrazovanijih žena svoga vremena. Bavila se matematikom i astronomijom, da bi potom u Aleksandriji otvorila vlastitu filozofsku školu. Premda je živjela u vrijeme kad se žensko isticanje dočekivalo sa zazorom, suvremenici joj nisu osporavali ni znanje ni moralni autoritet. Filozofiju, dotad rezerviranu za zatvoreni krug najobrazovanijih, učinila je dostupnom širim skupinama, nerijetko držeći predavanja na ulici. Upravo golemi utjecaj koji je uživala bio je prva stepenica prema njezinu nelijepom kraju. Hipatijina popularnost s vremenom je postala trn u oku aleksandrijskih kršćana. Među njima se raširilo mišljenje da je upravo ona kriva za tešku zavadu između aleksandrijskog biskupa i rimskog prefekta, svoga bliskog prijatelja, a njeni neprijatelji su s lakoćom uvjerili neobrazovani puk da je riječ o vještici koja crnom magijom potiče razdor kako bi ovladala gradom. Jednog dana, bijesna rulja ju je izvukla iz kočije te odvukla u crkvu. Nesretnu ženu ondje su svukli do gola, kako bi je ponizili, a potom joj naživo oderali kožu krhotinama grnčarije i nazubljenim rubovima školjki!
Piše: Lucija Kapural
