Igra smrti: Odlukom okrutna ruskog cara, okorjele kockare je čekalo kamenovanje ili, ako im je prvi put, odsijecanje ušiju!

Ruski car Aleksej I. Mihajlovič (1629. – 1676.) u povijesti je zapamćen po širenju državnog teritorija (Rusiji je pripojio Ukrajinu, Smolensk i Kijev te je dovršio osvajanje Sibira), ali i po vladavini željeznom rukom.

Djelomična stabilizacija na unutarnjopolitičkom planu proizlazila je prvenstveno iz apsolutne vlasti cara, provođene uglavnom nasilnim metodama. Unatoč ratnim uspjesima, kulturna i tehnološka zaostalost stavile su Rusiju u lošiji položaj u odnosu na druge europske države. Milijuni kmetova, čiji je položaj po mnogočemu bio teži od ropskog, za njegove vladavine trajno su bili vezani za zemlju vlastelina na kojoj su se rodili, a ultrakonzervativno pravoslavno svećenstvo “duhovnu čistoću” pokušalo je očuvati kroz zemlje stigmatiziranje svih zapadnih ideja kao djela Antikristovih.

Godine 1649., na njegovu direktivu, Zemaljski sabor donio je novi zakonik, tzv. Uloženie, kojim je učvršćena središnja vlast i poboljšan položaj plemstva, dok je običan puk doveden na rub egzistencije. Istim aktom ljudima je zabranjen više-manje svaki oblik zabave kojim su mogli kratiti tmurne dane. Carevom odlukom, igre s kartama ili one na ploči, kao i svi ostali oblici kockanja, postali su kažnjivi zakonom, a predviđene kazne bile su uistinu surove: prekršitelje je čekalo kamenovanje ili, ako im je prvi put, odsijecanje ušiju.

Kako je ovisnost teško pobijediti, napose onu o kocki, dovitljivi ljudi pronalazili su kreativne načine za izbjegavanje kazni. O tome, naime, svjedoči prošlogodišnje otkriće ruskih arheologa: na području Pskova, jednog od najstarijih gradova u zemlji, otkopali su neku vrstu podzemnog casina. U nevelikoj prostori iz sedamnaestog stoljeća, pronašli su klupu na kojoj je bila uklesana “Alquerque”, igra na ploči slična šahu, također zabranjena u to vrijeme. U slučaju pretresa u toj podzemnoj “kockarnici”, igrači bi mogli brzo skriti igru jednostavnim sjedanjem na klupu.


Poznata i kao “Qirkat”, ova igra potječe s Bliskog Istoka. U literaturi se spominje tek u desetom stoljeću, bez detaljnijih objašnjenja njenih pravila, a u trinaestom stoljeću otkrio ih je kastiljski kralj Alfons X. Mudri u knjizi “Libro de los juegos” (“Knjiga igara”).

Piše: Lucija Kapural

Komentari