Igračka ili vojni rekvizit: Čemu je, prije gotovo dva tisućljeća, služio ovaj kožni miš?

Okolica Vindolande, rimske utvrde smještene u sjevernoj Engleskoj, južno od Hadrijanova zida, poprište je brojnih uzbudljivih arheoloških otkrića. Zadnjih desetljeća, na tom su području otkopani ostaci predhadrijanovskih terma, seoskih kuća, radionica, kasarni te hrama posvećenog Jupiteru, kao i preko šest tisuća predmeta poput posuđa, alata, pisaćih pločica i vojne opreme. Najnoviji pronalazak zbunio je stručnjake – nitko ne može sa sigurnošću utvrditi čemu je služila figurica miša, izrađena prije 1.900 godina od debelog komada kože. Premda na lokalitetu nikad ranije nije pronađena dječja igračka, većina znanstvenika vjeruje da je riječ upravo o tome. “Već otprije raspolažemo dokazima da su na ovom području živjela djeca, po svoj prilici potomci vojnika, pa pretpostavljamo da bi igračka mogla pripadati nekom od tih mališana”, ispričala je arheologinja Barbara Birley, kustosica “Muzeja Vindolanda”, o dvanaest i pol centimetara dugačkom komadu prastare kože. No, ne slažu se svi s tim mišljenjem. Dio njenih kolega smatra kako je predmet imao šaljivu funkciju, poput današnjih lažnih izmeta ili balona koji oponašaju zvuk ispuštanja vjetra. Moguće je, naime, da su nevelikim kožnim mišem vojnici plašili novake. Postoje i oni koji vjeruju da je riječ o drevnu vojnom rekvizitu: miš je možda bio svojevrsna meta, odnosno služio je kod vježbi gađanja. Zašto bi netko odabrao baš lik miša? Objašnjenje je jednostavno – ovi glodavci uništavali su dragocjenu žitnicu Vindone, pa je logično da su ih stanovnici tvrđave mrzili. “Vjerojatno nikad nećemo otkriti zagonetku kožnog miša, no to ne znači da ne možemo teoretizirati o njemu. Osobno mi se sviđa ideja da je ondje, na sjevernoj granici, u okruženju smrknutih, mišićavih, opasnih muškaraca, nekom mališanu predstavljao izvor zabave i nesputanog veselja”, slikovito se izrazila dr. Birley. Inače, Vindolanda je podignuta prije Hadrijanova zida, između 70. i 85. godine. Naziv se može prevesti kao “bijelo polje”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari